Već dva desetljeća ruski snajper MTs-116M slovi kao jedan od najboljih na svijetu, što je potvrdio i u specifičnim ratnim akcijama.
Kalibra 7,62, ovo oružje ima domet u kojem je smrtonosno od 700 metara.
Na ruskom ovogodišnjem sajmu vojne opreme Army Expo najavljeno je nekoliko usavršenja u ratnim uvjetima ionako vrlo neugodnog oružja, a jedno od njih je prigušivač, ali takav da su uvelike zadržali ubojitost u uvjetima zasjede, posebno u urbanim borbama.
Oni koji su detaljno pratili ratove po Iraku i posebno po Siriji u 21. stoljeću mogli su primijetiti da su sve veće sukobljene strane izrazito koristile snajpere, vrlo često opremljene prigušivačima. Bilo je to najvećim dijelom posljedica vrlo čestih dugotrajnih urbanih bitaka, zbog čega su metodama pokušaja i selekcije tijekom rata, posebno u Siriji, razvijene taktike otkrivanja i uništavanja snajperskih položaja, u čemu posebno prednjače kurdski YPG i Sirijska vojska.
S druge strane, kako u borbenim situacijama biti uhvaćen u zasjedu za vojnika znači da ne može vidjeti neprijatelja, nego može reagirati samo po zvuku ili bljesku, razvijanje snajpera i tehnika koji bi smanjio buku i bljesak, značio bi veliku dodatnu prednost. Odjednom je otkrivanje takvog snajpera u urbanoj bici jedva zamislivo.
No, u slučaju kombinacije raznih oružja i prigušivača javlja se niz ozbiljnih problema. Utjecaj prigušivača na buku u filmovima je u pravilu izrazito preuveličan. Nije baš da se pucanj uspijeva stišati na puki šapat, više na razinu kratkog, prigušenog udarca koji ne odjekuje u zraku. Stvar je u tome da je u specijalnim akcijama i to sasvim dobro, doduše, iako je ponekad prigušivač koji ide na vrh cijevi oružja zbilja glomazan. Drugi problem je to što usporavanje metka dotle da ne probija zvučni zid i time ne proizvodi buku, znači da se time jako smanjuje njegova ubojita sposobnost. Na buku utječe i sama eksplozija punjenja čahure.
Mnogočemu od toga sada su doskočili ruski konstruktori, primjenjujući tako prilagođeni MTs-116M da koristi metke od 12,7 milimetara, takve koji teže oko pet puta više od uobičajenih za M14.
Time se postiže, navodi TASS, to da puška, unatoč usporenju do podzvučne brzine, izbacuje metke koji, uslijed svoje mase, i dalje imaju ogromnu količinu kretanja. U konačnici, ovakva utišana verzija MTs-116M zadržala je ubojitost sve do 300 metara, s odstupanjem od samo 13 milimetara na svakih 100 metara.
Drugim riječima, ako ste u ogorčenoj gradskoj bici protiv neprijatelja koji vas traži kroz najsuvremeniji snajper po ulicama i kadar vas je na 300 metara naciljati tako da nipošto ne može promašiti glavu, jer mu hitac neće odstupati više od 3,9 centimetara u odnosu na točku koju si je on zamislio kroz snajper, a pritom nećete čuti niti jedan hitac da biste mogli reagirati u određenom smjeru nakon što vam mrtav padne prvi suborac, pa drugi, pa... onda imate užasan problem.
A kako su to Rusi uspjeli postići? Ruska tehnologija snajpera često je vodeća u svijetu, još od sovjetskih vremena. Prije manje od godinu dana ruski proizvođači pretvorili su Dragunov, odličnu pušku, ali sa slabom optikom, u snajper T-5000 Točnost, kadar ubijati protivnika na skoro dva kilometra udaljenosti.
S druge strane, također još u doba SSSR-a u 70-ima, za potrebe KGB-a razvili su pištolj PSS, utišanu verziju PB-a, ali bez prigušivača. Napravili su to da su klip tako prilagodili da plinove pri eksploziji ne pušta kroz cijev, nego gura u spremnik, kao i to da pri kraju takta pomični dijelovi usporavaju kako bi se pucanj utišao i s te strane.
Podzvučna brzina metka, utišavanje ekspanzije plinova, utišavanje čak i onoga "klak", značilo je neopisivo utišano oružje za ona doba, a sve to bez prigušivača koji bi oružje, koje inače stane na dlan, kompromitiralo u obavještajnim, špijunskim uvjetima zbog veličine.
Problem jest bio što je svime time ubojitost pištolja bila svedena na samo 25 metara, ali s obzirom na predviđenu namjenu, prvenstveno za KGB, a poslije za GRU, tih 25 metara bilo je više nego dovoljno. Specifična primjena značila je da niti izrazito skupa, posebno prilagođena municija nije bila problem zbog cijene.
Sve to konstruktori su primijenili sada i kod MTs-116M. Ubojiti domet snajpera dobrim dijelom su očuvali primjenom teških metaka koje čelična kaciga, uslijed mase metka koji leti, neće uspjeti zaustaviti niti na 300 metara. Spremnik s mecima je velik, plinovi i kod ovog oružja idu unutar njega, jer ih klip ne pušta kroz cijev.
