Ono što se događa u Sibiru gdje se počinje odmrzavati vječni led i na Grenlandu gdje se tope ledenjaci, zvuči kao znanstvena fantastika i na granici je s nadnaravnim.
Drevni virusi, bakterije, biljke, pa čak i životinje kriogenički zamrznuti već tisućama godina, sada se počinju odmrzavati i - buditi.
Kriogeničko smrzavanje poznato nam je već iz filmova znanstvene fantastike, ali takozvani "ekolozi uskrsnuća" sada nam prikazuju stvarni svijet kakav je nekoć bio.
Godine 2012. znanstvenici su uspjeli uzgojiti cvijeće koje je proklijalo iz šačice 32.000 godina starog sjemenja iskopanog u sibirskoj tundri. Prošle godine, znanstvenici su izlegli 700 godina stara jaja s dna jezera u Minnesoti, dok je druga ekipa znanstvenika oživjela antarktičku mahovinu koja je bila zamrznuta još od vremena kralja Arthura. Bakterije su, međutim, neosporni majstori kriogenike. Jedna mala bakterija može oživjeti i nakon 8 milijuna godina koliko je provela u mirovanju.
Ne bojte se - premda buđenje milijune godina stare pošasti zvuči kao velika znanstveno-fantastična zavjera - većina tih životinjica je potpuno bezopasna. No, oni su fascinantni zbog jednog drugog razloga: oni su prozor u Zemljinu prošlosti; ono što može ponuditi naznake kako će se vrste nositi s promjenama u budućnosti. Evo na kojim bi područjima te ekologije uskrsnuća - koja je zastrašujuća baš kao što i zvuči tako - znanstvenici mogu raditi.
Evolucijski vremeplov
Evolucijski biolozi su se navikli da razmišlaju o "dubokim" vremenskih događajima koji su se dogodili milijunima, čak milijardama godina unatrag u Zemljinoj prošlosti. Pomoću fosila, stijena i kemijskih "potpisa", znanstvenici su izgradili vrlo detaljne teorije o tome kako je naš stari svijet izgledao. Ipak, ako postoji jedna stvar za koju bi bilo koji istraživač dinosaura bio spreman ubiti, bila bi prilika da vidi jednog od tih oblika oživotvorenog u tijelu (i mesu).
Prvi put sada, biolozi mogu činiti upravo to - istraživati žive organizme koji dolaze iz različitih doba. Naravno, bakterije i mahovine su još daleko od T-Rexa, ali sama mogućnost da možete istraživati živo stvorenje koje je nastanjivalo Zemlju prije oko milijun godina je fascinantno.
Kako su znanstvenici to opisali već 2013. godine u svom "manifestu ekologije uskrsnuća", kriogenički zamrznuti uzorci su kao "evolucijski vremeplov." Oni nude istraživačima novi način za proučavanje prošlosti, ali i priliku da promatraju evoluciju u stvarnom vremenu. Znanstvenici sada mogu istraživati kako se drevni geni ponašaju u modernom okolišu i možda čak provoditi eksperimente koji imitiraju evolucijske procese.
Geni za spas vrste
Još jedna fascinantna primjena može biti u pomoći ugroženim vrstama da im se da "genetski poticaj". Kada neka populacija počne iščezavati, počinje se gubiti i nešto mnogo vrednije od pukih brojki - genetska raznolikost. Raznolikost jača sve vrste dajući im alate kako bi se nosile s novim prijetnjama, kao što su klimatske promjene ili izbijanje bolesti. Vrstama koje iskuse genetsko "usko grlo", često prijeti opasnost od izumiranja.
Genetičari sada koriste to načelo biološke raznolikosti da ojačaju i pomognu vrstama koje su naročito ugrožene, odnosno kojima prijeti opasnost od izumiranja. Istraživači iz neprofitne organizacije "Revive and Restore" uspjeli su, primjerice, iskoristiti uzorke očuvanog tkiva za pilot-testiranja genetskih tehnika spašavanja jedne vrste tvora karakterističnog po crnim šapama. Riječ je o vrsti koja se spasila od izumiranja svojim zadebljavanjem dlaka, no koja je u tom evolucijskom koraku ostala genetski osiromašena.
Ovaj tvor je poseban slučaj, jer znanstvenici su sretni da imaju dobro očuvane uzorke tkiva koji će pomoći u jačanju izgubljene genetske raznolikosti ove životinje.
Znanstvenici tek sada razvijaju globalnu mrežu krio-banaka koje će poslužiti kao genetska spremišta za više tisuća vrsta u budućnosti. No, za neke organizme, krio-banke već postoje u prirodi, a vidjeli smo ih u Sibiru i Grenlandu.
Na kraju krajeva, klima na Zemlji se mijenja iz tople u hladnu i obratno, tijekom svojih prirodnih geoloških ciklusa. Tijekom ledenih doba, planet sam stvara rezervoare smrznutih sjemenki, jaja, biljaka i mikroba, a kada se Zemlja zagrijava, ove se banke oslobađaju. Ponovno uvođenje "izgubljenih" gena možda na kraju krajeva i nije specifično ljudski izum, već prirodni proces koji se javlja još od vremena kada se prvi znak života pojavio na ovom okruglom komadu stijene koja pluta u svemiru.
