U ponedjeljak, 13. srpnja, navršit će se 84 godine od tragičnog događaja kada je ramska crkva na Šćitu, po peti put u svojoj povijesti, stradala u velikom požaru. Tim se povodom obilježava obljetnica stradanja samostana, kao i spomen na ubojstvo dvojice fratara: gvardijana fra Julijana Jurkovića i fra Viktora Sliškovića.
Nakon zauzimanja crkve, partizanske su snage ubile fra Julijana Jurkovića, a nekoliko dana kasnije i fra Viktora Sliškovića pod optužbom da je „spremao ustanak“ i da je „neprijatelj naroda“. Uz gubitak ljudskih života, samostan je pretrpio nemjerljivu materijalnu i kulturnu štetu. U požaru su uništene sakristija i knjižnica, a s njima i neprocjenjiva umjetnička djela: velika Gospina slika A. de Rohdena iz 1892. godine, slika „Sv. Ignacije izgoni đavle“ iz Rubensove škole te brojne druge vrijedne slike. Crkveno ruho je otuđeno ili spaljeno.
Uništeno je desetak kaleža, među kojima su se isticali filigranski radovi majstora Tome Tinovića iz Jajca te fojničkih majstora Ostojića, uz tri krasne pokaznice. Poseban je gubitak pretrpjela knjižnica, u kojoj su stradale vrijedne povijesne i teološke knjige te matice pisane bosančicom i latinicom od 1781. godine. Za te je matice ministarski izaslanik svojedobno tvrdio fra Kazimiru Iviću da im se stranice mogu popločati dukatima. Uz knjižnicu, uništen je arhiv i numizmatička zbirka, a nepovratno su izgubljene i dragocjene bilješke dvojice Vladića o Rami i Bosni, prikupljane tijekom njihove službe u Rimu, kao i prijepisi arhiva apostolskih vikara u Bosni, koji je time trajno nestao.
Materijalni gubici bili su potpuni – od odvezene stoke i žita do uništenja samostanskog namještaja. Stoljetni rad i trud ramskih franjevaca pretvorio se u pepeo, postavši žrtvom ideologije koju ramski Hrvati nikad nisu željeli. Nazivanje tog čina „prvim oslobođenjem“ predstavlja strašnu ironiju nad spaljenom crkvom i uništenim kulturnim blagom; bio je to pokušaj da se Rami oduzmu ne samo njezini značajni ljudi, nego i njezina povijest.
Kao trajan znak sjećanja na ove žrtve, u sklopu obilježavanja obljetnice bit će otkrivena i blagoslovljena spomen-ploča ubijenim fratrima. Svetu misu tim će povodom predvoditi fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Nakon zauzimanja crkve, partizanske su snage ubile fra Julijana Jurkovića, a nekoliko dana kasnije i fra Viktora Sliškovića pod optužbom da je „spremao ustanak“ i da je „neprijatelj naroda“. Uz gubitak ljudskih života, samostan je pretrpio nemjerljivu materijalnu i kulturnu štetu. U požaru su uništene sakristija i knjižnica, a s njima i neprocjenjiva umjetnička djela: velika Gospina slika A. de Rohdena iz 1892. godine, slika „Sv. Ignacije izgoni đavle“ iz Rubensove škole te brojne druge vrijedne slike. Crkveno ruho je otuđeno ili spaljeno.
Uništeno je desetak kaleža, među kojima su se isticali filigranski radovi majstora Tome Tinovića iz Jajca te fojničkih majstora Ostojića, uz tri krasne pokaznice. Poseban je gubitak pretrpjela knjižnica, u kojoj su stradale vrijedne povijesne i teološke knjige te matice pisane bosančicom i latinicom od 1781. godine. Za te je matice ministarski izaslanik svojedobno tvrdio fra Kazimiru Iviću da im se stranice mogu popločati dukatima. Uz knjižnicu, uništen je arhiv i numizmatička zbirka, a nepovratno su izgubljene i dragocjene bilješke dvojice Vladića o Rami i Bosni, prikupljane tijekom njihove službe u Rimu, kao i prijepisi arhiva apostolskih vikara u Bosni, koji je time trajno nestao.
Materijalni gubici bili su potpuni – od odvezene stoke i žita do uništenja samostanskog namještaja. Stoljetni rad i trud ramskih franjevaca pretvorio se u pepeo, postavši žrtvom ideologije koju ramski Hrvati nikad nisu željeli. Nazivanje tog čina „prvim oslobođenjem“ predstavlja strašnu ironiju nad spaljenom crkvom i uništenim kulturnim blagom; bio je to pokušaj da se Rami oduzmu ne samo njezini značajni ljudi, nego i njezina povijest.
Kao trajan znak sjećanja na ove žrtve, u sklopu obilježavanja obljetnice bit će otkrivena i blagoslovljena spomen-ploča ubijenim fratrima. Svetu misu tim će povodom predvoditi fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
