Svaki kraj prepoznatljiv je po nečemu, a prepoznatljivost po narodnoj odjeći prelazi i granice. Narodna nošnja svakako je od posebne važnosti u kulturnom, povijesnom i umjetničkom smislu.
Posjetili smo stoga jednu Ramkinju koja se još uvijek bavi ovim hvale vrijednim poslom, a to je Mare Banušić iz Šćita. Izrada narodnih nošnji prenosila se prije s generacije na generaciju na članove obitelji. Teško je danas to prenijeti na mlađe, nije to lagan posao, a mlade često i ne zanima.
Kako to inače biva, nakit i nošnje svojim bojama, specifičnim vezovima, tkaninom i ukrasima simbol su pripadnosti jednog naroda na određenom podneblju. One su dio kulturnog naslijeđa, ali i vremena življenja. Nažalost, rijetki su oni koji u Rami još uvijek imaju znanje i energiju šivati ove vrijedne odore koje uljepšavaju život ne samo onima koji i nose, nego i nama koji ih gledaju i uživaju u ljepoti izrade i izgleda tih nošnji.
Kako vrijeme prolazi, ova povijesna ljepota ipak ostaje makar samo u rijetkim prigodama kao što su krizma i patroni župa.
Kako nam Mare priča: „Izrada narodne nošnje visoko je cijenjena kao uspomena na prošla vremena, stoga se prema tome treba odnositi s velikim poštovanjem. Izrada narodnih nošnji skup je i dugotrajan proces.“
To je baština koja bi trebala biti zaštićena, jer je ostala još pokoja osoba poput Mare koja izrađuje nošnje, stoga ih možemo nazvati pravim čuvaricama tradicije.
Mara Banušić je rođena 1955. u Rumbocima, a poslije udaje na Šćit ima mnogobrojnu obitelj sa sedmero djece, dva sina i 5 kćerki. Kako veli: “Sve sam ja to stigla iako sam i bolesna bila.“
Prisjeća se 2003. godine kada su joj otkrili tumor. Prisjeća se vremena bolesti. Baš u tom vremenu imala je najviše posla. Zbog bolesti, morala je otkazati traženo. Zahvalna Bogu na zdravlju, redovne kontrole iza 2005. godine pokazuju da nemiloj bolesti nema traga. Nakon oporavka ponovno se vraća radu s narodnom nošnjom. Potražnje ima čak i iz drugih gradova pa trenutno pravi i dijelove duvanjske nošnje.
Svoje znanje prenijela je na jednu kćerku koja sad živi na Mljetu. Najdraže joj je kćerke srediti u nošnju za proslavu Male ili Velike Gospe.
„Valja mi, treba mi, volim malo i radit nego sidit bezveze“
Kad upitate ove rijetke ljude zlatnih ruku što je to što ih veže za izradu narodnih nošnji, svi će kao iz topa reći da je ljubav prema njoj. „Jer je najljepše vidjeti momka i djevojku u narodnoj nošnji. To je za mene poseban doživljaj, a još kad se uvjerite da su nošnje ramskog kraja među najljepšima, onda vam srce dvostruko naraste“ - kaže Mare za portal Rama-Prozor.info.
Mare nošnje radi već 40 godina. Iz njezinih zlatnih ruku proizlaze svi dijelovi ramske nošnje.
„Najviše sam jedno vrijeme radila nošnju za lutke. U zadnje vrijeme radim najviše mušku ramsku nošnju.“
Kao pravi znalac navodi Mara sve dijelove odjeće; šarvale, tozluci, košulja, anterija, opanci. Nama danas nepoznati pojmovi ćesmati, kerati označavaju dio posla oko nošnje.
„Najviše posla imam kad su krizme. Uvijek radim pomalo. Ženska se nošnja više sačuvala nego muška“ - priča nam Mare.
Do nekih materijala dolazi na različite načine, od veleprodaja tkanina u BiH do Njemačke čak, a često koristi i stare materijale.
„Posao oko narodne nošnje je zahtijevan. Često je to sporo, treba išćesmat anteriju, nije teško, al je sporo.“
Šarvale danas pravi od mekšeg materijala.
Kupci su zadovoljni, jer svjesni vrijednosti ovog narodnog blaga, često ne pitaju ni za cijenu. Nošnje čak i iznajmljuje, ali kaže da to ne naplaćuje. Mnogi joj donose stare nošnje da ih prepravi, da ih proširi.
Za boce, tzv. ploske, radi torbice koje su prigodne za svadbe. Često su traženi moderni odjevni i drugi predmeti s motivima ramske nošnje kao što su torbice s uzorcima ramske nošnje. Tu su i stolnjaci kao i kravate za muške i ženske s motivima narodne nošnje.
U ovom vremenu teško je pratiti tradiciju, prenositi običaje kada je mnogima ugroženo osnovno preživljavanje, kada ni visoko obrazovanje ne jamči opstanak na tržištu. No, možda ipak očuvanje i pozivanje na očuvanje tradicije može biti jedan od preduvjeta održivog razvoja našeg kraja.
Dok god postoji jedna osoba koja radi na vrednovanju i očuvanju baštine i tradicije, naših starina, čuvaju se najbolji trenutci i najljepše vrijednosti koje su naši preci sačuvali, za nas, a mi čuvajmo ih za sljedeće generacije.
