U Lurdu tko god je bio imao je priliku vidjeti mnoštvo ortopedskih pomagala koja su svugdje okolo u špilji ukazanja. To su pomagala koja ozdravljenima (čudesno) nisu više trebala, pa su ostala kao svjedočanstvo ozdravljenja. Budući da je tu izrazito hodočašće bolesnika, trebalo je organizirati da se svim tim hodočasnicima invalidima i teškim bolesnicima omogući prilaz i pristup svetim mjestima. Uz tu potrebu razvila se cijela organizacija poslova vezanih uz tu i takvu potrebu.
Mnoštvo volontera, posebno medicinskog kadra, imaju ulogu anđela koji nemoćnima direktno pomažu ostvariti i dokučiti za njih nedokučivo i neostvarivo. Nije to samo u Lurdu. To se događa u našim domovima, kućama, domovima zdravlja, bolnicama. Vidimo dobro što se oko nas događa. Koliko ste puta otišli u bolnicu i pitali se, pa Bože ima li itko zdrav? Čini vam se da su svi tu i da su svi bolesni, jer je uvijek gužva i beskrajno čekanje doći na red!
Upravo zato je Crkva odabrala ovaj spomendan Gospe Lurdske da zahvalimo i Gospodinu na uslišanju po zagovoru svetih, posebno Gospinom, ali i da zahvalimo vojsci onih koji se nigdje ne spominju, a bez njih ne bi bilo ništa onako kako se događa. To je zdravstveno osoblje.
Crkva u korist bolesnih ima i jedan sakrament, a to je sakrament bolesničkog pomazanja, za bolesne ljude od 7 godina pa sve dok žive, a u momentima bolesti ili poteškoća koje nose rizik po zdravlje i život. To nije sakrament umirućih i nije nikakvo „posljednje“ pomazanje! Postoji sakrament umirućih, to je ispovijed, ako je bolesnik pri svijesti i mogućnosti ispovjediti se, uz to još dobiva potpuni oprost po Apostolskoj koncesiji svakom svećeniku, a potom popudbina (sv. Pričest). To je sakrament umirućih, a ne bolesničko pomazanje. Mnogi bolesnici ozdravljaju, u tu svrhu je i sakrament bolesničkog pomazanja, da ozdravi i oporavi se za svoje prijašnje dužnosti i djelovanje…
Tom prilikom mi pod večernjom svetom misom običavamo podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja, osobama koje žele a starije su dobi, zatim bilo kojoj osobi koja je bolesna ili ima zdravstvenih poteškoća. Jedino se ne uobičava podjeljivati bolesničko pomazanje maloj djeci, ali ako su bolesna i u bolnici, može iako nije potrebno. Razlog je u tome što mala djeca ne mogu sagriješiti jer nisu kadra razlučiti dobro od zla, i odlučiti se ni za jedno ni za drugo. Spontanost je nešto naučeno od starijih, a ne odabir i izbor djelovanja i ponašanja. Dijete radi i govori što čuje i vidi. Zato lijepo psuju i već posve maleni tračaju!
Dakle pod Misom u 17,00 sati u petak, 11.2.2022. svima koji žele omogućit će se sv. ispovijed i bol. pomazanje tko želi i ima za to razlog.
Obično je to i rizična grupa, a nalazimo se u nevolji u kojoj smo već dvije godine, neće biti organizirano nikakvo druženje poslije sv. Mise. Molimo za razumijevanje, a sve koji mogu svojim starima pomoći da dođu, a oni to žele i hoće, učinite im to!
Neka Gospodin svima podari zdravlje, snagu i radost života!
Marko Tomić, župnik
Mnoštvo volontera, posebno medicinskog kadra, imaju ulogu anđela koji nemoćnima direktno pomažu ostvariti i dokučiti za njih nedokučivo i neostvarivo. Nije to samo u Lurdu. To se događa u našim domovima, kućama, domovima zdravlja, bolnicama. Vidimo dobro što se oko nas događa. Koliko ste puta otišli u bolnicu i pitali se, pa Bože ima li itko zdrav? Čini vam se da su svi tu i da su svi bolesni, jer je uvijek gužva i beskrajno čekanje doći na red!
Upravo zato je Crkva odabrala ovaj spomendan Gospe Lurdske da zahvalimo i Gospodinu na uslišanju po zagovoru svetih, posebno Gospinom, ali i da zahvalimo vojsci onih koji se nigdje ne spominju, a bez njih ne bi bilo ništa onako kako se događa. To je zdravstveno osoblje.
Crkva u korist bolesnih ima i jedan sakrament, a to je sakrament bolesničkog pomazanja, za bolesne ljude od 7 godina pa sve dok žive, a u momentima bolesti ili poteškoća koje nose rizik po zdravlje i život. To nije sakrament umirućih i nije nikakvo „posljednje“ pomazanje! Postoji sakrament umirućih, to je ispovijed, ako je bolesnik pri svijesti i mogućnosti ispovjediti se, uz to još dobiva potpuni oprost po Apostolskoj koncesiji svakom svećeniku, a potom popudbina (sv. Pričest). To je sakrament umirućih, a ne bolesničko pomazanje. Mnogi bolesnici ozdravljaju, u tu svrhu je i sakrament bolesničkog pomazanja, da ozdravi i oporavi se za svoje prijašnje dužnosti i djelovanje…
Tom prilikom mi pod večernjom svetom misom običavamo podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja, osobama koje žele a starije su dobi, zatim bilo kojoj osobi koja je bolesna ili ima zdravstvenih poteškoća. Jedino se ne uobičava podjeljivati bolesničko pomazanje maloj djeci, ali ako su bolesna i u bolnici, može iako nije potrebno. Razlog je u tome što mala djeca ne mogu sagriješiti jer nisu kadra razlučiti dobro od zla, i odlučiti se ni za jedno ni za drugo. Spontanost je nešto naučeno od starijih, a ne odabir i izbor djelovanja i ponašanja. Dijete radi i govori što čuje i vidi. Zato lijepo psuju i već posve maleni tračaju!
Dakle pod Misom u 17,00 sati u petak, 11.2.2022. svima koji žele omogućit će se sv. ispovijed i bol. pomazanje tko želi i ima za to razlog.
Obično je to i rizična grupa, a nalazimo se u nevolji u kojoj smo već dvije godine, neće biti organizirano nikakvo druženje poslije sv. Mise. Molimo za razumijevanje, a sve koji mogu svojim starima pomoći da dođu, a oni to žele i hoće, učinite im to!
Neka Gospodin svima podari zdravlje, snagu i radost života!
Marko Tomić, župnik
