Američki sporazum o prekidu vatre s Iranom stvorio je političku noćnu moru za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Dogovor je uzdrmao tri stupa njegove političke karijere i doveo ga u novu sigurnosnu dilemu, a situaciju je dodatno pogoršala oštra kritika Donalda Trumpa, koji je optužio Netanyahua za lošu procjenu prilikom napada na Bejrut tijekom vikenda, piše BBC.
Politički slom
Postavlja se pitanje kako je čovjek, koji se predstavljao kao politički insajder u Washingtonu s golemim utjecajem, mogao biti ovako marginaliziran i javno ponižen od strane ključnog američkog saveznika. Nadalje, kako je moguće da čovjek koji je borbu protiv Irana postavio kao središte izraelske sigurnosne politike završava rat s iranskim režimom koji je vjerojatno u snažnijoj poziciji nego prije?
I naposljetku, kako njegov narušeni imidž "Gospodina Sigurnosti" može preživjeti zahtjev Washingtona i Teherana da Izrael prekine napade na Hezbollah u Libanonu, i to samo nekoliko mjeseci prije općih izbora u Izraelu?
Opcije s kojima se Netanyahu sada suočava nisu dobre. Vođa oporbe Yair Lapid sažeo ih je u ponedjeljak u Knessetu kao izbor između "izravnog i razornog sukoba s našim najvećim saveznikom ili pokornog odricanja od izraelskih interesa".
Pritisak s desnice
Oštru ocjenu američkog predsjednika Donalda Trumpa da Netanyahu nije pokazao dobru prosudbu kada je u nedjelju naredio napad na Bejrut iskoristili su njegovi politički suparnici i medijski komentatori, već usredotočeni na izbore koji se moraju održati do kraja listopada.
Međutim, pritisak dolazi i iz vlastitih redova, što pokazuju komentari članova Netanyahuove stranke Likud i krajnje desnih ministara u njegovoj vladajućoj koaliciji. Najoštrije reakcije izazvao je zahtjev Teherana da prekid vatre obuhvati "vojne operacije na svim bojištima, uključujući Libanon".
"Trumpov sporazum nas ne obvezuje", napisao je u ponedjeljak na društvenim mrežama izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir. "Nismo partneri u ovom dogovoru koji ne jamči našu sigurnost."
"Učinit ćemo što moramo", rekao je zastupnik Likuda Ariel Kallner, iako nije pojasnio znači li to da će Izrael nastaviti s napadima. "Očekujemo da nas naši prijatelji razumiju. Ponekad dolazi do neslaganja među saveznicima, a saveznici bi trebali imati razumijevanja za svoje saveznike kada su u opasnosti."
Netanyahuov odgovor
Sima Shine, bivša dužnosnica Mossada i stručnjakinja za Iran, izrazila je čuđenje. "Teško je razumjeti zašto su Amerikanci na to pristali", rekla je.
"Time što dopuštaju Iranu da odlučuje o događajima u Libanonu, SAD daje Iranu priliku da nastavi podržavati Hezbollah i osigura da Hezbollah ostane glavni politički akter na libanonskoj sceni. Izrael zbog toga nije sretan - ni sigurnosni, ni politički vrh."
Usred brojnih kritika s cijelog političkog spektra, izraelski premijer u ponedjeljak navečer je ljutito odbacio novinarske sugestije da je doživio neuspjeh. "Većinu svog odraslog života posvetio sam jednom cilju - spriječiti Iran da se domogne nuklearnog oružja", rekao je na konferenciji za novinare u Jeruzalemu.
"Učinit ćemo što je potrebno. U tom cilju ne ograničavam se ni na koji način: Iran neće imati nuklearno oružje." Ipak, priznao je da je bilo situacija u kojima su on i Trump imali različita gledišta.
"Izrazio sam svoja stajališta u raspravama, ali mi imamo svoje interese: prvo, da nema nuklearne prijetnje; drugo, Libanon - stvorili smo tampon zonu i ostat ćemo ondje koliko god bude potrebno", rekao je.
Promjena sigurnosne paradigme
"Iran je htio da se povučemo - to se nije dogodilo. Znate zašto? Zato što sam bio vrlo odlučan. Naši američki saveznici poštuju tu odlučnost. Također inzistiramo na očuvanju naše operativne slobode - ako smo napadnuti ili ugroženi, odgovaramo."
Sigurnost je desetljećima bila temelj Netanyahuove ponude biračima, no tu je poruku sve teže prenositi. Njegov odgovor na razorne napade koje je Hamas predvodio 7. listopada 2023. bio je prelazak na agresivniji pristup - sprječavanje prijetnji umjesto njihovog obuzdavanja.
