Život nas često stavi u poziciju one priče iz Biblije o Davidu i Golijatu. Ova priča je o priča o dječaku Davidu iz ovog vremena koji se poput biblijskog Davida bori sa svojim Golijatom, a to je bolest Laringomalacija.
Povod za priču bila je zahvala obitelji na lijepoj gesti fra Ive Tadića koji je proslavio svoju srebrnu misu, a novčani iznos koji je dobio kao „jabuku“ na dar, proslijedio je za liječenje malome Davidu Vrebac. Njegova mama Marija, djevojački Čuljak, je porijeklom iz Ploče, a tata Rafael iz Fojnice.
Susret s ovom obitelji oplemenjuje, ohrabruje. Ostajemo čak u čudu vidjevši koja je ljubav na djelu prilikom prihvaćanja životne situacije u kojoj su se našli. Tolika energija, toplina i snaga izbija iz očiju i srca roditelja da nema mjesta boli i brizi; sa svojim Davidom oni su ponosni roditelji zahvalni što je Bog baš njima darovao Davida. Bolest ne smatraju križem, nisu se predali niti pali pod njim. Uspravne glave i hrabrog srca ruše sve zidove tražeći najbolje za svoje dijete.
Kako bi pomogli drugim roditeljima, svoju priču žele podijeliti s drugima sve u cilju kako bi njihov primjer pomogao svima koji se susreću sa sličnim životnim situacijama.
„Upoznali smo se na Šćitu kada je Gabrijel hodočastio Gospi Ramskoj iz Fojnice. Taj susret je završio brakom. Već 10 godina živimo u Njemačkoj“ - priča nam Marija.
Prisjeća se i najtežeg vremena u njihovoj borbi: „Prva godina bila je neizvjesna, najteža, jer nismo imali pravu dijagnozu za našeg Davida. Rođen je s mekanim grkljanom što mu je otežavalo disanje.“
Sve je bilo lakše kad su saznali da njihov David ima Coffin-Siris sindrom koji usporava njegov normalan razvoj. Prohodao je s navršene dvije godine, vid mu je oslabljen, očekuje operaciju zbog slabog sluha te nije u mogućnosti govoriti. Nema osjećaj za bol, što je ujedno vrlo opasno jer jači udarac može dovesti do gorih posljedica.
U njihovoj borbi obitelj im je velika podrška. Mama Marija sa suzama u očima posebno ističe rođaka fra Ivu: „Svi stoje uz nas, ali fra Ivo nas je nekako iznenadio kad se javio u najtežim trenutcima kada smo dobili dijagnozu za Davida. Tada nam je već ponudio pomoć, a evo i danas nas prati njegov dobri duh i darežljivo srce. Baš ga je Bog poslao.“
Liječnici u Njemačkoj su „odustali“ od Davida te nije postojalo ni znanje ni empatija za kvalitetnom terapijom ovome dječaku. Roditelji su bili prepušteni Božjoj providnosti, a ta providnost javila sa nakon mnogih neprospavanih noći, izmijenjenih iskustava roditelja, surfanja po internetu. Ta providnost javila se u vidu „Doman method“ koja djeluje u Americi te nude terapije potrebne Davidu. Cijena jedne terapije iznosi 3500 eura.
