U povodu blagdana Svih svetih i Dušnog dana, objavljujemo tekst Ante Jeličića koji je posvećen Ramljacima koji su poginuli na Sočanskoj fronti u periodu 1914. – 1917. Pročitajte svakako.
U Logu pod Mangartom, idiličnom slovenskom seocetu, koje leži u tajnovitoj tišini na podnožju visokog Rombona, nalazi se „najljepše i najbolje očuvano groblje“ sočanske fronte (1915-1918), kako to zapisa ljubljanski profesor Vinko Avsenak, koji se godinama bavio poviješću I. svjetskog rata, posebno opet bitkama koje su se odvijale na zapadnoj fronti, ulaskom Italije u rat protiv Austrougarske u svibnju 1915. Log pod Mangartom nalazi se oko 20 km udaljen od talijanskog Tarvisia (prelaz Predel) i 10 km od Bovca.
Prvi put posjetio sam groblje u Logu početkom lipnja 2005. skupa s najbližom rodbinom, a posljednji, četvrti, put 01. listopada 2012. godine. Godinama sam tražio i konačno našao grob svoga djeda Jure Metera-Jeličića, koji je poginuo početkom kolovoza 1917. godine na sočanskoj fronti kao vojnik austrougarske carevine.
Potomci na grobu Jure Metera - Jeličića
Trećeg rujna 2007. popisao sam imena i prezimena hrvatskih vojnika koji su se borili i poginuli za Monarhiju i cara Franju i pokopani u ovom groblju podno planine Rombona, na kojoj su mnogi od njih i pali. Nabrojio sam i 78 nišana koji su u proljeće 2007. zamijenili željezne križeve posađene tridesetih godina prošlog stoljeća iznad grobova svih palih vojnika bez razlike na vjeru i naciju.
Na groblju Log pod Mangartom
Ovdje nije mjesto da opisujem bitke na Soči i stradanja Hrvata, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koji su pripadali IV bosanskohercegovačkom puku (regimenti). To bi iziskivalo puno vremena i prostora. Napisao sam, još neobjavljenu kraću studiju o stradanjima Hrvata na sočanskoj fronti sa središnjom temom Groblje pod Mangartom. U bitkama na Soči, u jedanaest ofenziva, nastradalo je 507.100 austrougarskih i 594.000 talijanskih vojnika. Malom broju zna se za ime, grob i groblje. Kako su pričali slučajno preživjeli suborci, mnogi su umirali po nekoliko puta, jer su mrtve raznosile granate na sve strane i u njima ništili svaki ljudski lik. Naime, događalo se da je mrtvim i ranjenim vojnicima pristup bio nedostupan i onda kada se na borbenim mjestima nitko više nije micao. Ranjenici su umirali bespomoćno u najvećim mukama, a raskomadani leševi ležali su danima na suncu ili zaleđeni u dubokom snijegu Alpa. Tako je i moj djed Jure sahranjen tek četvrti dan nakon pogibije. Koliko je među ovim ogromnim brojem palih, ranjenih, nestalih i zarobljenih bilo Hrvata teško je reći. Sigurno je da su bili na prvim crtama i da su masovno ginuli. Samo 16. rujna 1916. na obroncima Rombona poginuo je veliki broj austrougarskih vojnika (na talijanskoj strani žrtve su bile veće), a njih 64 sahranjena su na groblju u Logu pod Mangartom. Od njih 64 bilo je 39 Hrvata koji su pripadali IV. bosanskohercegovačkom puku. Ni na listi sahranjenih u Logu, koja mi je bila dostupna, niti na popisu s križeva za neke poginule vojnike nije jasno tko su i odakle su. Do sigurnih podataka može se doći samo kopanjem po bečkim vojnim arhivima, u knjigama umrlih pojedinh župa i u arhivskim zapisima pojedinih pukova. Prema podacima do kojih sam došao, u Logu pod Mangartom od svibnja 1915. do konca 1917. pokopano je oko 160 Hrvata, većinom iz Hercegovine, Duvna, Kupresa, Bugojna i Rame, koji su bili pripadnici IV. bosanskohercegovačkog puka. Ovdje donosim popis Hrvata iz Rame koji su poginuli na Rombonu i sahranjeni u Logu pod Mangartom: 1. Babić Stipo r.1884. Šlimac p.05.08.1917. - broj groba 500 2. Ćališ Ilija r.1894. Podbor p.11.11.1916. - broj groba 409 3. Kelava Pavo r.1891. Tošćanica p.16.09.1916. - broj groba 371 4. Markić Ilija, Zvirnjača p.13.09.1916. - broj groba 322 5. Matijašević Vinko r.1891. Prozor p.16.09.1916. - broj groba 370 6. Meter Jure r.1880. Podbor p.09.08.1917. - broj groba 501 7. Oreč Andrija r.1885. Orašac p.10.12.1916. - broj groba 445 8. Perić Ivan, Jaklići p.10.12.1916. - broj groba 393 9. Prajić Marijan, Šćipe p.25.12.1916. - broj groba 421 10. Šimunović Mato r.1887. Meopotočje p.06.07.1917. - broj groba 490 Niže navedeni vojnici iz Rame, poginuli na sočanskoj fronti, nisu sahranjeni u Logu. Grobovi im se nalaze na drugim grobljima ili su nepoznati: Andričić Mijo, Orašac. Mjesto i dan pogibije - Polovnik, 24.10.1917. Batista Anton, Trišćani. dan pogibije 21.03.1917. Bulaja Nikola, Prozor, Mjesto i dan pogibije - Čukla/Ravelnik. 01.-10.05.1916. Čuljak Jakov, Ploča. Mjesto i dan pogibije - Vršič. 24.10.1917. Džalto Nikola, Ustirama. Mjesto i dan pogibije - Pl. Zagreben, 13.12.1916. Franjušić Petar, Lapsunj. Dan pogibije 13.12.1916. Kaladžić Ivo, Kopčići Čukla/Ravelnik - 01.-10.05.1916. Oreč Mirko, Višnjani. Mjesto i dan pogibije - Vršič 24.-26.10.1917. Šarčević Mijo, Rumboci. Mjesto i dan pogibije - Polovnik, 24.10.1917. Žutić Stipo, Rumboci. Mjesto i dan pogibije - Vršič/Polovnik, 29.10.1917. Oni i mnogi drugi leže daleko od Rame. Zaboravljeni i napušteni. Ipak, oni se nalaze u našem rodoslovlju. Od njihove krvi i mesa živimo mi danas. Sjetimo ih se ovih dana dok obilazimo groblja i na njima se molimo za umrle, kada ih već ne možemo ili nećemo posjetiti na groblju na kojemu leže gotovo stotinu godina.Anto Jeličić