Njegovo rješenje za tu krizu bilo je preoblikovanje Bliskog istoka uklanjanjem prijetnji s kojima se Izrael suočavao. No, iako su izraelske snage sravnile veći dio Gaze i ubile više od 73.000 ljudi, prema podacima ministarstva zdravstva pod kontrolom Hamasa, ta organizacija i dalje kontrolira polovicu teritorija i tamo ponovno uspostavlja svoju vlast.
Istovremeno, mirovni plan pod posredništvom SAD-a i uprava za Gazu koju bi imenovao SAD ostaju u neizvjesnosti, osam mjeseci nakon što su Izrael i Hamas dogovorili prekid vatre. Netanyahuov novi sigurnosni pristup doveo je do toga da izraelske snage okupiraju velika područja Gaze, Libanona i Sirije.
Strateška slijepa ulica
Iako je to popularno kod mnogih Izraelaca i vjerojatno se neće okončati prije izbora, takva situacija dovodi izraelske vojne resurse i rezerviste do krajnjih granica, bez jasnog diplomatskog izlaza.
Uzastopni sukobi s Hezbollahom i iranskim režimom nisu eliminirali ključne izraelske neprijatelje. Umjesto toga, u Teheranu su na vlast došli tvrdolinijaši koji se manje boje američko-izraelske moći i imaju veći utjecaj kroz Hormuški tjesnac. Čini se da sada upravo izraelski glavni neprijatelj ima utjecaj na ključnog izraelskog saveznika.
"Izraelski neuspjeh zahtijeva ponovnu procjenu strategije prema Teheranu. Mora formulirati realističnije i suzdržanije prioritete", smatra Danny Citrinowicz, viši istraživač za Iran pri izraelskom Institutu za studije nacionalne sigurnosti (INSS).
Mobiliziranje podrške
"Očekuje se da će svaki izraelski vojni potez koji Washington protumači kao pokušaj sabotiranja sporazuma naići na oštar američki odgovor", napisao je u članku za dnevne novine Israel Hayom. "Za razliku od Obamine administracije, kada je Benjamin Netanyahu mogao pokušati zaobići Bijelu kuću mobiliziranjem podrške u Kongresu i američkoj javnosti, te opcije u ovom trenutku gotovo da i ne postoje."
Netanyahuova poruka izraelskim biračima dugo je glasila da su njegove politike i političke vještine najbolja zaštita od regionalnih prijetnji. To obećanje sve više demantiraju događaji.
Promjena režima u Iranu možda bi spasila njegov politički imidž i izbornu priču. Umjesto toga, njegov novi sigurnosni pristup doveo ga je pred izbor između sukoba i predaje, ali ne s neprijateljem, već sa saveznikom.
Politički slom
Postavlja se pitanje kako je čovjek, koji se predstavljao kao politički insajder u Washingtonu s golemim utjecajem, mogao biti ovako marginaliziran i javno ponižen od strane ključnog američkog saveznika. Nadalje, kako je moguće da čovjek koji je borbu protiv Irana postavio kao središte izraelske sigurnosne politike završava rat s iranskim režimom koji je vjerojatno u snažnijoj poziciji nego prije?
I naposljetku, kako njegov narušeni imidž "Gospodina Sigurnosti" može preživjeti zahtjev Washingtona i Teherana da Izrael prekine napade na Hezbollah u Libanonu, i to samo nekoliko mjeseci prije općih izbora u Izraelu?
Opcije s kojima se Netanyahu sada suočava nisu dobre. Vođa oporbe Yair Lapid sažeo ih je u ponedjeljak u Knessetu kao izbor između "izravnog i razornog sukoba s našim najvećim saveznikom ili pokornog odricanja od izraelskih interesa".
Pritisak s desnice
Oštru ocjenu američkog predsjednika Donalda Trumpa da Netanyahu nije pokazao dobru prosudbu kada je u nedjelju naredio napad na Bejrut iskoristili su njegovi politički suparnici i medijski komentatori, već usredotočeni na izbore koji se moraju održati do kraja listopada.
Međutim, pritisak dolazi i iz vlastitih redova, što pokazuju komentari članova Netanyahuove stranke Likud i krajnje desnih ministara u njegovoj vladajućoj koaliciji. Najoštrije reakcije izazvao je zahtjev Teherana da prekid vatre obuhvati "vojne operacije na svim bojištima, uključujući Libanon".
"Trumpov sporazum nas ne obvezuje", napisao je u ponedjeljak na društvenim mrežama izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir. "Nismo partneri u ovom dogovoru koji ne jamči našu sigurnost."
"Učinit ćemo što moramo", rekao je zastupnik Likuda Ariel Kallner, iako nije pojasnio znači li to da će Izrael nastaviti s napadima. "Očekujemo da nas naši prijatelji razumiju. Ponekad dolazi do neslaganja među saveznicima, a saveznici bi trebali imati razumijevanja za svoje saveznike kada su u opasnosti."
