Povezani članci
Misom zadušnicom i ukopnim obredima u utorak, 28. prosinca na posljednji počinak ispraćeni su zemni ostatci vlč. Ivana Bošnjaka, umirovljenoga svećenika Vrhbosanske nadbiskupije koji je preminuo u večernjim satima na Božić, 25. prosinca u SKB Mostar u svojoj 84. godini života i 56. svećeništva.
Zadušnicu u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kardinal Puljić uz suslavlje 15-ak svećenika.
Na euharistijskom slavlju bili su članovi rodbine, prijatelji, susjedi, župljani, redovnice, vjerni puk župe Prozor, skupina vjernika iz župe Jelah.
Riječi pozdrava na početku sv. mise izrekao je mjesni župnik mons. Marko Tomić.
Prigodno čitanje pročitao je član pokojnikove obitelji Ivica Bošnjak, a tekst evanđelja navijestio je đakon Josip Papak.
U prigodnoj propovijedi Vinko kardinal Puljić izrekao je riječi zahvale i poticaja.
Na kraju sv. mise nazočnima se obratio kanonik Ante Meštrović, pročitavši pokojnikov životopis te je tom prigodom zahvalio svima onima koji su u posljednje vrijeme skrbili o vlč. Ivanu.
Poslije sv. mise uslijedili su ukopni obredi na mjesnom groblju Borovnica koje je predvodio uzoriti kardinal Puljić.Nakon toga su zemni ostatci vlč. Ivana položeni u grobnicu.
Zadušnicu u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kardinal Puljić uz suslavlje 15-ak svećenika.
Na euharistijskom slavlju bili su članovi rodbine, prijatelji, susjedi, župljani, redovnice, vjerni puk župe Prozor, skupina vjernika iz župe Jelah.
Riječi pozdrava na početku sv. mise izrekao je mjesni župnik mons. Marko Tomić.
Prigodno čitanje pročitao je član pokojnikove obitelji Ivica Bošnjak, a tekst evanđelja navijestio je đakon Josip Papak.
U prigodnoj propovijedi Vinko kardinal Puljić izrekao je riječi zahvale i poticaja.
Na kraju sv. mise nazočnima se obratio kanonik Ante Meštrović, pročitavši pokojnikov životopis te je tom prigodom zahvalio svima onima koji su u posljednje vrijeme skrbili o vlč. Ivanu.
Poslije sv. mise uslijedili su ukopni obredi na mjesnom groblju Borovnica koje je predvodio uzoriti kardinal Puljić.Nakon toga su zemni ostatci vlč. Ivana položeni u grobnicu.
Tekst i foto: Marinko Rumbočić
Posmrtno slovo – pok. Ivan Bošnjak
„Gospodine, daj mi snage i hrabrosti da Ti vjerno i odano služim“!
Braći pok. Ivana: Anti, Andriji, sestri: časnoj sestri Ivanki - školskoj sestri franjevki hercegovačke provincije, rodbini i prijateljima u ime Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, te u svoje ime izražavam kršćansku blizinu i sućut u povodu smrti svećenika vlč. Ivana Bošnjaka.
Moto na Ivanovoj mladomisničkoj sličici je glasio: „Gospodine, daj mi snage i hrabrosti da Ti vjerno i odano služim“. Pod tim geslom odvijao se Ivanov svećenički život.
U Matici krštenih župe Srca Isusova u Prozoru, godine Gospodnje 1938. pod rednim brojem 10 stoji zapisano: Ivan, sin Marka i Marija r. Andričić, rođen 9. siječnja na Borovnici, kršten 16. siječnja u župnoj crkvi u Prozoru. Kum je bio Marko Bošnjak, krstitelj, Petar Perić, upravitelj župe u Prozoru. Marko i Marija, Ivanovi roditelju, imali su 9 djece; Ivan, Anđa/Ivanka izabrali su duhovni stalež.
Osnovnu školu pok. Ivan je završio u Prozoru. Odgojen u katoličkoj obitelji, bistri i nadareni dječak Ivan, osjetio je svećenički poziv. Tako je upućen iz nadbiskupije u Sarajevu u dječačko sjemenište na Šalatu u Zagreb, a nakon mature, filozofsko-teološku naobrazbu nastavlja na KBF u Zagrebu. Za đakona je zaređen, 23. ožujka 1966. u Zagrebu, gdje i za svećenika zaređen na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1966. godine. Mladu misu je slavio u Prozoru, 7. kolovoza 1966. godine.
