Naš Ramljak mr. Petar Lovrić, kao član njemačke polarne ekspedicije, krenuo je početkom srpnja prema polarnom sjeveru. Ekspedicija je provela pet dana na Islandu, obilazeći islandske vulkane, gejzire i ledenjake, pripremajući se za daleki i naporan put.
Island, mala otočna zemlja usred Atlantika, 76% površine pokriva vulkanska lava i ledenjaci, ali zemlja koja se najbrže oporavila od krize, zemlja ponosnih i marljivih ljudi sa BDP per capita € 31 000. Posada je sa Islanda nakon šest sati leta malim zrakoplovom stigla u srce polarnog Groenlanda, gdje im se priključila jedna mješovita kanadsko-američko-australska grupa iskusnih polarnih članova.
Groenland, iza Antarktika, najveća ledena površina na našem planetu, površine kao gotovo cijela Europa, debljina leda iznosi i do 3700m, prosječna godišnja temperatura minus 30 st. Proteže se od juga prema sjeveru 2680 km, i od istoka prema zapadu 1069 km. Na toj ogromnoj površini živi svega 54 000 stanovnika, Eskima ili Inuita, kako se nazivaju.Ekspedicija se ispočetka kretala mješovito, pješke i na skijama, uz sjajnu podršku polarnih pasa koji su na sanjkama vukli hranu, opremu, a po potrebi i članove ekspedicije. Mala eskimska naselja na zapadnoj obali davala su im sigurno utočište i opskrbljivala sviježom ribom. Punih sedam dana tako se grupa kretala prema sjeveru dostigavši zadnju ledenjačku kotu na kojoj je pored njemačke, kanadske, australske i američke zastave postavljena i hrvatska.
Nakon toga se ekspedicija ukrcava na specijalni polarni brod sa autonavigacijem između santi leda. Punih pet dana i pet noći (ovdje zapravo noći nije ni bilo, jer je u pola noći sunce još bilo visoko na obzoru) ekspedicija se kretala između visikih ledenih brjegova visokih i do 200 m. Lomljava santi leda izazivala je prave potrese i visoke valove. Kada je kretanje brodom između visokih santi leda postalo rizično, kako je već bilo i planirano, nastupa kanadski dio ekspedicije pozivom kanadskoj polarnoj postaji 380 km sjevernije, koja šalje mali zrakoplov i u dva navrata prebacuje cijelu posadu na postavljeni cilj tj. 1000 km, sjeverno od ulaska u polarni pojas i 13,5 stupnjeva geografske širine od sjevernog pola, čime je putovanje uspješno završeno.
Od Petra smo dobili i nekoliko fotografija koje možete vidjeti u prilogu.
Island, mala otočna zemlja usred Atlantika, 76% površine pokriva vulkanska lava i ledenjaci, ali zemlja koja se najbrže oporavila od krize, zemlja ponosnih i marljivih ljudi sa BDP per capita € 31 000. Posada je sa Islanda nakon šest sati leta malim zrakoplovom stigla u srce polarnog Groenlanda, gdje im se priključila jedna mješovita kanadsko-američko-australska grupa iskusnih polarnih članova.
Groenland, iza Antarktika, najveća ledena površina na našem planetu, površine kao gotovo cijela Europa, debljina leda iznosi i do 3700m, prosječna godišnja temperatura minus 30 st. Proteže se od juga prema sjeveru 2680 km, i od istoka prema zapadu 1069 km. Na toj ogromnoj površini živi svega 54 000 stanovnika, Eskima ili Inuita, kako se nazivaju.Ekspedicija se ispočetka kretala mješovito, pješke i na skijama, uz sjajnu podršku polarnih pasa koji su na sanjkama vukli hranu, opremu, a po potrebi i članove ekspedicije. Mala eskimska naselja na zapadnoj obali davala su im sigurno utočište i opskrbljivala sviježom ribom. Punih sedam dana tako se grupa kretala prema sjeveru dostigavši zadnju ledenjačku kotu na kojoj je pored njemačke, kanadske, australske i američke zastave postavljena i hrvatska.
Nakon toga se ekspedicija ukrcava na specijalni polarni brod sa autonavigacijem između santi leda. Punih pet dana i pet noći (ovdje zapravo noći nije ni bilo, jer je u pola noći sunce još bilo visoko na obzoru) ekspedicija se kretala između visikih ledenih brjegova visokih i do 200 m. Lomljava santi leda izazivala je prave potrese i visoke valove. Kada je kretanje brodom između visokih santi leda postalo rizično, kako je već bilo i planirano, nastupa kanadski dio ekspedicije pozivom kanadskoj polarnoj postaji 380 km sjevernije, koja šalje mali zrakoplov i u dva navrata prebacuje cijelu posadu na postavljeni cilj tj. 1000 km, sjeverno od ulaska u polarni pojas i 13,5 stupnjeva geografske širine od sjevernog pola, čime je putovanje uspješno završeno.
Od Petra smo dobili i nekoliko fotografija koje možete vidjeti u prilogu.