To znači da pri ispucavanju metka više nema niti pucnja niti bljeska. Navodno, jedino što se može čuti jest klikanje mehaničkih dijelova.
Kalibra 7,62, ovo oružje ima domet u kojem je smrtonosno od 700 metara.
Na ruskom ovogodišnjem sajmu vojne opreme Army Expo najavljeno je nekoliko usavršenja u ratnim uvjetima ionako vrlo neugodnog oružja, a jedno od njih je prigušivač, ali takav da su uvelike zadržali ubojitost u uvjetima zasjede, posebno u urbanim borbama.
Oni koji su detaljno pratili ratove po Iraku i posebno po Siriji u 21. stoljeću mogli su primijetiti da su sve veće sukobljene strane izrazito koristile snajpere, vrlo često opremljene prigušivačima. Bilo je to najvećim dijelom posljedica vrlo čestih dugotrajnih urbanih bitaka, zbog čega su metodama pokušaja i selekcije tijekom rata, posebno u Siriji, razvijene taktike otkrivanja i uništavanja snajperskih položaja, u čemu posebno prednjače kurdski YPG i Sirijska vojska.
S druge strane, kako u borbenim situacijama biti uhvaćen u zasjedu za vojnika znači da ne može vidjeti neprijatelja, nego može reagirati samo po zvuku ili bljesku, razvijanje snajpera i tehnika koji bi smanjio buku i bljesak, značio bi veliku dodatnu prednost. Odjednom je otkrivanje takvog snajpera u urbanoj bici jedva zamislivo.
No, u slučaju kombinacije raznih oružja i prigušivača javlja se niz ozbiljnih problema. Utjecaj prigušivača na buku u filmovima je u pravilu izrazito preuveličan. Nije baš da se pucanj uspijeva stišati na puki šapat, više na razinu kratkog, prigušenog udarca koji ne odjekuje u zraku. Stvar je u tome da je u specijalnim akcijama i to sasvim dobro, doduše, iako je ponekad prigušivač koji ide na vrh cijevi oružja zbilja glomazan. Drugi problem je to što usporavanje metka dotle da ne probija zvučni zid i time ne proizvodi buku, znači da se time jako smanjuje njegova ubojita sposobnost. Na buku utječe i sama eksplozija punjenja čahure.
Mnogočemu od toga sada su doskočili ruski konstruktori, primjenjujući tako prilagođeni MTs-116M da koristi metke od 12,7 milimetara, takve koji teže oko pet puta više od uobičajenih za M14.
Time se postiže, navodi TASS, to da puška, unatoč usporenju do podzvučne brzine, izbacuje metke koji, uslijed svoje mase, i dalje imaju ogromnu količinu kretanja. U konačnici, ovakva utišana verzija MTs-116M zadržala je ubojitost sve do 300 metara, s odstupanjem od samo 13 milimetara na svakih 100 metara.
Drugim riječima, ako ste u ogorčenoj gradskoj bici protiv neprijatelja koji vas traži kroz najsuvremeniji snajper po ulicama i kadar vas je na 300 metara naciljati tako da nipošto ne može promašiti glavu, jer mu hitac neće odstupati više od 3,9 centimetara u odnosu na točku koju si je on zamislio kroz snajper, a pritom nećete čuti niti jedan hitac da biste mogli reagirati u određenom smjeru nakon što vam mrtav padne prvi suborac, pa drugi, pa... onda imate užasan problem.
A kako su to Rusi uspjeli postići? Ruska tehnologija snajpera često je vodeća u svijetu, još od sovjetskih vremena. Prije manje od godinu dana ruski proizvođači pretvorili su Dragunov, odličnu pušku, ali sa slabom optikom, u snajper T-5000 Točnost, kadar ubijati protivnika na skoro dva kilometra udaljenosti.
S druge strane, također još u doba SSSR-a u 70-ima, za potrebe KGB-a razvili su pištolj PSS, utišanu verziju PB-a, ali bez prigušivača. Napravili su to da su klip tako prilagodili da plinove pri eksploziji ne pušta kroz cijev, nego gura u spremnik, kao i to da pri kraju takta pomični dijelovi usporavaju kako bi se pucanj utišao i s te strane.
Podzvučna brzina metka, utišavanje ekspanzije plinova, utišavanje čak i onoga "klak", značilo je neopisivo utišano oružje za ona doba, a sve to bez prigušivača koji bi oružje, koje inače stane na dlan, kompromitiralo u obavještajnim, špijunskim uvjetima zbog veličine.
Problem jest bio što je svime time ubojitost pištolja bila svedena na samo 25 metara, ali s obzirom na predviđenu namjenu, prvenstveno za KGB, a poslije za GRU, tih 25 metara bilo je više nego dovoljno. Specifična primjena značila je da niti izrazito skupa, posebno prilagođena municija nije bila problem zbog cijene.
Sve to konstruktori su primijenili sada i kod MTs-116M. Ubojiti domet snajpera dobrim dijelom su očuvali primjenom teških metaka koje čelična kaciga, uslijed mase metka koji leti, neće uspjeti zaustaviti niti na 300 metara. Spremnik s mecima je velik, plinovi i kod ovog oružja idu unutar njega, jer ih klip ne pušta kroz cijev.
To znači da pri ispucavanju metka više nema niti pucnja niti bljeska. Navodno, jedino što se može čuti jest klikanje mehaničkih dijelova.
