Brži oblici svemirskog pogona san su već desetljećima, ali sada jedan znanstvenik misli da ima ideju koja počiva na čvrstim temeljima.
Koncept znan kao pogon usmjerene energije znači ispaljivanje lasera u sitnu svemirsku letjelicu, što bi je ubrzalo do znatnog djelića brzine svjetlosti, a što bi opet potencijalno omogućilo let na Mars unutar manje od sat vremena. Po jednoj procjeni let bi trajao samo 30 minuta, umjesto dašnjih nekoliko mjeseci.
Ideju detaljno istražuje znanstvenik koji radi na programu NASA-inih inovativnih znanstvenih koncepata (NASA’s Innovative Advanced Concepts – NIAC). Philip Lubin iz Eksperimentalne kosmološke grupe Kalifornijskog sveučilišta objasnio je cijelu ideju:
“Mogli bi poslati robotsku letjelicu težine 100 kila na Mars za samo nekoliko dana”, Lubin objašnjava u NASA-inom videu Going Interstellar, gdje zatim predlaže još neka dodatna odredišta.
“Unutar oko 25 svjetlosnih godina od Zemlje postoji dosta potencijalnih egzoplaneta i nastanjivih stvari koje bi mogli posjetiti – ili bi barem mogle biti nastanjive, za sada jasno to još ne znamo. Ima puno potencijalnih meta koje bi mogli izabrati. Najbliža je Alpha Centauri, koja je udaljena malo više od 4 svjetlosne godine.”
U radu naslovljenom ‘Plan do međuzvjezdanog leta’ Lubin je dodatno objasnio ideju. Opisao je kako bi se mogao koristiti sitan svemirski brod s laserskim jedrom veličine jednog metra. Jak laser u zemljinoj orbiti, snage više desetaka gigawatta zatim bi ispalio zraku u jedro i lako ubrzao svemirski brod u svemirskom vakuumu u kojem nema otpora.
“Na primjer, laser snage 50 do 70 GW mogao bi ubrzati sitan svemirski brod s metarskim laserskim jedrom do oko 26 posto brzine svjetlosti za 10 minuta. Brod bi zatim mogao doseći Mars (udaljenost 1 astronomska jedinica, AU – otprilike udaljenost između Sunca i Zemlje) za 30 minuta, proći pored Voyagera 1 za manje u tri dana, proći 1.000 AU za 12 dana i doseći Alphu Centauri za oko 15 godina”, napisao je Lubin.
Štoviše, tvrdi kako ta tehnologija već sada postoji. Dok stvari poput warp pogona ostaju fantazija, pokretanje direktnom energijom može se postići i s trenutačnom tehnologijom. Uz to je primjenjiva na različite veličine, što znači da bi ju mogle koristiti i veće letjelice.
“Ova tehnologija NIJE znanstvena fantastika. Stvari su se promijenile”, rekao je Lubin.
Nažalost trenutačno se ne provode nikakvi konkretni projekti osim nekoliko prijedloga. Ali ideja je unatoč tome jako zanimljiva. Iako istina sitni svemirski brod ne bi mogao postići puno toga, mogao bi biti opremljen nekim osnovnim instrumentima i odašiljati manje količine podataka na Zemlju. Isto tako ne bi bilo mogućnosti da se svemirski brod zaustavi bez ekvivalentnog lasera na drugoj strani putovanja, ali to ne bi trebao biti problem, jer bi se i onako radilo o izviđačkoj letjelici koja bi samo vršila prelet pored udaljenog sunčevih sustava.
Zamislite kada bi mogli poslati takav sitni svemirski brod na Alphu Centauri, naš najbliži zvjezdani sustav udaljen preko 4 svjetlosne godine, za manje od dva desetljeća. Govorimo o količini vremena sličnoj onoj koja je trebala New Horizonsu da dođe do Plutona i pošalje korisne podatke na Zemlju. Radi se o nevjerovatnom konceptu, jednom kojeg bi se svakako isplatilo detaljnije istražiti.
Koncept znan kao pogon usmjerene energije znači ispaljivanje lasera u sitnu svemirsku letjelicu, što bi je ubrzalo do znatnog djelića brzine svjetlosti, a što bi opet potencijalno omogućilo let na Mars unutar manje od sat vremena. Po jednoj procjeni let bi trajao samo 30 minuta, umjesto dašnjih nekoliko mjeseci.
Ideju detaljno istražuje znanstvenik koji radi na programu NASA-inih inovativnih znanstvenih koncepata (NASA’s Innovative Advanced Concepts – NIAC). Philip Lubin iz Eksperimentalne kosmološke grupe Kalifornijskog sveučilišta objasnio je cijelu ideju:
“Mogli bi poslati robotsku letjelicu težine 100 kila na Mars za samo nekoliko dana”, Lubin objašnjava u NASA-inom videu Going Interstellar, gdje zatim predlaže još neka dodatna odredišta.
“Unutar oko 25 svjetlosnih godina od Zemlje postoji dosta potencijalnih egzoplaneta i nastanjivih stvari koje bi mogli posjetiti – ili bi barem mogle biti nastanjive, za sada jasno to još ne znamo. Ima puno potencijalnih meta koje bi mogli izabrati. Najbliža je Alpha Centauri, koja je udaljena malo više od 4 svjetlosne godine.”
U radu naslovljenom ‘Plan do međuzvjezdanog leta’ Lubin je dodatno objasnio ideju. Opisao je kako bi se mogao koristiti sitan svemirski brod s laserskim jedrom veličine jednog metra. Jak laser u zemljinoj orbiti, snage više desetaka gigawatta zatim bi ispalio zraku u jedro i lako ubrzao svemirski brod u svemirskom vakuumu u kojem nema otpora.
“Na primjer, laser snage 50 do 70 GW mogao bi ubrzati sitan svemirski brod s metarskim laserskim jedrom do oko 26 posto brzine svjetlosti za 10 minuta. Brod bi zatim mogao doseći Mars (udaljenost 1 astronomska jedinica, AU – otprilike udaljenost između Sunca i Zemlje) za 30 minuta, proći pored Voyagera 1 za manje u tri dana, proći 1.000 AU za 12 dana i doseći Alphu Centauri za oko 15 godina”, napisao je Lubin.
Štoviše, tvrdi kako ta tehnologija već sada postoji. Dok stvari poput warp pogona ostaju fantazija, pokretanje direktnom energijom može se postići i s trenutačnom tehnologijom. Uz to je primjenjiva na različite veličine, što znači da bi ju mogle koristiti i veće letjelice.
“Ova tehnologija NIJE znanstvena fantastika. Stvari su se promijenile”, rekao je Lubin.
Nažalost trenutačno se ne provode nikakvi konkretni projekti osim nekoliko prijedloga. Ali ideja je unatoč tome jako zanimljiva. Iako istina sitni svemirski brod ne bi mogao postići puno toga, mogao bi biti opremljen nekim osnovnim instrumentima i odašiljati manje količine podataka na Zemlju. Isto tako ne bi bilo mogućnosti da se svemirski brod zaustavi bez ekvivalentnog lasera na drugoj strani putovanja, ali to ne bi trebao biti problem, jer bi se i onako radilo o izviđačkoj letjelici koja bi samo vršila prelet pored udaljenog sunčevih sustava.
Zamislite kada bi mogli poslati takav sitni svemirski brod na Alphu Centauri, naš najbliži zvjezdani sustav udaljen preko 4 svjetlosne godine, za manje od dva desetljeća. Govorimo o količini vremena sličnoj onoj koja je trebala New Horizonsu da dođe do Plutona i pošalje korisne podatke na Zemlju. Radi se o nevjerovatnom konceptu, jednom kojeg bi se svakako isplatilo detaljnije istražiti.