Njihova svakodnevnica usmjerena je na višesatni dnevni rad s Davidom. Kako otac veli: „Potrebno je odraditi što je više moguće terapija i vježbi do njegove 4.godine života. Uz podršku i pomoć cijelog tima liječnika iz Amerike svakodnevno radimo s njim vježbe. Pomak se odmah vidio nakon prve terapije i rada. Ove terapije moramo plaćati, jer doktori u Njemačkoj nisu čuli za ovu terapiju.“
Tata Rafael nastavlja objašnjavati način rada ove škole: „Program ove škole je stav da je mozak neuroplastičan te da se unatoč nekoj bolesti može razvijati. Znači, David se neće nikad izliječiti, ali može funkcionirati poput normalne odrasle osobe. To što radimo s njim njega će osposobiti za život. Koristimo cijeli njegov potencijal.“
Kako su uopće saznali za ovu školu i ovaj program iz Amerike, ispričala nam je Marija: „Kad nismo mogli dobiti odgovore od naših liječnika u Njemačkoj i RH kojima smo išli, kad su nam govorili da sve pustimo slučaju, to nismo mogli. Nastavili smo sami istraživati, i to preko grupa roditelja s ovih područja, iz Srbije, BiH i RH. Tako smo saznali da je dosta djece s cerebralnom paralizom koristi ovu metodu i to uspješno. Roditelji rade terapije. Sve je prilagođeno djetetu. Testiranje se radi dva puta godišnje i program se za njega prilagođava. Dobijemo plan rada za svako područje; za govor, za prehranu. Uvijek su nam dostupni terapeuti. Komunikaciju s američkim timom, naravno, ostvarujemo na engleskom jeziku, a po potrebi ovaj tim liječnika ima i svoje prevoditelje“ - ispričala nam je mama Marija.
Terapije su skupe, teško financijski to izdržati pa tata Rafael radi dva posla, dok majka svoju svakodnevnicu posvećuje maksimalno malom borcu. Svim silama se trude svome djetetu omogućiti normalan život. Osim terapija, Davidu je potrebna i posebna prehrana zbog intolerancije i alergije na veliki dio namirnica. Ova obitelj ne kuka; čak vele: „Znamo da ima obitelji koji su u još težoj situaciji.“
„Ja nisam znao što je poklon, dok nismo dobili Davida. Učimo od njega svaki dan kako se nosi sa stvarima“- riječi su oca Rafaela.
„Ne volimo kad nas ljudi gledaju sa sažaljenjem. Mi ipak živimo fin život. Živimo drugačiji život, ali smo sretni i zadovoljni. Najvažnije je da ljudi prihvaćaju djecu koja su drugačija, posebno u našim sredinama. Svako dijete, pa i djeca koja su drugačija, imaju svoj potencijal. Oni su jednostavno drugačiji i možda vide svijet ljepšim očima nego što ga mi vidimo. Nisu manje vrijedni“ - poručuje Marija.
Mali David ima starijeg brata Mihaela, i njegovo ime nije bez razloga. Poput anđela bdije nad svojim bracom. Kao petogodišnjak pomaže trogodišnjem bratu Davidu odraditi vježbe.
„Prihvaćanje problema je prvi korak u rješavanju problema-važno je izgraditi sebe i pomoći svome djetetu, a bit dobar roditelj znači pomoći svome djetetu da ostvari svoj potencijal, a ne ga odvojiti i izolirati. To dijete treba živjeti i kad ne bude roditelja. Rad na sebi također je bitan za roditelje. Prvo treba pomoći sebi da bi pomogao svome djetetu. David je bio put nama da postanemo jači. On nije naš križ, on je naš dar. Ne mogu pokleknuti pod križem, uzeo sam ga i ponosno nosim“ - navodi Rafael.
Ističu veliku važnost psihoterapeuta, psihologa, a ta svijest nije ovdje kod naših ljudi još razvijena.
„Ljudi još uvijek misle što će drugi reći, a najbitnije je kako će se moje dijete osjećat“ - hrabro će Marija.
Roditelji koji imaju poteškoće s djecom mogu se javiti ovim roditeljima kako bi se informirali o ovoj terapeutskoj školi i programu. Svoje iskustvo i znanje žele prenijeti drugima i olakšati im put.
Zahvaljuju svima koji su na bilo koji način im pomogli, a naravno najviše fra Ivi Tadiću. Puno im znači prijateljska ruka.
Svi vi koji imate srce i koji između redaka možete iščitati da jedna plaća ne može biti dovoljna u ovoj borbi, pozivamo vas da se odazovete i financijski pomognete ovu hrabru obitelj te tako pomognete malom Davidu u njegovoj borbi s njegovim „Golijatom“.
