U tom smislu govori Isus o pšeničnom zrnu koje treba umrijeti. Hoće reći: Došli ste u Jeruzalem jer ste uvjereni da je tu mjesto susreta s Bogom. Tražite mene, Božjeg proroka, jer ste uvjereni da ćete u mome ljudskom liku doživjeti Božju prisutnost i Božje djelovanje. No, ja vas upozoravam: pravo mjesto susreta s Bogom i njegovom najvećom ponudom jest mjesto moga uzdignuća (na križ), odnosno mjesto na kojemu će umrijeti sjeme Života koje je nebeski Otac bacio na zemlju s nakanom da rodi novim životom. Božja prisutnost i Božje djelovanja očituje se u punom smislu jedino po snazi predanja koje vodi prema križu, muci i smrti.
„Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni!“ – Ovim riječima Isus objavljuje neumoljivi zakon života: sve što imamo, pa i vlastiti život, darovano nam je zato da bude žrtvovano. Ako tu žrtvu prinosimo s ljubavlju, naš život se pretvara u križni put koji vodi prema uskrsnuću; ako je pak naša žrtva obilježena otporom, pobunom, revoltom, beznađem, onda se naš život već ovdje na zemlji pretvara u pakao. Često puta, dok razmišljamo o križu, osobito o križu koji obilježava ovo naše vrijeme i pritišće kršćane, imamo dojam, da Bog nastupa jedino u nemoći i patnji. Na svim stranama dobro kao da uzmiče pred zlom, ljubav pred mržnjom, vjera pred nevjerom... Skupina teologa, pritisnuta dojmom dominacije zla i opće nevjere, stvorila je ovakav zaključak: U našem svijetu Boga više nema, otišao je, napustio nas, a nema ni nade da nam se vrati. Tako smo došli do teologije o 'mrtvom Bogu'. koja na koncu veli: Stvarnost pred kojom se nalazimo jest – beznađe i nevjera.
Što reći na ovo? – Mi kršćani moramo se jednom pomiriti s činjenicom da Bog kroz vrijeme i kroz ovaj naš svijet putuje svezanih ruku, izbičevan, popljuvan, trnovom krunom okrunjen, ogrtačem sramote ogrnut. Krist je Kralj s trnovom krunom. Trnova kruna jest znak pod kojim se nalazi i njegova Crkva... No, moramo znati: Kristovo djelo je poput pšeničnog zrna koje, bačeno na zemlju, neprestano umire da bi rodilo novi život. Tamo gdje se čini da je sve završeno, Bog započinje svoje djelo; tamo gdje se čini da su sve snage razorene i sve mogućnosti zatvorene, započinje trijumf vjere i ljubavi.
rv