Zahvaljujemo Mari na razgovoru. Ako želite imati nešto od gore navedenih predmeta s motivima ramske nošnje, možete nazvati broj 063/981-668.
Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
Posjetili smo stoga jednu Ramkinju koja se još uvijek bavi ovim hvale vrijednim poslom, a to je Mare Banušić iz Šćita. Izrada narodnih nošnji prenosila se prije s generacije na generaciju na članove obitelji. Teško je danas to prenijeti na mlađe, nije to lagan posao, a mlade često i ne zanima.
Kako to inače biva, nakit i nošnje svojim bojama, specifičnim vezovima, tkaninom i ukrasima simbol su pripadnosti jednog naroda na određenom podneblju. One su dio kulturnog naslijeđa, ali i vremena življenja. Nažalost, rijetki su oni koji u Rami još uvijek imaju znanje i energiju šivati ove vrijedne odore koje uljepšavaju život ne samo onima koji i nose, nego i nama koji ih gledaju i uživaju u ljepoti izrade i izgleda tih nošnji.
Kako vrijeme prolazi, ova povijesna ljepota ipak ostaje makar samo u rijetkim prigodama kao što su krizma i patroni župa.
Kako nam Mare priča: „Izrada narodne nošnje visoko je cijenjena kao uspomena na prošla vremena, stoga se prema tome treba odnositi s velikim poštovanjem. Izrada narodnih nošnji skup je i dugotrajan proces.“
To je baština koja bi trebala biti zaštićena, jer je ostala još pokoja osoba poput Mare koja izrađuje nošnje, stoga ih možemo nazvati pravim čuvaricama tradicije.
Mara Banušić je rođena 1955. u Rumbocima, a poslije udaje na Šćit ima mnogobrojnu obitelj sa sedmero djece, dva sina i 5 kćerki. Kako veli: “Sve sam ja to stigla iako sam i bolesna bila.“
Prisjeća se 2003. godine kada su joj otkrili tumor. Prisjeća se vremena bolesti. Baš u tom vremenu imala je najviše posla. Zbog bolesti, morala je otkazati traženo. Zahvalna Bogu na zdravlju, redovne kontrole iza 2005. godine pokazuju da nemiloj bolesti nema traga. Nakon oporavka ponovno se vraća radu s narodnom nošnjom. Potražnje ima čak i iz drugih gradova pa trenutno pravi i dijelove duvanjske nošnje.
Svoje znanje prenijela je na jednu kćerku koja sad živi na Mljetu. Najdraže joj je kćerke srediti u nošnju za proslavu Male ili Velike Gospe.
„Valja mi, treba mi, volim malo i radit nego sidit bezveze“
Kad upitate ove rijetke ljude zlatnih ruku što je to što ih veže za izradu narodnih nošnji, svi će kao iz topa reći da je ljubav prema njoj. „Jer je najljepše vidjeti momka i djevojku u narodnoj nošnji. To je za mene poseban doživljaj, a još kad se uvjerite da su nošnje ramskog kraja među najljepšima, onda vam srce dvostruko naraste“ - kaže Mare za portal Rama-Prozor.info.
Mare nošnje radi već 40 godina. Iz njezinih zlatnih ruku proizlaze svi dijelovi ramske nošnje.
„Najviše sam jedno vrijeme radila nošnju za lutke. U zadnje vrijeme radim najviše mušku ramsku nošnju.“
Kao pravi znalac navodi Mara sve dijelove odjeće; šarvale, tozluci, košulja, anterija, opanci. Nama danas nepoznati pojmovi ćesmati, kerati označavaju dio posla oko nošnje.
„Najviše posla imam kad su krizme. Uvijek radim pomalo. Ženska se nošnja više sačuvala nego muška“ - priča nam Mare.
Do nekih materijala dolazi na različite načine, od veleprodaja tkanina u BiH do Njemačke čak, a često koristi i stare materijale.
„Posao oko narodne nošnje je zahtijevan. Često je to sporo, treba išćesmat anteriju, nije teško, al je sporo.“
Šarvale danas pravi od mekšeg materijala.
Kupci su zadovoljni, jer svjesni vrijednosti ovog narodnog blaga, često ne pitaju ni za cijenu. Nošnje čak i iznajmljuje, ali kaže da to ne naplaćuje. Mnogi joj donose stare nošnje da ih prepravi, da ih proširi.
Za boce, tzv. ploske, radi torbice koje su prigodne za svadbe. Često su traženi moderni odjevni i drugi predmeti s motivima ramske nošnje kao što su torbice s uzorcima ramske nošnje. Tu su i stolnjaci kao i kravate za muške i ženske s motivima narodne nošnje.
U ovom vremenu teško je pratiti tradiciju, prenositi običaje kada je mnogima ugroženo osnovno preživljavanje, kada ni visoko obrazovanje ne jamči opstanak na tržištu. No, možda ipak očuvanje i pozivanje na očuvanje tradicije može biti jedan od preduvjeta održivog razvoja našeg kraja.
Dok god postoji jedna osoba koja radi na vrednovanju i očuvanju baštine i tradicije, naših starina, čuvaju se najbolji trenutci i najljepše vrijednosti koje su naši preci sačuvali, za nas, a mi čuvajmo ih za sljedeće generacije.
Zahvaljujemo Mari na razgovoru. Ako želite imati nešto od gore navedenih predmeta s motivima ramske nošnje, možete nazvati broj 063/981-668.
Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
