Diva Grabovčeva na Zahumu

Zahum mjesto nad Rumbocim stoji
Duge dane i godine broji
Nekad Zahum bio pun života
Ganga ori a duhan se mota
Dok se tkalo i prela se vuna
Škola bila učenika puna
Tridestak polaznika broji
Sada prazna u tišini stoji
I njeg tužna zadesila slika
Pust ostade i bez stanovnika
Vremena se brzo promjeniše
I Ramci se svijetom raseliše
Sad nas ima svuda do Kanade
Mnogi Ramci po Europi rade
Al se opet vraćaju svom kraju
Rodno mjesto ne zaboravljaju
Tu se Diva plemenita rodi
I djetinjstvo svoje tu provodi
Bog joj kratak život odredio
Al je buran i znakovit bio
Tu se turčin u nju zaljubio
Što ga odbi on ju je ubio
Josip Radnik svibnja je prvoga
I svetac je roda Hrvatskoga
Toga dana svi na Zahum pođu
Svojoj Divi moliti se dođu
Tad se misa u čast Divi služi
Cijela Rama zbog nje se ratuži
Za hrabrost joj dođu zahvaliti
Što ne htjede vejeru napustiti
Diviti se njenoj čvrstoj vjeri
Ocu Luki i njenoj materi
Jednog trena nije se mislila
Odlučna je i ponosna bila
Od tad posta naša uzdanica
I vječita naša pobjednica
Za svoj život nije se bojala
Svoju dušu dragom Bogu dala
Ramkinje su vazda takve bile
Nikad vjeru nisu zatajile
Zato i sad dobro promislite
Kad u vezu stupiti želite
Nek vas vjera ka ljubavi vodi
Jer vas u njoj Ramska majka rodi
Da nam Diva nije nikad sama
I da vječno bude među nama
Obaveza za Ramske vjernike
Kad god za to imate prilike
Svojoj Divi na grob otiđite
I za dušu njenu se molite
Ikona će biti Ramskom kraju
Do god Ramci po zemlji hodaju

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće