Atlanski ocean mogao bi biti "odgovoran" za sporiji rast globalnih temperatura u zadnjih 15 godina, javlja BBC. Usporeni temperaturni rast vjerojatno će trajati još deset godina, ali nakon toga slijedi novo drastično zatopljenje.
Prema najnovijoj teoriji, tzv. "pauza" u globalnom zatopljenju, koja je započela 1999. godine, posljedica je prirodnog 30-godišnjeg ciklusa koji se događa u Atlantiku. Prema teoriji Međunarodnog vijeća za klimatske promjene (IPCC), spora hladna struja u Atlantiku preusmjerava višak topline u duboki dio oceana i to će činiti još desetak godina.
Zašto je globalno zagrijavanje uzelo "pauzu"?
Zbog toga su temperature između 1998. i 2012. godine prosječno rasle za 0,05 stupnjeva Celzijusa godišnje, dok su ranije, u razdoblju između 1951. i 2012. godine temperature prosječno rasle za 0,12 stupnjeva Celzijusa godišnje. Sporiji temperaturni rast u razdoblju kada su emisije CO2 u atmosferu najveće u povijesti dugo je zbunjivao znanstvenike.
Teoretiziralo se da je sporije zatopljenje povezano s većom razinom zagađenja, s vulkanskom aktivnosti, a onda se počelo razmišljati o utjecaju oceana. U znanstvenom radu objavljenom u časopisu Science, tim znanstvenika predvođen profesorom Ka-Kit Tungom sa sveučilišta u Washingtonu tvrdi da odgovor treba tražiti u atlantskoj struji koja u prirodnim naizmjeničnim 30-godišnjim ciklusima grije i hladi čitav svijet.
Zbog tog istog razloga je, tvrdi znanstvenici, rast globalnih temperatura usporen i u razdoblju od 1945. do 1975. godine. Takav trend čak je rezultirao strahovanjem od novog ledenog doba. No, od 1976. se ciklus promijenilo, više topline zadržavalo se na površini Atlantika, i Zemlja se opet počela grijati većom brzinom. Sve do rekordne 1998. godine, kada su zabilježene najveće globalne temperature u povijesti.
Temperatura povezana s razinom soli
"Mislim da se sada svi možemo složiti da se toplina taloži 700 metara ispod površine u Atlantiku i južnim oceanima", kaže profesor Tung. Objašnjava da je ova pojava povezana s razinama soli u oceanu: more u Atlantiku koje stiže iz tropskog područja je slanije zbog većeg isparavanja, zbog čega lakše apsorbira toplinu.
No, razine soli u Atlantiku s vremenom se mijenjaju. Kako toplija voda stiže na sjever i postepeno otapa ledenjake, tako se smanjuje i razina saliniteta oceana. "Nakon 2006. razina soli se počela smanjivati, iako je i dalje iznad prosjeka. Kada se spusti ispod prosjeka, tada kreće idući ciklus koji će donijeti novo razdoblje rapidnog zagrijavanja", tvrdi profesor Tung.
"Vjerojatno imamo još deset godina. Možda i manje, s obzirom da i globalno zagrijavanje samo po sebi ima utjecaj na brzinu otapanja ledenjaka pa bi led mogao preplaviti sjeverni Atlantik. Ali ako gledamo što se događalo ranije u povijesti, sada smo usred ciklusa", kaže Sung, čiji je tim proučavao i meteorološke podatke za centralnu Englesku, koji se čuvaju zadnjih 350 godina, a koji također potvrđuju ovu teoriju.
index.hr
Prema najnovijoj teoriji, tzv. "pauza" u globalnom zatopljenju, koja je započela 1999. godine, posljedica je prirodnog 30-godišnjeg ciklusa koji se događa u Atlantiku. Prema teoriji Međunarodnog vijeća za klimatske promjene (IPCC), spora hladna struja u Atlantiku preusmjerava višak topline u duboki dio oceana i to će činiti još desetak godina.
Zašto je globalno zagrijavanje uzelo "pauzu"?
Zbog toga su temperature između 1998. i 2012. godine prosječno rasle za 0,05 stupnjeva Celzijusa godišnje, dok su ranije, u razdoblju između 1951. i 2012. godine temperature prosječno rasle za 0,12 stupnjeva Celzijusa godišnje. Sporiji temperaturni rast u razdoblju kada su emisije CO2 u atmosferu najveće u povijesti dugo je zbunjivao znanstvenike.
Teoretiziralo se da je sporije zatopljenje povezano s većom razinom zagađenja, s vulkanskom aktivnosti, a onda se počelo razmišljati o utjecaju oceana. U znanstvenom radu objavljenom u časopisu Science, tim znanstvenika predvođen profesorom Ka-Kit Tungom sa sveučilišta u Washingtonu tvrdi da odgovor treba tražiti u atlantskoj struji koja u prirodnim naizmjeničnim 30-godišnjim ciklusima grije i hladi čitav svijet.
Zbog tog istog razloga je, tvrdi znanstvenici, rast globalnih temperatura usporen i u razdoblju od 1945. do 1975. godine. Takav trend čak je rezultirao strahovanjem od novog ledenog doba. No, od 1976. se ciklus promijenilo, više topline zadržavalo se na površini Atlantika, i Zemlja se opet počela grijati većom brzinom. Sve do rekordne 1998. godine, kada su zabilježene najveće globalne temperature u povijesti.
Temperatura povezana s razinom soli
"Mislim da se sada svi možemo složiti da se toplina taloži 700 metara ispod površine u Atlantiku i južnim oceanima", kaže profesor Tung. Objašnjava da je ova pojava povezana s razinama soli u oceanu: more u Atlantiku koje stiže iz tropskog područja je slanije zbog većeg isparavanja, zbog čega lakše apsorbira toplinu.
No, razine soli u Atlantiku s vremenom se mijenjaju. Kako toplija voda stiže na sjever i postepeno otapa ledenjake, tako se smanjuje i razina saliniteta oceana. "Nakon 2006. razina soli se počela smanjivati, iako je i dalje iznad prosjeka. Kada se spusti ispod prosjeka, tada kreće idući ciklus koji će donijeti novo razdoblje rapidnog zagrijavanja", tvrdi profesor Tung.
"Vjerojatno imamo još deset godina. Možda i manje, s obzirom da i globalno zagrijavanje samo po sebi ima utjecaj na brzinu otapanja ledenjaka pa bi led mogao preplaviti sjeverni Atlantik. Ali ako gledamo što se događalo ranije u povijesti, sada smo usred ciklusa", kaže Sung, čiji je tim proučavao i meteorološke podatke za centralnu Englesku, koji se čuvaju zadnjih 350 godina, a koji također potvrđuju ovu teoriju.
index.hr
