Plodovi divljeg šipka u velikim količinama sadrže pektine (čak do 25%) i fruktozu (30%), a vrlo su bogat izvor i različitih minerala od kojih se posebno ističu kalij i željezo.
Od ostalih sastojaka obiluju flavonoidnim spojevima (rutinom), voćnim kiselinama od kojih je dominantna askorbinska kiselina (vitamin C), vitaminima, taninima, te karotenoidima.
Sadržaj vitamina C u plodovima je izuzetno visok - ima ga oko 1% (od 0,2 do 2,4%), što ove plodove po sadržaju tog visokovrijednog nutrijenta stavlja daleko ispred nekih voćnih vrsta za koje postoji uvriježeno mišljenje da su najbogatiji ovim spojem, na primjer agrumi.
Ono što je također važno je da su gubitci u količini vitamina C tijekom prerade i čuvanja prerađevina šipka minimalni. Dokazano je da se vitamin C kuhanjem plodova gotovo ne gubi, a nakon godine dana čuvanja marmelade od šipka u proizvodu ostaje očuvano čak 25% njegove inicijalne količine, piše Slobodna Dalmacija.
Sjemenke šipka su bogate organskim kiselinama, vitaminima C i E, eteričnim i masnim uljima (do 8%). Ulje šipka sadrži velik udio nezasićenih masnih kiselina (oko 55 % linolne i do 27 % linolenske), te čak 22% oleinske kiseline, dok se udio zasićenih kiselina kreće se od 6-12 %.
Ulje sjemenki se koristi u kozmetičkoj industriji u pripravcima za ublažavanje ožiljaka, bora, strija i za sunčanje, za liječenje opeklina te ostalih kožnih upala i oboljenja kao što su psorijaza, seboreični i atopijski dermatitis, itd.
Prvenstveno zbog visokog sadržaja vitamina C, ali i brojnih drugih fitokemikalija u plodovima šipka, čaj od šipka povoljno djeluje kod prehlada i gripa te ostalih zaraznih bolesti.
Pripravci od ploda divljeg šipka, kao i njegovih sjemenki, djeluju blago diuretički, tj. potiču izlučivanje tekućine iz tijela pa se koriste kod upalnih procesa bubrega.
Također, dugotrajna konzumacija čaja od plodova šipka preporuča se bolesnicima koji imaju problema sa nakupljanjem pijeska i kamenaca u bubrezima i mokraćnom mjehuru.
Zbog visokog sadržaja pektina i voćnih kiselina biljka ima i laksativno djelovanje, a također ublažava simptome proljeva i umiruje želudac pa se konzumira kod tegoba sa gastritisom.
Pripravci od divljeg šipka se koriste protiv reume, za liječenje bolesti jetre, jačanje kostiju, protiv kašlja, za poboljšanje cirkulacije, za liječenje nametnika u crijevima, kod malaksalosti i umora, itd.
Cvjetovi šipka koriste se u liječenju krvarenja iz želuca, crijeva i kod ublažavanja želučanih grčeva, a namočeni u octu kod zubobolje i za ispiranje usne šupljine.
Nisu zabilježena nikakva neželjena djelovanja kod konzumacije čaja od ploda divljeg šipka pa se smatra da je prikladan i za produljenu upotrebu.
Od ostalih sastojaka obiluju flavonoidnim spojevima (rutinom), voćnim kiselinama od kojih je dominantna askorbinska kiselina (vitamin C), vitaminima, taninima, te karotenoidima.
Sadržaj vitamina C u plodovima je izuzetno visok - ima ga oko 1% (od 0,2 do 2,4%), što ove plodove po sadržaju tog visokovrijednog nutrijenta stavlja daleko ispred nekih voćnih vrsta za koje postoji uvriježeno mišljenje da su najbogatiji ovim spojem, na primjer agrumi.
Ono što je također važno je da su gubitci u količini vitamina C tijekom prerade i čuvanja prerađevina šipka minimalni. Dokazano je da se vitamin C kuhanjem plodova gotovo ne gubi, a nakon godine dana čuvanja marmelade od šipka u proizvodu ostaje očuvano čak 25% njegove inicijalne količine, piše Slobodna Dalmacija.
Sjemenke šipka su bogate organskim kiselinama, vitaminima C i E, eteričnim i masnim uljima (do 8%). Ulje šipka sadrži velik udio nezasićenih masnih kiselina (oko 55 % linolne i do 27 % linolenske), te čak 22% oleinske kiseline, dok se udio zasićenih kiselina kreće se od 6-12 %.
Ulje sjemenki se koristi u kozmetičkoj industriji u pripravcima za ublažavanje ožiljaka, bora, strija i za sunčanje, za liječenje opeklina te ostalih kožnih upala i oboljenja kao što su psorijaza, seboreični i atopijski dermatitis, itd.
Prvenstveno zbog visokog sadržaja vitamina C, ali i brojnih drugih fitokemikalija u plodovima šipka, čaj od šipka povoljno djeluje kod prehlada i gripa te ostalih zaraznih bolesti.
Pripravci od ploda divljeg šipka, kao i njegovih sjemenki, djeluju blago diuretički, tj. potiču izlučivanje tekućine iz tijela pa se koriste kod upalnih procesa bubrega.
Također, dugotrajna konzumacija čaja od plodova šipka preporuča se bolesnicima koji imaju problema sa nakupljanjem pijeska i kamenaca u bubrezima i mokraćnom mjehuru.
Zbog visokog sadržaja pektina i voćnih kiselina biljka ima i laksativno djelovanje, a također ublažava simptome proljeva i umiruje želudac pa se konzumira kod tegoba sa gastritisom.
Pripravci od divljeg šipka se koriste protiv reume, za liječenje bolesti jetre, jačanje kostiju, protiv kašlja, za poboljšanje cirkulacije, za liječenje nametnika u crijevima, kod malaksalosti i umora, itd.
Cvjetovi šipka koriste se u liječenju krvarenja iz želuca, crijeva i kod ublažavanja želučanih grčeva, a namočeni u octu kod zubobolje i za ispiranje usne šupljine.
Nisu zabilježena nikakva neželjena djelovanja kod konzumacije čaja od ploda divljeg šipka pa se smatra da je prikladan i za produljenu upotrebu.
