Dud, poznat i kao murva, nekada je bio nezaobilazno ljetno voće, a danas je često zapostavljen unatoč vrijednim hranjivim sastojcima koje sadrži.
Mnogi su ga kao djeca brali izravno sa stabla i uživali u njegovu slatkom okusu, no dok su maline, kupine, jagode i borovnice preuzele glavnu ulogu među bobičastim voćem, dud ili murva postupno je pao u zaborav.
Riječ je o ukusnom i niskokaloričnom voću koje sadrži brojne vitamine, minerale i prirodne zaštitne spojeve.
Bijeli, crveni i crni dud
Postoje tri osnovne vrste duda:
bijeli dud, koji se najčešće povezuje s uzgojem dudova svilca
crni dud, rasprostranjen u Dalmaciji i Istri
crveni dud, rjeđa vrsta koja se uglavnom uzgaja u botaničkim vrtovima i kao ukrasna biljka
Crni dud može se jesti svjež, a koristi se i za pripremu sokova, sirupa, džemova, marmelada, želea i domaćih rakija.
Bogat antioksidansima i vitaminima
Dud je posebno bogat antocijaninima, prirodnim spojevima s antioksidativnim djelovanjem koji pomažu u zaštiti stanica od oksidativnog stresa i procesa povezanih sa starenjem organizma.
Sadrži i polifenole koji mogu pridonijeti zdravlju srca i krvnih žila, kao i kalij, mineral važan za normalan rad srca i održavanje ravnoteže krvnog tlaka.
Među vrijednim sastojcima duda nalaze se i vitamini C, K i E.
Tradicionalna primjena u narodnoj medicini
U narodnoj medicini sok od duda tradicionalno se koristio kod tegoba s grlom, kašlja i različitih upalnih procesa.
Zreli plodovi povezivali su se s olakšavanjem probavnih tegoba, dok su se nezreli plodovi upotrebljavali kod problema sa stolicom.
Kora stabla duda koristila se zbog mogućih antibakterijskih i protugljivičnih svojstava, dok se kora korijena tradicionalno povezivala s ublažavanjem tegoba dišnih putova.
Iako dud nije lijek, njegovo uključivanje u raznovrsnu i uravnoteženu prehranu može biti vrijedan dodatak zdravom načinu života, prenosi Raport.
Mnogi su ga kao djeca brali izravno sa stabla i uživali u njegovu slatkom okusu, no dok su maline, kupine, jagode i borovnice preuzele glavnu ulogu među bobičastim voćem, dud ili murva postupno je pao u zaborav.
Riječ je o ukusnom i niskokaloričnom voću koje sadrži brojne vitamine, minerale i prirodne zaštitne spojeve.
Bijeli, crveni i crni dud
Postoje tri osnovne vrste duda:
bijeli dud, koji se najčešće povezuje s uzgojem dudova svilca
crni dud, rasprostranjen u Dalmaciji i Istri
crveni dud, rjeđa vrsta koja se uglavnom uzgaja u botaničkim vrtovima i kao ukrasna biljka
Crni dud može se jesti svjež, a koristi se i za pripremu sokova, sirupa, džemova, marmelada, želea i domaćih rakija.
Bogat antioksidansima i vitaminima
Dud je posebno bogat antocijaninima, prirodnim spojevima s antioksidativnim djelovanjem koji pomažu u zaštiti stanica od oksidativnog stresa i procesa povezanih sa starenjem organizma.
Sadrži i polifenole koji mogu pridonijeti zdravlju srca i krvnih žila, kao i kalij, mineral važan za normalan rad srca i održavanje ravnoteže krvnog tlaka.
Među vrijednim sastojcima duda nalaze se i vitamini C, K i E.
Tradicionalna primjena u narodnoj medicini
U narodnoj medicini sok od duda tradicionalno se koristio kod tegoba s grlom, kašlja i različitih upalnih procesa.
Zreli plodovi povezivali su se s olakšavanjem probavnih tegoba, dok su se nezreli plodovi upotrebljavali kod problema sa stolicom.
Kora stabla duda koristila se zbog mogućih antibakterijskih i protugljivičnih svojstava, dok se kora korijena tradicionalno povezivala s ublažavanjem tegoba dišnih putova.
Iako dud nije lijek, njegovo uključivanje u raznovrsnu i uravnoteženu prehranu može biti vrijedan dodatak zdravom načinu života, prenosi Raport.
