Analiza koju je napravio istraživački tim Instituta za društvena istraživanja u Mostaru (idpi.ba) do sada je rasvijetlila tek dio pljačke koja godinama traje zahvaljujući diskriminacijskim odredbama Zakona o raspodjeli prihoda Federacije BiH na temelju čega je jedino profitiralo Sarajevo, a ostale županije su doživjele financijski tsunami i dovedene su na rub propasti.
Puni odgovor o disproporciji raspodjele prihoda nauštrb drugih županija iz problematičnog zakona, u kojemu su i drugi brojni kriteriji nakaradno postavljeni, leži upravo u činjenici da su koeficijenti tako napisani omogućili višegodišnje iscrpljivanje novca iz određenih županija, piše Večernji list. Na kraju se može izvući zaključak kako sarajevska politička elita vrlo vješto projicira propast i razvoj pojedinih sredina, a njihove sredine da nije ovog financijskog ubrizgavanja bi odavno bile dovedene u ozbiljne probleme.
Posebne potrebe
Naime, zahvaljujući posebnim rashodovnim potrebama, Sarajevska županija je za 8 godina imala 1,18 milijardi maraka veće prihode nego što bi imala bez toga posebnog koeficijenta. Zajedno s Bosansko-podrinjskom županijom to ukupno iznosi 1,24 milijardi KM na ime posebnih potreba. To je iznos koji su oteli drugim županijama. Zbog toga su u sedam analiziranih godina od 2006. godine otkako je uveden porez na dodanu vrijednost, po glavi svakog stanovnika Sarajevske županije koja ima koeficijent isplate 2 s ovoga računa stigle dodatne 2693 marke, dok je Bosansko-podrinjska županija koja ima koeficijent 1,8 dodatno po glavi stanovnika dobila po 2436 maraka.
Istodobno, druge županije imale su gubitak prihoda. Najveći se po glavi stanovnika odnosi na Hercegovačko-neretvansku županiju i iznosi 700 maraka. U Zapadnohercegovačkoj županiji po glavi svakog stanovnika je Sarajevo, odnosno Goražde odvuklo 647 maraka, Srednjobosanskoj županiji 628, a u Posavskoj 616 te u Hercegbosanskoj 308 maraka. Zanimljivo je da je u prošloj 2013. godini Bosansko-podrinjska županija s jedinstvenog računa dobivala najviše novca po glavi stanovnika 874 marke, Sarajevo 738, a daleko ispod su sve ostale županije. HBŽ je dobivao 471, a najviše iznose po glavi stanovnika su imali ZHŽ s 371 markom, odnosno Posavska s 313 maraka.
Pet županija uskraćeno za 450 milijuna KM
U promatranome razdoblju tri županije s hrvatskom većinom Zapadnohercegovačka, Hercegbosanska, Posavska zbog posebnih koeficijenata bile su uskraćene za 120,9 milijuna maraka proračunskih prihoda, dok su dvije mješovite županije Hercegovačko-neretvanska i SBŽ zbog posebnih koeficijenata bile uskraćene za 336,9 milijuna proračunskih prihoda
Zanimljivo je primijetiti da bi Hercegbosanska županija, koja također ima posebni koeficijent (ali minimalnih 1,1), uprihodovala oko 28 mil. KM više u slučaju da nijedna županija u zadnjih 8 godina nije imala nikakav posebni koeficijent.
U zaključnim razmatranjima hvale vrijedne analize koju je uradio Institut za društvena i politička istraživanja iz Mostara, navodi se, kako prenosi Hrvatski Medijski Servis, kako prigovore na posebne koeficijente za Sarajevsku županiju imaju sve ostale županije. Ukidanje posebnog koeficijenta za Sarajevo svake bi godine „oslobodilo“ 140 milijuna KM za druge županije u Federaciji BiH i omogućilo puno ravnomjerniji razvoj svih područja FBiH.
Također, brojne županije/općine traže promjene u vertikalnoj raspodjeli prihoda unutar Federacije (između entiteta, županija, općina i cesta) kako bi se provela fiskalna decentralizacija Federacije BiH i više novca izdvajalo za županije i općine.
