Naravno da je dobro imati zdravu težinu jer je to najbolji način da budemo i ostanemo u formi. Ali, jako brinuti zbog nekoliko kilograma viška može činiti više štete nego koristi, kaže novo istraživanje.
Znanstvenici su ustanovli da debele i pretile osobe koje o težini stalno brinu i misle, više dobivaju na kilaži nego iste takve osobe kojima težina nije opsesija.
Osobe sa viškom kilograma sklonije su prejedanju jer tako reaguju na stres što ih vodi daljnjem dodavanju kilograma. Ako smo stalno koncentrisari na višak kilograma, zdrav način života je težak izbor. Znanstvenici smatraju da ohrabrivanje ljudi da izgube kilograme bolje djeluje ako se debljina ne predstavlja kao nešto strašno.
Studije, provedene u Americi i Velikoj Britaniji pokazuju da je ključ problema debljanja mehanizam kako osoba reagujena stres. Ljudi reaguju na različite načine ali za neke hrana je utjeha i oslobađanje od stresa, prenosi Telegram.hr.
A takvi ljudi, iako možda normalne težine tokom života, ako je metoda kojom se rješavaju stresa hrana, počinju se debljati. Umjesto da se suoče sa stresom, ignoriraju ga i koriste ono što im je uvijek pomagalo da se bolje osjećaju u napetim situacijama. Jedu. Čim pojedu stres se vraća, a uzrok stresa nije riješen što vodi ka novom uzimanju hrane za utjehu.
Šećer i drugi mehanizmi kao shopping, alkohol i razni stimulansi daju osjećaj zadovoljstva, povisuju se dopamin i serotonin. Po završetku konzumacije opet dolazi do pada raspoloženja pa se stvaraju ciklusi ovisnosti tj. povećanje oslanjanja na takve stvari ili radnje da bi se osjećali normalno. Kada ovi ciklusi žudnje za utjehom dovedu do debljanja, smanjuje se samopuzdanje, a povećava daljnje oslanjanje na stimulanse.
Stres smanjuje osjetljivost na osjećaj sitosti. Masne stanice proizvode hormon leptin da bi dojavile hipotalamusu da smo siti nakon što je hrana ušla u krvotok. Vjeruje se da je leptin čimbenik u prejedanju što je poznato kao rezistencija na leptin jer su kod pretilih osoba prisutne visoke razine leptina. Leptin reaguje na raspored uzimanja hrane.
Ako se jede između obroka, apetit se pojačava, organizam tada nije naviknut na obroke u tačno određeno vrijeme. Suzdržavamo li se od dodatnih kalorija između obroka, naučit ćemo tijelo da ne traži više hrane. Osjetljivost leptina postaje bolja smanjenjem lučenja inzulina, reduciranjem stresa i vježbanjem./HMS/
Znanstvenici su ustanovli da debele i pretile osobe koje o težini stalno brinu i misle, više dobivaju na kilaži nego iste takve osobe kojima težina nije opsesija.
Osobe sa viškom kilograma sklonije su prejedanju jer tako reaguju na stres što ih vodi daljnjem dodavanju kilograma. Ako smo stalno koncentrisari na višak kilograma, zdrav način života je težak izbor. Znanstvenici smatraju da ohrabrivanje ljudi da izgube kilograme bolje djeluje ako se debljina ne predstavlja kao nešto strašno.
Studije, provedene u Americi i Velikoj Britaniji pokazuju da je ključ problema debljanja mehanizam kako osoba reagujena stres. Ljudi reaguju na različite načine ali za neke hrana je utjeha i oslobađanje od stresa, prenosi Telegram.hr.
A takvi ljudi, iako možda normalne težine tokom života, ako je metoda kojom se rješavaju stresa hrana, počinju se debljati. Umjesto da se suoče sa stresom, ignoriraju ga i koriste ono što im je uvijek pomagalo da se bolje osjećaju u napetim situacijama. Jedu. Čim pojedu stres se vraća, a uzrok stresa nije riješen što vodi ka novom uzimanju hrane za utjehu.
Šećer i drugi mehanizmi kao shopping, alkohol i razni stimulansi daju osjećaj zadovoljstva, povisuju se dopamin i serotonin. Po završetku konzumacije opet dolazi do pada raspoloženja pa se stvaraju ciklusi ovisnosti tj. povećanje oslanjanja na takve stvari ili radnje da bi se osjećali normalno. Kada ovi ciklusi žudnje za utjehom dovedu do debljanja, smanjuje se samopuzdanje, a povećava daljnje oslanjanje na stimulanse.
Stres smanjuje osjetljivost na osjećaj sitosti. Masne stanice proizvode hormon leptin da bi dojavile hipotalamusu da smo siti nakon što je hrana ušla u krvotok. Vjeruje se da je leptin čimbenik u prejedanju što je poznato kao rezistencija na leptin jer su kod pretilih osoba prisutne visoke razine leptina. Leptin reaguje na raspored uzimanja hrane.
Ako se jede između obroka, apetit se pojačava, organizam tada nije naviknut na obroke u tačno određeno vrijeme. Suzdržavamo li se od dodatnih kalorija između obroka, naučit ćemo tijelo da ne traži više hrane. Osjetljivost leptina postaje bolja smanjenjem lučenja inzulina, reduciranjem stresa i vježbanjem./HMS/
