Zbog pada nivoa vode na površini su se pojavili ostaci grobalja i sela, koja su se nalazila u Ramskoj dolini prije nego što su potopljena 1968. godine. Kako je izvijestio reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić, Ramsko jezero bi moglo biti potpuno ispražnjeno ukoliko vlasti ostanu pri odluci da se najveće postrojenje u sastavu Hidroelektrana na Neretvi remontira u drugoj polovini 2012. godine.

Život prije potopa

Ramska dolina, okružena planinama Raduši, Ljubuši i Vran, oduvijek je bila dobro mjesto za život. Nekada plodno zemljište omogućavalo je gajenje voća, povrća i žita.

O tome kako je život izgledao nekada, danas svjedoče samo crno-bijele fotografije i oni stariji koji su preživjeli "potop", kako u dolini zovu stvaranje akumulacionog jezera. Jela Abaz je iz sela Proslap. Kao i ostala sela u ovom kraju, njeno selo je potopljeno 1968. godine, kada je Abaz iz rodnog mjesta prenijela sve, osim posmrtnih ostataka njenog prvog djeteta, kćerke Ruže, koji su ostali na seoskom groblju

Zbog prošlogodišnje suše i proizvodnje struje, Ramsko jezero palo je na najniži nivo od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Izronili su ostaci nekadašnjih sela i grobalja.

„Čudan je osećaj biti na groblju na kome niko nije položio cveće ili zapalio sveću još od 1968. godine“, kazao je Bobetić. „Još je čudnije da su svi kameni i drveni križevi, kao i kamena ograda koja okružuje groblje, izdržali silinu vode. Povlačenjem vode iz Ramskog jezera na površinu nisu izronila samo groblja već i kuće koje su se nalazile u nekada plodnoj Ramskoj dolini.“

Mještani Ramske doline kažu da je u vrijeme prije potopa, pogled na dolinu i selo Proslap u vrijeme kad su cvjetale voćke bio neprevaziđen.

"Normalno da je bilo ljepše, bilo je svita više, sad nema svita. Svit je evo ovde, ovuda je bio glavni put i išlo se za Mostar. Bio je to glavni put dok nije bio potop. Ovde kad je bio pazarni dan, za Imotski i Ploče gonili bi se volovi, po trista volova gonilo se pješke“, kazuje Stjepan Pavličević.

'Stradanje kroz vodu, vatru i krv'

Kako je izvijestio Bobetić, veći dio onoga što je do prije nekoliko mjeseci bilo dno jezera, sada je uglavnom ispucala zemlja, „predio koji podseća na scenografiju nekog filma“.

„Prirodi, ipak, ne treba mnogo i u kratkom periodu delovi uz obalu su ozeleneli i zauzeli su ih čobani i ovce. Povlačenje vode mnogi meštani iskoristili su da obiđu rodna mesta i ožive uspomene“, kazao je on.

Nad onim što je preostalo od jezera dominira franjevački samostan Šćit, u kojem gravitira 2.500 vjernika.

„Za njih je samostan kao duhovno središte postalo prepoznatljivo kroz stoljeća. Mi kažemo da je Rama stradala kroz vodu, vatru i krv. Dakle gorili smo, paljeni smo, ubijani smo kroz stoljeća i uvijek je narod sa fratrima nalazio utočište ovdje na Šćitu“, kazao je fra Tomislav Brković.

Hidroelektrana Rama je počela proces revitalizacije najvažnijih postrojenja, vrijedan 39 miliona eura. „Ukoliko jezero bude potpuno ispražnjeno, izronit će još neka sela, a 2012. godina biće upisana u istoriju kada su iseljeni i oni Ramljaci koji su ostali, mogli da vide ostatke svojih nekadašnjih poseda.“

(Izvor: Al Jazeera)