Prijedlozi iz Tuzle i Zenice
Tuzlanska i Zeničko-dobojska županija su u tom smislu (promjene u vertikalnoj raspodjeli prihoda unutar FBiH) kreirale i prijedlog:
Po ovom bi prijedlogu više novca bilo osigurano za županije (60 % umjesto dosadašnjih 51,48 %) i općine (9,42 % umjesto dosadašnjih 8,42 %), a manje novca za entitet FBiH (27,68 % umjesto dosadašnjih 36,2 %) i ceste (2,9 % umjesto dosadašnjih 3,9 %).
Ovakav bi prijedlog svakako bez ikakvih izmjena mogli prihvatiti, pa i najiskrenije podržati svi politički akteri koji zastupaju interese šire od usko lokalnih/prijestolničkih. Time bi se, konačno, makar na polju javnih financija moglo doći i do toliko prizivanog nadilaženja etničkih barijera u političkom djelovanju. To je nadilaženje, tj. stvaranje transetničkih koalicija po određenim političkim pitanjima, makar formalno bilo jedan od najagilnije isticanih ciljeva zimskih prosvjeda u BiH, izazvanih u velikoj mjeri i analiziranim anomalijama u distribuciji proračunskih sredstava, zaključuje se u analizi IDPI-a.
Namjesto političke zlouporabe prosvjeda, koje su najradikalnije centralističko-unitarističke snage pokušale iskoristiti za promjene ustavnog poretka BiH u smjeru slabljenja, pa možda i ukidanja županija i entiteta, treba ozbiljno razmotriti konstruktivan prijedlog o redefiniranju poreskih koeficijenata koji dolazi upravo iz županija u kojima su prosvjedi inicijalno izbili. Time se autentični zahtjevi ogromne većine prosvjednika mogu, makar post festum, spasiti ne samo od zaborava i brutalne manipulacije, već i od stigme „još jedne propale priče“, koja bosanskohercegovačko društvo gura još dublje u kroničnu apatiju, a dio njih vjerojatno i u posljedični politički radikalizam, stoji u zaključnim razmatranjima Instituta za društvena i politička istraživanja iz Mostar./HMS/
Puni odgovor o disproporciji raspodjele prihoda nauštrb drugih županija iz problematičnog zakona, u kojemu su i drugi brojni kriteriji nakaradno postavljeni, leži upravo u činjenici da su koeficijenti tako napisani omogućili višegodišnje iscrpljivanje novca iz određenih županija, piše Večernji list. Na kraju se može izvući zaključak kako sarajevska politička elita vrlo vješto projicira propast i razvoj pojedinih sredina, a njihove sredine da nije ovog financijskog ubrizgavanja bi odavno bile dovedene u ozbiljne probleme.
Posebne potrebe
Naime, zahvaljujući posebnim rashodovnim potrebama, Sarajevska županija je za 8 godina imala 1,18 milijardi maraka veće prihode nego što bi imala bez toga posebnog koeficijenta. Zajedno s Bosansko-podrinjskom županijom to ukupno iznosi 1,24 milijardi KM na ime posebnih potreba. To je iznos koji su oteli drugim županijama. Zbog toga su u sedam analiziranih godina od 2006. godine otkako je uveden porez na dodanu vrijednost, po glavi svakog stanovnika Sarajevske županije koja ima koeficijent isplate 2 s ovoga računa stigle dodatne 2693 marke, dok je Bosansko-podrinjska županija koja ima koeficijent 1,8 dodatno po glavi stanovnika dobila po 2436 maraka.
Istodobno, druge županije imale su gubitak prihoda. Najveći se po glavi stanovnika odnosi na Hercegovačko-neretvansku županiju i iznosi 700 maraka. U Zapadnohercegovačkoj županiji po glavi svakog stanovnika je Sarajevo, odnosno Goražde odvuklo 647 maraka, Srednjobosanskoj županiji 628, a u Posavskoj 616 te u Hercegbosanskoj 308 maraka. Zanimljivo je da je u prošloj 2013. godini Bosansko-podrinjska županija s jedinstvenog računa dobivala najviše novca po glavi stanovnika 874 marke, Sarajevo 738, a daleko ispod su sve ostale županije. HBŽ je dobivao 471, a najviše iznose po glavi stanovnika su imali ZHŽ s 371 markom, odnosno Posavska s 313 maraka.