Netanyahuov odgovor
Sima Shine, bivša dužnosnica Mossada i stručnjakinja za Iran, izrazila je čuđenje. "Teško je razumjeti zašto su Amerikanci na to pristali", rekla je.
"Time što dopuštaju Iranu da odlučuje o događajima u Libanonu, SAD daje Iranu priliku da nastavi podržavati Hezbollah i osigura da Hezbollah ostane glavni politički akter na libanonskoj sceni. Izrael zbog toga nije sretan - ni sigurnosni, ni politički vrh."
Usred brojnih kritika s cijelog političkog spektra, izraelski premijer u ponedjeljak navečer je ljutito odbacio novinarske sugestije da je doživio neuspjeh. "Većinu svog odraslog života posvetio sam jednom cilju - spriječiti Iran da se domogne nuklearnog oružja", rekao je na konferenciji za novinare u Jeruzalemu.
"Učinit ćemo što je potrebno. U tom cilju ne ograničavam se ni na koji način: Iran neće imati nuklearno oružje." Ipak, priznao je da je bilo situacija u kojima su on i Trump imali različita gledišta.
"Izrazio sam svoja stajališta u raspravama, ali mi imamo svoje interese: prvo, da nema nuklearne prijetnje; drugo, Libanon - stvorili smo tampon zonu i ostat ćemo ondje koliko god bude potrebno", rekao je.
Promjena sigurnosne paradigme
"Iran je htio da se povučemo - to se nije dogodilo. Znate zašto? Zato što sam bio vrlo odlučan. Naši američki saveznici poštuju tu odlučnost. Također inzistiramo na očuvanju naše operativne slobode - ako smo napadnuti ili ugroženi, odgovaramo."
Sigurnost je desetljećima bila temelj Netanyahuove ponude biračima, no tu je poruku sve teže prenositi. Njegov odgovor na razorne napade koje je Hamas predvodio 7. listopada 2023. bio je prelazak na agresivniji pristup - sprječavanje prijetnji umjesto njihovog obuzdavanja.
Njegovo rješenje za tu krizu bilo je preoblikovanje Bliskog istoka uklanjanjem prijetnji s kojima se Izrael suočavao. No, iako su izraelske snage sravnile veći dio Gaze i ubile više od 73.000 ljudi, prema podacima ministarstva zdravstva pod kontrolom Hamasa, ta organizacija i dalje kontrolira polovicu teritorija i tamo ponovno uspostavlja svoju vlast.
Istovremeno, mirovni plan pod posredništvom SAD-a i uprava za Gazu koju bi imenovao SAD ostaju u neizvjesnosti, osam mjeseci nakon što su Izrael i Hamas dogovorili prekid vatre. Netanyahuov novi sigurnosni pristup doveo je do toga da izraelske snage okupiraju velika područja Gaze, Libanona i Sirije.
Strateška slijepa ulica
Iako je to popularno kod mnogih Izraelaca i vjerojatno se neće okončati prije izbora, takva situacija dovodi izraelske vojne resurse i rezerviste do krajnjih granica, bez jasnog diplomatskog izlaza.
Uzastopni sukobi s Hezbollahom i iranskim režimom nisu eliminirali ključne izraelske neprijatelje. Umjesto toga, u Teheranu su na vlast došli tvrdolinijaši koji se manje boje američko-izraelske moći i imaju veći utjecaj kroz Hormuški tjesnac. Čini se da sada upravo izraelski glavni neprijatelj ima utjecaj na ključnog izraelskog saveznika.
"Izraelski neuspjeh zahtijeva ponovnu procjenu strategije prema Teheranu. Mora formulirati realističnije i suzdržanije prioritete", smatra Danny Citrinowicz, viši istraživač za Iran pri izraelskom Institutu za studije nacionalne sigurnosti (INSS).
Mobiliziranje podrške
"Očekuje se da će svaki izraelski vojni potez koji Washington protumači kao pokušaj sabotiranja sporazuma naići na oštar američki odgovor", napisao je u članku za dnevne novine Israel Hayom. "Za razliku od Obamine administracije, kada je Benjamin Netanyahu mogao pokušati zaobići Bijelu kuću mobiliziranjem podrške u Kongresu i američkoj javnosti, te opcije u ovom trenutku gotovo da i ne postoje."
Netanyahuova poruka izraelskim biračima dugo je glasila da su njegove politike i političke vještine najbolja zaštita od regionalnih prijetnji. To obećanje sve više demantiraju događaji.
Promjena režima u Iranu možda bi spasila njegov politički imidž i izbornu priču. Umjesto toga, njegov novi sigurnosni pristup doveo ga je pred izbor između sukoba i predaje, ali ne s neprijateljem, već sa saveznikom.