Za sve informacije možete se obratiti na email: [email protected]
Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
Povod za priču bila je zahvala obitelji na lijepoj gesti fra Ive Tadića koji je proslavio svoju srebrnu misu, a novčani iznos koji je dobio kao „jabuku“ na dar, proslijedio je za liječenje malome Davidu Vrebac. Njegova mama Marija, djevojački Čuljak, je porijeklom iz Ploče, a tata Rafael iz Fojnice.
Susret s ovom obitelji oplemenjuje, ohrabruje. Ostajemo čak u čudu vidjevši koja je ljubav na djelu prilikom prihvaćanja životne situacije u kojoj su se našli. Tolika energija, toplina i snaga izbija iz očiju i srca roditelja da nema mjesta boli i brizi; sa svojim Davidom oni su ponosni roditelji zahvalni što je Bog baš njima darovao Davida. Bolest ne smatraju križem, nisu se predali niti pali pod njim. Uspravne glave i hrabrog srca ruše sve zidove tražeći najbolje za svoje dijete.
Kako bi pomogli drugim roditeljima, svoju priču žele podijeliti s drugima sve u cilju kako bi njihov primjer pomogao svima koji se susreću sa sličnim životnim situacijama.
„Upoznali smo se na Šćitu kada je Gabrijel hodočastio Gospi Ramskoj iz Fojnice. Taj susret je završio brakom. Već 10 godina živimo u Njemačkoj“ - priča nam Marija.
Prisjeća se i najtežeg vremena u njihovoj borbi: „Prva godina bila je neizvjesna, najteža, jer nismo imali pravu dijagnozu za našeg Davida. Rođen je s mekanim grkljanom što mu je otežavalo disanje.“
Sve je bilo lakše kad su saznali da njihov David ima Coffin-Siris sindrom koji usporava njegov normalan razvoj. Prohodao je s navršene dvije godine, vid mu je oslabljen, očekuje operaciju zbog slabog sluha te nije u mogućnosti govoriti. Nema osjećaj za bol, što je ujedno vrlo opasno jer jači udarac može dovesti do gorih posljedica.
U njihovoj borbi obitelj im je velika podrška. Mama Marija sa suzama u očima posebno ističe rođaka fra Ivu: „Svi stoje uz nas, ali fra Ivo nas je nekako iznenadio kad se javio u najtežim trenutcima kada smo dobili dijagnozu za Davida. Tada nam je već ponudio pomoć, a evo i danas nas prati njegov dobri duh i darežljivo srce. Baš ga je Bog poslao.“
Liječnici u Njemačkoj su „odustali“ od Davida te nije postojalo ni znanje ni empatija za kvalitetnom terapijom ovome dječaku. Roditelji su bili prepušteni Božjoj providnosti, a ta providnost javila sa nakon mnogih neprospavanih noći, izmijenjenih iskustava roditelja, surfanja po internetu. Ta providnost javila se u vidu „Doman method“ koja djeluje u Americi te nude terapije potrebne Davidu. Cijena jedne terapije iznosi 3500 eura.