Pet županija uskraćeno za 450 milijuna KM
U promatranome razdoblju tri županije s hrvatskom većinom Zapadnohercegovačka, Hercegbosanska, Posavska zbog posebnih koeficijenata bile su uskraćene za 120,9 milijuna maraka proračunskih prihoda, dok su dvije mješovite županije Hercegovačko-neretvanska i SBŽ zbog posebnih koeficijenata bile uskraćene za 336,9 milijuna proračunskih prihoda
Zanimljivo je primijetiti da bi Hercegbosanska županija, koja također ima posebni koeficijent (ali minimalnih 1,1), uprihodovala oko 28 mil. KM više u slučaju da nijedna županija u zadnjih 8 godina nije imala nikakav posebni koeficijent.
U zaključnim razmatranjima hvale vrijedne analize koju je uradio Institut za društvena i politička istraživanja iz Mostara, navodi se, kako prenosi Hrvatski Medijski Servis, kako prigovore na posebne koeficijente za Sarajevsku županiju imaju sve ostale županije. Ukidanje posebnog koeficijenta za Sarajevo svake bi godine „oslobodilo“ 140 milijuna KM za druge županije u Federaciji BiH i omogućilo puno ravnomjerniji razvoj svih područja FBiH.
Također, brojne županije/općine traže promjene u vertikalnoj raspodjeli prihoda unutar Federacije (između entiteta, županija, općina i cesta) kako bi se provela fiskalna decentralizacija Federacije BiH i više novca izdvajalo za županije i općine.
Prijedlozi iz Tuzle i Zenice
Tuzlanska i Zeničko-dobojska županija su u tom smislu (promjene u vertikalnoj raspodjeli prihoda unutar FBiH) kreirale i prijedlog:
Po ovom bi prijedlogu više novca bilo osigurano za županije (60 % umjesto dosadašnjih 51,48 %) i općine (9,42 % umjesto dosadašnjih 8,42 %), a manje novca za entitet FBiH (27,68 % umjesto dosadašnjih 36,2 %) i ceste (2,9 % umjesto dosadašnjih 3,9 %).
Ovakav bi prijedlog svakako bez ikakvih izmjena mogli prihvatiti, pa i najiskrenije podržati svi politički akteri koji zastupaju interese šire od usko lokalnih/prijestolničkih. Time bi se, konačno, makar na polju javnih financija moglo doći i do toliko prizivanog nadilaženja etničkih barijera u političkom djelovanju. To je nadilaženje, tj. stvaranje transetničkih koalicija po određenim političkim pitanjima, makar formalno bilo jedan od najagilnije isticanih ciljeva zimskih prosvjeda u BiH, izazvanih u velikoj mjeri i analiziranim anomalijama u distribuciji proračunskih sredstava, zaključuje se u analizi IDPI-a.
Namjesto političke zlouporabe prosvjeda, koje su najradikalnije centralističko-unitarističke snage pokušale iskoristiti za promjene ustavnog poretka BiH u smjeru slabljenja, pa možda i ukidanja županija i entiteta, treba ozbiljno razmotriti konstruktivan prijedlog o redefiniranju poreskih koeficijenata koji dolazi upravo iz županija u kojima su prosvjedi inicijalno izbili. Time se autentični zahtjevi ogromne većine prosvjednika mogu, makar post festum, spasiti ne samo od zaborava i brutalne manipulacije, već i od stigme „još jedne propale priče“, koja bosanskohercegovačko društvo gura još dublje u kroničnu apatiju, a dio njih vjerojatno i u posljedični politički radikalizam, stoji u zaključnim razmatranjima Instituta za društvena i politička istraživanja iz Mostar./HMS/