Nakon završenih studija, prvi dekret je bio, 1. rujna 1967., kojim je upućen za župnog vikara u Brčko, a 1. lipnja1968. imenovan je zamjenikom župnika u Čemernom, pa 22. lipnja, iste godine, ponovno kapelanom u Brčkom. U među vremenu, u lipnju je imenovan župnim vikarom u Zavidovićima da bi 1. kolovoza iste godine, imenovan župnim vikarom i pomoćnikom župniku u Zavidovićima. U malo vremena puno dekreta. Upraviteljem župe Vukanovići postaje, 13. rujna 1969. godine, gdje ostavlja dubok trag pastoralnim djelovanjem. Godine 1973., 9. studenog imenovan je župnikom župe Žabljak da bi 11. siječnja 1975. bio imenovan upraviteljem samostalne kapelanije Jelah, gdje su vjernici sami sagradili crkvu, a nije bilo župnog stana.
Kakav je bio, snažna duha i spreman na pastoralne izazove, dao se u skromnim uvjetima na gradnju župne kuće uz potporu župljana, te je 16. prosinca 1975. imenovan upraviteljem župe Jelah i pred Božić uselio u tek sagrađenu, vlažnu i hladnu župnu kuću.
Svećenika Ivana je resila pravednost, karakternost, radinost, upornost, nepotkupljivost, a grstila mu se svaka dvoličnost, pogotovo u crkvenim redovima. Dekretom, br. 1218, od 5. rujna 1978. godine, imenovan je upraviteljem župe Vidovice. U Vidovicama ostaje do 24. srpnja 1980., kada je imenovan upraviteljem župe Lukavac.
Vlč. Ivan je tražio pravdu dostojanstveno, uporno, argumentirano. Dekretom br.1148 od 24. srpnja 1991. godine, razriješen je službe upravitelja župe u Lukavcu i imenovan po drugi put župnikom župe Jelah. Nepravda je ispravljena, a Rođenje sv. Ivana Krstitelja je proglašeno zaštitnikom župe Jelah.
Ubrzo su nastale nove prilike i ratno stanje. Vlč. Ivan, snažnom energijom duha, bio je svojim župljanima moralna vertikala u svećeničkom svjedočenju, pastoralnom radu i socijalnom zauzetošću. U tom burnom vremenu pokazao je gotovo neiscrpnu pastoralnu i svećeničku energiju, radeći na duhovnom i materijalnom području. Mnogo je uložio truda oko obnove zapuštene crkve u Tešnju, ali i obnovi crkvenih objekata u Jelahu.
U dva navrata bio i dekan Usorskog deknata, od 2000. do 7. travnja 2009., kada je prihvaćena njegova zahvala na toj dužnosti.
Dekretom od 30. travnja 2013., razriješen je svećeničke službe u Jelahu i stavljen u svećeničku mirovinu.
Umirovljeničke dane, osobnim izborom, je provodio u rodnom selu na Borovnici na roditeljskom imanju uživajući u divnoj prirodi, radeći lagane poslove, moleći i zahvaljujući Bogu kojemu je vjerno služio. Rado se uključivao u pastoral župe po potrebi i pozitivno djelovao na braću svećenike i narod Božji.
Zahvaljujemo dobrom Bogu za svećenika Ivana, koji je volio svoj
rodni ramski kraj, Vrhbosansku nadbiskupiju, Hrvatski narod iz kojega je ponikao kao i Bosnu i Hercegovinu u kojoj je rođen, u kojoj je doživio 84 godine života i 56 godina svećeništva i u kojoj je blago preminuo na Božić, dan Kristova rođenja.
Mi, pogotovo narod Prozorske župe pa i šire, rado ćemo se sjećati vlč. Ivana Bošnjaka, karakterna svećenika, dobrog pastoralnog radnika i vrsnog propovjednika, čije je životni moto bio: „Gospodine, daj mi snage i hrabrosti da Ti vjerno i odano služim“. To je Ivan. Takav je bio cijeli život. Spreman hrabro, vjerno i odano služiti Gospodinu uzdajući se u njegovu snagu. Hranio je svoje župljane Evanđeljem, sakramentima vjere i crkvenim naukom.
Svima, koji su pok. Ivanu pomagali: članovima obitelji, medicinskim radnicima u Prozoru, Mostaru i Zagrebu, zahvaljujemo.
Pok. Ivanu zahvaljujemo na svemu što je duhovno, pastoralno i materijalno činio na župama na kojima je služio u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Ante Meštrović,
Prozor, 28.12.2021.
