Život na Zemlji, ili barem u jednom većem gradu ili zemlji, mogao se protekloga četvrtka značajno promijeniti – tada je, naime, naš planet za malo, zaista malo, izbjegao udar asteroida nezanemarive veličine.
Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da isti nije bio uočen do tek nekoliko sati prije prolaska.
Razlog tomu nije da znanstvenici ne rade svoj posao ili da je netko "zaspao", već činjenica da se asteroid nazvan 2019 OK Zemlji "prikrao" dolazeći iz pravca Sunca, kamo teleskopi ne mogu biti usmjereni. Na sličan način 2013. godine pojavio se i meteorit koji je pao kod Čeljabinska u Rusiji.
Neobična putanja
Izvorno, 2019 OK došao je iz smjera suprotno od Sunca i mogao se detektirati, kazao je astronom Kris Stanek.
No, kako je dolazio bliže, prošao je ispred Sunca i izgubio se. Teleskopi na Havajima uočili su ga ranije u srpnju no nisu ga označili kao bitnog, javlja Bug.hr.
Izuzetno izdužena putanja poslala je ovaj asteroid iza putanje Marsa, pa je u danima prije prolaska kraj Zemlje bio izuzetno taman, da bi se "pokazao" na teleskopima tek u zadnji tren.
2019 umalo not OK
Asteroid 2019 OK je, dakle, imao promjer od 100-tinjak metara (procjene kažu 57-130 m), putovao je brzinom od 24,5 kilometara u sekundi, i da je udario u Zemlju uništio bi prilično veliko područje – procjene kažu da bi udar imao snagu od najmanje 30 bombi kakva je bačena na Hirošimu.
2019 OK je ujedno bio i najveći asteroid koji je ove godine Zemlji prišao bliže od Mjeseca, na tek 71.800 kilometara ili na samo 19% Mjesečeve udaljenosti.
Nekoliko dana prije prolaska pored Zemlje (koji se dogodio 25. srpnja u 1:22 UTC) uočila ga je zvjezdarnica SONEAR u Brazilu, svoje otkriće potvrdila tek dan prije, a putanja i ostali parametri potvrđeni su tek nakon što je prošao Zemlji najbližu točku.
Obrane još nemamo
Da je, kojim slučajem, 2019 OK imao malo drugačiju putanju i jurio izravno prema nama, bili bismo potpuno nemoćni i samo bismo mogli (možda) evakuirati predviđeno mjesto udara, te se potom nositi s posljedicama.
Znanstvenici, naime, još nemaju metodu za skretanje asteroida s putanje, pogotovo u ovako kratkom roku.
Neke svemirske misije već su poslane prema raznim asteroidima, neke se tek planiraju, a imaju za cilj istražiti mogućnosti utjecaja na njihove orbite i posljedično izbjegavanje udara u Zemlju – u slučaju da nam takva tehnologija u budućnosti zatreba. Statistika kaže da bi nam kroz nekoliko stotina ili tisuća godina mogla zatrebati.
Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da isti nije bio uočen do tek nekoliko sati prije prolaska.
Razlog tomu nije da znanstvenici ne rade svoj posao ili da je netko "zaspao", već činjenica da se asteroid nazvan 2019 OK Zemlji "prikrao" dolazeći iz pravca Sunca, kamo teleskopi ne mogu biti usmjereni. Na sličan način 2013. godine pojavio se i meteorit koji je pao kod Čeljabinska u Rusiji.
Neobična putanja
Izvorno, 2019 OK došao je iz smjera suprotno od Sunca i mogao se detektirati, kazao je astronom Kris Stanek.
No, kako je dolazio bliže, prošao je ispred Sunca i izgubio se. Teleskopi na Havajima uočili su ga ranije u srpnju no nisu ga označili kao bitnog, javlja Bug.hr.
Izuzetno izdužena putanja poslala je ovaj asteroid iza putanje Marsa, pa je u danima prije prolaska kraj Zemlje bio izuzetno taman, da bi se "pokazao" na teleskopima tek u zadnji tren.
2019 umalo not OK
Asteroid 2019 OK je, dakle, imao promjer od 100-tinjak metara (procjene kažu 57-130 m), putovao je brzinom od 24,5 kilometara u sekundi, i da je udario u Zemlju uništio bi prilično veliko područje – procjene kažu da bi udar imao snagu od najmanje 30 bombi kakva je bačena na Hirošimu.
2019 OK je ujedno bio i najveći asteroid koji je ove godine Zemlji prišao bliže od Mjeseca, na tek 71.800 kilometara ili na samo 19% Mjesečeve udaljenosti.
Nekoliko dana prije prolaska pored Zemlje (koji se dogodio 25. srpnja u 1:22 UTC) uočila ga je zvjezdarnica SONEAR u Brazilu, svoje otkriće potvrdila tek dan prije, a putanja i ostali parametri potvrđeni su tek nakon što je prošao Zemlji najbližu točku.
Obrane još nemamo
Da je, kojim slučajem, 2019 OK imao malo drugačiju putanju i jurio izravno prema nama, bili bismo potpuno nemoćni i samo bismo mogli (možda) evakuirati predviđeno mjesto udara, te se potom nositi s posljedicama.
Znanstvenici, naime, još nemaju metodu za skretanje asteroida s putanje, pogotovo u ovako kratkom roku.
Neke svemirske misije već su poslane prema raznim asteroidima, neke se tek planiraju, a imaju za cilj istražiti mogućnosti utjecaja na njihove orbite i posljedično izbjegavanje udara u Zemlju – u slučaju da nam takva tehnologija u budućnosti zatreba. Statistika kaže da bi nam kroz nekoliko stotina ili tisuća godina mogla zatrebati.