Njihova svakodnevnica usmjerena je na višesatni dnevni rad s Davidom. Kako otac veli: „Potrebno je odraditi što je više moguće terapija i vježbi do njegove 4.godine života. Uz podršku i pomoć cijelog tima liječnika iz Amerike svakodnevno radimo s njim vježbe. Pomak se odmah vidio nakon prve terapije i rada. Ove terapije moramo plaćati, jer doktori u Njemačkoj nisu čuli za ovu terapiju.“
Tata Rafael nastavlja objašnjavati način rada ove škole: „Program ove škole je stav da je mozak neuroplastičan te da se unatoč nekoj bolesti može razvijati. Znači, David se neće nikad izliječiti, ali može funkcionirati poput normalne odrasle osobe. To što radimo s njim njega će osposobiti za život. Koristimo cijeli njegov potencijal.“
Kako su uopće saznali za ovu školu i ovaj program iz Amerike, ispričala nam je Marija: „Kad nismo mogli dobiti odgovore od naših liječnika u Njemačkoj i RH kojima smo išli, kad su nam govorili da sve pustimo slučaju, to nismo mogli. Nastavili smo sami istraživati, i to preko grupa roditelja s ovih područja, iz Srbije, BiH i RH. Tako smo saznali da je dosta djece s cerebralnom paralizom koristi ovu metodu i to uspješno. Roditelji rade terapije. Sve je prilagođeno djetetu. Testiranje se radi dva puta godišnje i program se za njega prilagođava. Dobijemo plan rada za svako područje; za govor, za prehranu. Uvijek su nam dostupni terapeuti. Komunikaciju s američkim timom, naravno, ostvarujemo na engleskom jeziku, a po potrebi ovaj tim liječnika ima i svoje prevoditelje“ - ispričala nam je mama Marija.
Terapije su skupe, teško financijski to izdržati pa tata Rafael radi dva posla, dok majka svoju svakodnevnicu posvećuje maksimalno malom borcu. Svim silama se trude svome djetetu omogućiti normalan život. Osim terapija, Davidu je potrebna i posebna prehrana zbog intolerancije i alergije na veliki dio namirnica. Ova obitelj ne kuka; čak vele: „Znamo da ima obitelji koji su u još težoj situaciji.“
„Ja nisam znao što je poklon, dok nismo dobili Davida. Učimo od njega svaki dan kako se nosi sa stvarima“- riječi su oca Rafaela.
„Ne volimo kad nas ljudi gledaju sa sažaljenjem. Mi ipak živimo fin život. Živimo drugačiji život, ali smo sretni i zadovoljni. Najvažnije je da ljudi prihvaćaju djecu koja su drugačija, posebno u našim sredinama. Svako dijete, pa i djeca koja su drugačija, imaju svoj potencijal. Oni su jednostavno drugačiji i možda vide svijet ljepšim očima nego što ga mi vidimo. Nisu manje vrijedni“ - poručuje Marija.
Mali David ima starijeg brata Mihaela, i njegovo ime nije bez razloga. Poput anđela bdije nad svojim bracom. Kao petogodišnjak pomaže trogodišnjem bratu Davidu odraditi vježbe.
„Prihvaćanje problema je prvi korak u rješavanju problema-važno je izgraditi sebe i pomoći svome djetetu, a bit dobar roditelj znači pomoći svome djetetu da ostvari svoj potencijal, a ne ga odvojiti i izolirati. To dijete treba živjeti i kad ne bude roditelja. Rad na sebi također je bitan za roditelje. Prvo treba pomoći sebi da bi pomogao svome djetetu. David je bio put nama da postanemo jači. On nije naš križ, on je naš dar. Ne mogu pokleknuti pod križem, uzeo sam ga i ponosno nosim“ - navodi Rafael.
Ističu veliku važnost psihoterapeuta, psihologa, a ta svijest nije ovdje kod naših ljudi još razvijena.
„Ljudi još uvijek misle što će drugi reći, a najbitnije je kako će se moje dijete osjećat“ - hrabro će Marija.
Roditelji koji imaju poteškoće s djecom mogu se javiti ovim roditeljima kako bi se informirali o ovoj terapeutskoj školi i programu. Svoje iskustvo i znanje žele prenijeti drugima i olakšati im put.
Zahvaljuju svima koji su na bilo koji način im pomogli, a naravno najviše fra Ivi Tadiću. Puno im znači prijateljska ruka.
Svi vi koji imate srce i koji između redaka možete iščitati da jedna plaća ne može biti dovoljna u ovoj borbi, pozivamo vas da se odazovete i financijski pomognete ovu hrabru obitelj te tako pomognete malom Davidu u njegovoj borbi s njegovim „Golijatom“.
Za sve informacije možete se obratiti na email: [email protected]
Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