Danas.hr/Gizmodo
Drevni virusi, bakterije, biljke, pa čak i životinje kriogenički zamrznuti već tisućama godina, sada se počinju odmrzavati i - buditi.
Kriogeničko smrzavanje poznato nam je već iz filmova znanstvene fantastike, ali takozvani "ekolozi uskrsnuća" sada nam prikazuju stvarni svijet kakav je nekoć bio.
Godine 2012. znanstvenici su uspjeli uzgojiti cvijeće koje je proklijalo iz šačice 32.000 godina starog sjemenja iskopanog u sibirskoj tundri. Prošle godine, znanstvenici su izlegli 700 godina stara jaja s dna jezera u Minnesoti, dok je druga ekipa znanstvenika oživjela antarktičku mahovinu koja je bila zamrznuta još od vremena kralja Arthura. Bakterije su, međutim, neosporni majstori kriogenike. Jedna mala bakterija može oživjeti i nakon 8 milijuna godina koliko je provela u mirovanju.
Ne bojte se - premda buđenje milijune godina stare pošasti zvuči kao velika znanstveno-fantastična zavjera - većina tih životinjica je potpuno bezopasna. No, oni su fascinantni zbog jednog drugog razloga: oni su prozor u Zemljinu prošlosti; ono što može ponuditi naznake kako će se vrste nositi s promjenama u budućnosti. Evo na kojim bi područjima te ekologije uskrsnuća - koja je zastrašujuća baš kao što i zvuči tako - znanstvenici mogu raditi.
Evolucijski vremeplov
Evolucijski biolozi su se navikli da razmišlaju o "dubokim" vremenskih događajima koji su se dogodili milijunima, čak milijardama godina unatrag u Zemljinoj prošlosti. Pomoću fosila, stijena i kemijskih "potpisa", znanstvenici su izgradili vrlo detaljne teorije o tome kako je naš stari svijet izgledao. Ipak, ako postoji jedna stvar za koju bi bilo koji istraživač dinosaura bio spreman ubiti, bila bi prilika da vidi jednog od tih oblika oživotvorenog u tijelu (i mesu).
Prvi put sada, biolozi mogu činiti upravo to - istraživati žive organizme koji dolaze iz različitih doba. Naravno, bakterije i mahovine su još daleko od T-Rexa, ali sama mogućnost da možete istraživati živo stvorenje koje je nastanjivalo Zemlju prije oko milijun godina je fascinantno.
Kako su znanstvenici to opisali već 2013. godine u svom "manifestu ekologije uskrsnuća", kriogenički zamrznuti uzorci su kao "evolucijski vremeplov." Oni nude istraživačima novi način za proučavanje prošlosti, ali i priliku da promatraju evoluciju u stvarnom vremenu. Znanstvenici sada mogu istraživati kako se drevni geni ponašaju u modernom okolišu i možda čak provoditi eksperimente koji imitiraju evolucijske procese.
Geni za spas vrste
Još jedna fascinantna primjena može biti u pomoći ugroženim vrstama da im se da "genetski poticaj". Kada neka populacija počne iščezavati, počinje se gubiti i nešto mnogo vrednije od pukih brojki - genetska raznolikost. Raznolikost jača sve vrste dajući im alate kako bi se nosile s novim prijetnjama, kao što su klimatske promjene ili izbijanje bolesti. Vrstama koje iskuse genetsko "usko grlo", često prijeti opasnost od izumiranja.
Genetičari sada koriste to načelo biološke raznolikosti da ojačaju i pomognu vrstama koje su naročito ugrožene, odnosno kojima prijeti opasnost od izumiranja. Istraživači iz neprofitne organizacije "Revive and Restore" uspjeli su, primjerice, iskoristiti uzorke očuvanog tkiva za pilot-testiranja genetskih tehnika spašavanja jedne vrste tvora karakterističnog po crnim šapama. Riječ je o vrsti koja se spasila od izumiranja svojim zadebljavanjem dlaka, no koja je u tom evolucijskom koraku ostala genetski osiromašena.
Ovaj tvor je poseban slučaj, jer znanstvenici su sretni da imaju dobro očuvane uzorke tkiva koji će pomoći u jačanju izgubljene genetske raznolikosti ove životinje.
Znanstvenici tek sada razvijaju globalnu mrežu krio-banaka koje će poslužiti kao genetska spremišta za više tisuća vrsta u budućnosti. No, za neke organizme, krio-banke već postoje u prirodi, a vidjeli smo ih u Sibiru i Grenlandu.
Na kraju krajeva, klima na Zemlji se mijenja iz tople u hladnu i obratno, tijekom svojih prirodnih geoloških ciklusa. Tijekom ledenih doba, planet sam stvara rezervoare smrznutih sjemenki, jaja, biljaka i mikroba, a kada se Zemlja zagrijava, ove se banke oslobađaju. Ponovno uvođenje "izgubljenih" gena možda na kraju krajeva i nije specifično ljudski izum, već prirodni proces koji se javlja još od vremena kada se prvi znak života pojavio na ovom okruglom komadu stijene koja pluta u svemiru.
Danas.hr/Gizmodo
