Nikola Borić je 38-godišnjak iz Zaprešića koji je napustio Dubai u kojem je živio proteklih nekoliko godina, poklonio tvrtku vrijednu milijune dolara te došao živjeti u Kokočak u kući napravljenoj od slame.
'Nakon završetka studija bavio sam se triatlonom, bio sam reprezentativac Hrvatske osam godina. Nakon toga bio sam trener, trenirao jako puno Hrvata, kasnije otišao van i nastavio raditi kao trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova. Onda sam počeo raditi za jednog američkog menadžera i otišao raditi u Maroko s pobjednikom Dijamantne lige na 1500 metara, radio s više od 100 Etiopljana, s Kenijcima pobjednicima maratona u New Yorku i Parizu, Dubaiju, Londonu, a nakon toga radio sam za tursku i azerbajdžansku atletsku reprezentaciju', ispričao je Nikola za Glas Slavonije.
Tijekom svoje poslovne karijere, Nikola je živio u skupocjenim hotelima, proputovao sve kontinente te uživao u luksuzu. Međutim, dugo je maštao o tome da pronađe unutarnji mir i stopi se s prirodom od koje bi upotpunosti živio.
Svoj san sada i ostvaruje. Nakon osam godina traganja za idealnim mjestom, skrasio se u Kokočaku kraj Orahovice. Iza sebe je ostavio vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini koju je poklonio prijatelju za rođendan te otišao, otkrio je za Glas Slavonije.
'Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Ja sam tražio gotovo devet godina lokaciju prema svojim željama. Sastavio sam popis što sve želim imati i prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi', objasnio je Nikola u intrvjuu za Glas Slavonije, te dodao kako živi u kući od slame i blata, a krevet mu je napravljen od letvi. U kući se nalazi i bačva u kojoj loži vatru za grijanje, a jede samo samo jednom tjednom.
'U principu, jelo mi ne treba, moja mačkica pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i meditiram, od četiri do šest sati svaki dan, i to mi je hrana. Bog mi sve daje što mi je potrebno. Pitali ste me za higijenu, kupam se u potoku. Evo, sada preko zime iz sela sam dobio i kadu pa ispod nje vani naložim, ulijem vodu i kupam su u toplijoj vodi. Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem ja, nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek ', zaključio je Nikola tijekom razgovora za Glas Slavonije.
'Nakon završetka studija bavio sam se triatlonom, bio sam reprezentativac Hrvatske osam godina. Nakon toga bio sam trener, trenirao jako puno Hrvata, kasnije otišao van i nastavio raditi kao trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova. Onda sam počeo raditi za jednog američkog menadžera i otišao raditi u Maroko s pobjednikom Dijamantne lige na 1500 metara, radio s više od 100 Etiopljana, s Kenijcima pobjednicima maratona u New Yorku i Parizu, Dubaiju, Londonu, a nakon toga radio sam za tursku i azerbajdžansku atletsku reprezentaciju', ispričao je Nikola za Glas Slavonije.
Tijekom svoje poslovne karijere, Nikola je živio u skupocjenim hotelima, proputovao sve kontinente te uživao u luksuzu. Međutim, dugo je maštao o tome da pronađe unutarnji mir i stopi se s prirodom od koje bi upotpunosti živio.
Svoj san sada i ostvaruje. Nakon osam godina traganja za idealnim mjestom, skrasio se u Kokočaku kraj Orahovice. Iza sebe je ostavio vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini koju je poklonio prijatelju za rođendan te otišao, otkrio je za Glas Slavonije.
'Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Ja sam tražio gotovo devet godina lokaciju prema svojim željama. Sastavio sam popis što sve želim imati i prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi', objasnio je Nikola u intrvjuu za Glas Slavonije, te dodao kako živi u kući od slame i blata, a krevet mu je napravljen od letvi. U kući se nalazi i bačva u kojoj loži vatru za grijanje, a jede samo samo jednom tjednom.
'U principu, jelo mi ne treba, moja mačkica pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i meditiram, od četiri do šest sati svaki dan, i to mi je hrana. Bog mi sve daje što mi je potrebno. Pitali ste me za higijenu, kupam se u potoku. Evo, sada preko zime iz sela sam dobio i kadu pa ispod nje vani naložim, ulijem vodu i kupam su u toplijoj vodi. Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem ja, nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek ', zaključio je Nikola tijekom razgovora za Glas Slavonije.
