Bijeli luk se uglavnom sadi u jesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Za sadnju je najbolje koristiti vanjske, krupnije češnjeve.
Sredina mjeseca rujna vrijeme je kada se u mnogim povrtnim centrima mogu pronaći lukovice bijelog luka za jesensku sadnju. Iako se bijeli luk može saditi i u proljeće, puno bolje je sadnju obaviti u jesen kada razvija veću i kvalitetniju lukovicu-glavicu.
Bijeli luk je kao i crni luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se na već obrađenim površinama koje su obilno đubrene organskim đubrivom. Ako nema takvih površina onda svakako prije sadnje treba obaviti đubrenje organskim đubrivima.
Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje crnog luka. Bijeli luk ima mali broj selekcioniranih sorti pa se za proizvodnju koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja bijelog luka. Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a primjera radi francuski kultivari oslobođeni virusa imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer.
Sadnja bijelog luka
Jesenskom se sadnjom postižu veći urodi, glavice su krupnije, ali se kraće čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja bijelog luka obavlja se krajem rujna i u listopadu. Bijeli luk se sadi na dubinu 4 – 5 cm. Sadnja se obavlja u trake ili redove, zavisno od potreba i mogućnosti. Najčešće se sadi u troredne ili četveroredne trake na razmak 30 x 10-12 cm.
Za sadnju se uzimaju vanjski češnjevi s glavice bijelog luka jer su krupniji i razvijeniji.
Unutrašnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak. Za kvadratni metar potrebno je posaditi 6 – 8 dkg češanja. Češnji se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida desetak minuta.
Zašto hobisti gredice bijelog luka posipaju pepelom (lugom)?
Bijeli luk je osjetljiv na kiselost tla. Preporučuje se tlo blago kisele do neutralne reakcije pH vrijednosti 6 – 7. Kako bi se smanjila kiselost tla, gredice bijelog luka se često posipaju pepelom (lugom). Pepeo je za bijeli luk odličan dodatak zahvaljujući svom sastavu. Sadrži mnogo minerala i drugih korisnih materija. Može ga se koristiti za dezinfekciju zemljišta, kao đubrivo, insekticid i fungicid. On poboljšava strukturu i karakteristike zemljišta, pomaže kod razgradnje organskih materija.
Kada je bijeli luk spreman za vađenje?
Bijeli luk je tehnološki sazrio kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30 – 70% listova suho. Nakon vađenja bijeli luk se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje.
Agrosavjet.com
Sredina mjeseca rujna vrijeme je kada se u mnogim povrtnim centrima mogu pronaći lukovice bijelog luka za jesensku sadnju. Iako se bijeli luk može saditi i u proljeće, puno bolje je sadnju obaviti u jesen kada razvija veću i kvalitetniju lukovicu-glavicu.
Bijeli luk je kao i crni luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se na već obrađenim površinama koje su obilno đubrene organskim đubrivom. Ako nema takvih površina onda svakako prije sadnje treba obaviti đubrenje organskim đubrivima.
Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje crnog luka. Bijeli luk ima mali broj selekcioniranih sorti pa se za proizvodnju koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja bijelog luka. Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a primjera radi francuski kultivari oslobođeni virusa imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer.
Sadnja bijelog luka
Jesenskom se sadnjom postižu veći urodi, glavice su krupnije, ali se kraće čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja bijelog luka obavlja se krajem rujna i u listopadu. Bijeli luk se sadi na dubinu 4 – 5 cm. Sadnja se obavlja u trake ili redove, zavisno od potreba i mogućnosti. Najčešće se sadi u troredne ili četveroredne trake na razmak 30 x 10-12 cm.
Za sadnju se uzimaju vanjski češnjevi s glavice bijelog luka jer su krupniji i razvijeniji.
Unutrašnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak. Za kvadratni metar potrebno je posaditi 6 – 8 dkg češanja. Češnji se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida desetak minuta.
Zašto hobisti gredice bijelog luka posipaju pepelom (lugom)?
Bijeli luk je osjetljiv na kiselost tla. Preporučuje se tlo blago kisele do neutralne reakcije pH vrijednosti 6 – 7. Kako bi se smanjila kiselost tla, gredice bijelog luka se često posipaju pepelom (lugom). Pepeo je za bijeli luk odličan dodatak zahvaljujući svom sastavu. Sadrži mnogo minerala i drugih korisnih materija. Može ga se koristiti za dezinfekciju zemljišta, kao đubrivo, insekticid i fungicid. On poboljšava strukturu i karakteristike zemljišta, pomaže kod razgradnje organskih materija.
Kada je bijeli luk spreman za vađenje?
Bijeli luk je tehnološki sazrio kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30 – 70% listova suho. Nakon vađenja bijeli luk se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje.
Agrosavjet.com
