Kad bismo stavili u hladnjak šalicu s vrelom kavom, ona se ne bi odmah ohladila. Isto tako, kad bi se Sunce jednostavno ugasilo (što je zapravo fizikalno nemoguće), Zemlja bi ostala topla, barem u usporedbi s njenom okolinom, još nekoliko milijuna godina. No, stvorenja na zemlji bi osjetila zahlađenje puno ranije. Bez panike, preživjeli bismo dovoljno dugo da se na Facebooku stigne objaviti i oproštajni post, piše popsci.com.
Za tjedan dana, prosječna temperatura površine bi se spustila na -18°C, a za godinu dana na -74°C. Gornji slojevi oceana bi se zamrznuli, ali, ironično, novonastali led bi izolirao i zaštitio duboke vode i odgodio zamrzavanje cijelog oceana za stotine tisuća godina. Milijune godina kasnije, naš bi planet dosegao i zadržao prosječnu temperaturu od -240°C, temperaturu na kojoj bi toplina koja isparava iz Zemljine unutrašnjosti bila jednaka toplini koju isijava u Svemir. Tako tvrdi profesor planetologije David Stevenson s Kalifornijskog tehnološkog instituta.
Bez obzira na to što bi neki mikroorganizmi iz Zemljine kore preživjeli, većina života na Zemlji bi živjela vrlo kratko nakon gubitka Sunca. Fotosinteza bi istog trena bila onemogućena, a većina biljaka bi uginula za nekoliko tjedana. S druge pak strane, velika bi stabla preživjela čak par desetljeća zahvaljujući sporom metabolizmu i obilnim zalihama šećera. Čim bi nestalo organizama s dna hranidbenog lanca, većina bi životinja brzo izumrla, a preživljavanje na ostacima lešina trajalo bi toliko dugo dok hladnoća ne bi postala smrtonosna.
A ljudi? Ljudi bi mogli preživjeti u podmornicama na dnu oceana, u najdubljim i najtoplijim dijelovima. Nešto privlačnija opcija su nuklearna ili geotermalna prebivališta. Dobro mjesto za kampiranje? Island. Stanovništvo ovog otoka već zagrijava 87 posto domova geotermalnim izvorima energije, a profesor astronomije Eric Blackman sa Sveučilišta u Rochesteru kaže da bi ljudi ondje mogli iskorištavati toplinu vulkana još stotinama godina.
Naravno, Sunce se, osim što grije naš planet, brine i da ne napustimo svoju orbitu. Kad bi ono slučajno nestalo (što je gotovo nemoguće), Zemlja bi odletjela, kao kuglica na končiću kojeg vrtimo i iznenada pustimo.
hercegovina.info
Za tjedan dana, prosječna temperatura površine bi se spustila na -18°C, a za godinu dana na -74°C. Gornji slojevi oceana bi se zamrznuli, ali, ironično, novonastali led bi izolirao i zaštitio duboke vode i odgodio zamrzavanje cijelog oceana za stotine tisuća godina. Milijune godina kasnije, naš bi planet dosegao i zadržao prosječnu temperaturu od -240°C, temperaturu na kojoj bi toplina koja isparava iz Zemljine unutrašnjosti bila jednaka toplini koju isijava u Svemir. Tako tvrdi profesor planetologije David Stevenson s Kalifornijskog tehnološkog instituta.
Bez obzira na to što bi neki mikroorganizmi iz Zemljine kore preživjeli, većina života na Zemlji bi živjela vrlo kratko nakon gubitka Sunca. Fotosinteza bi istog trena bila onemogućena, a većina biljaka bi uginula za nekoliko tjedana. S druge pak strane, velika bi stabla preživjela čak par desetljeća zahvaljujući sporom metabolizmu i obilnim zalihama šećera. Čim bi nestalo organizama s dna hranidbenog lanca, većina bi životinja brzo izumrla, a preživljavanje na ostacima lešina trajalo bi toliko dugo dok hladnoća ne bi postala smrtonosna.
A ljudi? Ljudi bi mogli preživjeti u podmornicama na dnu oceana, u najdubljim i najtoplijim dijelovima. Nešto privlačnija opcija su nuklearna ili geotermalna prebivališta. Dobro mjesto za kampiranje? Island. Stanovništvo ovog otoka već zagrijava 87 posto domova geotermalnim izvorima energije, a profesor astronomije Eric Blackman sa Sveučilišta u Rochesteru kaže da bi ljudi ondje mogli iskorištavati toplinu vulkana još stotinama godina.
Naravno, Sunce se, osim što grije naš planet, brine i da ne napustimo svoju orbitu. Kad bi ono slučajno nestalo (što je gotovo nemoguće), Zemlja bi odletjela, kao kuglica na končiću kojeg vrtimo i iznenada pustimo.
hercegovina.info
