Samo tjedan dana nakon što je uragan Harvey poharao Teksas, tri nova uragana razvila su se nad Atlantikom - Irma, Katya i Jose. Već smo neko vrijeme zatrpani strašnim prizorima golemih valova koji poplavljuju cijele gradove, okreću automobile i uništavaju zgrade.
Stoga se sve većem broju ljudi nameće pitanje - ulazimo li u eru apokaliptičnih oluja? Znanstvenici već neko vrijeme upozoravaju da porast temperatura mora i oceana dovodi do porasta snage prirodnih atmosferskih fenomena.
Činjenica jest da uragani postaju sve jači. Prosječan broj oluja kategorija 4 ili 5 više se nego udvostručio od 1900. godine, a raste i brzina vjetra u tim olujama. Blagi porast razina mora znači da se silovite plime koje često prate uragane kreću s više početne pozicije i time čine veću štetu, piše britanski Telegraph.
Primjerice, poplave poput one koja je pratila uragan Harvey i potopila Houston u prosjeku bi se trebale događati jednom u 500 godina, a Houston ih je doživio tri u zadnje tri godine. Uragan Irma najjači je uragan ikad zabilježen u Atlantiku, a najgore je prošao otok Barbuda, koji je gotovo potpuno uništen.
Uragani postaju sve češći i jači, ali ubijaju sve manje ljudi - zašto?
No, zanimljivo je da studije pokazuju kako uragani postaju sve manje smrtonosni, iako im broj i snaga raste kako vrijeme odmiče. Naime, broj smrti na cijelom svijetu od ekstremnih vremenskih događaja pao je za 90% od 1900. godine. Kako protumačiti te brojke? Vjerojatno je glavni faktor sve veća preciznost putanje uragana.
Podsjetimo, uragan Katrina rezultirao je smrću gotovo 2000 ljudi. No, prognoze putanje uragana od uragana Katrina do danas postale su dvostruko preciznije, što omogućava vlastima da na vrijeme organiziraju evakuacije stanovništva i pripreme se na nadolazeće smrtonosno nevrijeme. Konkretno, upozorenja na neminovan dolazak uragana sada se mogu izdati 12 sati ranije nego prije, što u mnogim slučajevima čini razliku između života i smrti.
Drugi faktor je razina pripremljenosti na dolazak uragana. Primjera radi, 2005. godine stanovnici New Orleansa pozvani su na evakuaciju samo dan uoči dolaska uragana Katrine, pa su tisuće ljudi zapele u prometu pokušavajući pobjeći.
U slučaju uragana Harvey, koji je prošlog tjedna poharao Teksas, ljudima je rečeno da ostanu u svojim domovima ili da odu u lokalna skloništa.
Treći faktor je financiranje. Prije uragana Katrina, federalne vlasti pokrile su samo 17 posto troškova spašavanja i pružanja pomoći unesrećenima. Sada se ta brojka popela do 62 posto.
Jedan od faktora koji odgovara na pitanje zbog čega sve manje ljudi umire u uraganima koji postaju sve češći i jači glasi - kućni ljubimci. U vrijeme uragana Katrine čak 44 posto ljudi koji su odbili napustiti svoje domove reklo je kako se na to odlučilo iz straha za svoje kućne ljubimce. Ovih dana većina službenih skloništa prima i životinje.
Zaključak glasi - velike oluje zaista postaju sve gore, ali ljudi postaju sve bolji u borbi s njihovim posljedicama - bolji nego ikad dosad.
Što je s klimatskim promjenama?
Ako velike oluje zaista postaju sve češće i jače zbog klimatskih promjena, hoće li se takav trend nastaviti? Kako javlja Telegraph, moguće je da smo kao civilizacija i tu dosegli "točku preokreta". Naime, svjetski lideri su prije devet godina uputili jasno upozorenje u vezi zagrijavanja atmosfere zbog pretjeranog ispuštanja ugljičnog dioksida u istu: "Imamo manje od 50 dana da odredimo smjer za sljedećih nekoliko dekada".
Otada su globalne emisije CO2 dosegle svoj vrh. Iako neke vlade i dalje zaostaju po tom pitanju, u realnom sektoru je postignut dogovor da klimatske promjene uzrokovane ljudskom aktivnošću moraju biti zaustavljene. Zbog toga cijene "zelene" energije drastično padaju. Solarna energija, baš kao i energija vjetra, sada su jeftinije od fosilnih goriva u više od 30 zemalja. U Velikoj Britaniji su tako emisije ugljičnog dioksida na najnižim razinama od 1894., a stabilizirale su se čak i kineske emisije.
Takav trend treba nastaviti, zaključuje Telegraph, ali sad postoji nada da možemo izbjeći ili minimizirati posljedice nove ere apokaliptičnih oluja.
Stoga se sve većem broju ljudi nameće pitanje - ulazimo li u eru apokaliptičnih oluja? Znanstvenici već neko vrijeme upozoravaju da porast temperatura mora i oceana dovodi do porasta snage prirodnih atmosferskih fenomena.
Činjenica jest da uragani postaju sve jači. Prosječan broj oluja kategorija 4 ili 5 više se nego udvostručio od 1900. godine, a raste i brzina vjetra u tim olujama. Blagi porast razina mora znači da se silovite plime koje često prate uragane kreću s više početne pozicije i time čine veću štetu, piše britanski Telegraph.
Primjerice, poplave poput one koja je pratila uragan Harvey i potopila Houston u prosjeku bi se trebale događati jednom u 500 godina, a Houston ih je doživio tri u zadnje tri godine. Uragan Irma najjači je uragan ikad zabilježen u Atlantiku, a najgore je prošao otok Barbuda, koji je gotovo potpuno uništen.
Uragani postaju sve češći i jači, ali ubijaju sve manje ljudi - zašto?
No, zanimljivo je da studije pokazuju kako uragani postaju sve manje smrtonosni, iako im broj i snaga raste kako vrijeme odmiče. Naime, broj smrti na cijelom svijetu od ekstremnih vremenskih događaja pao je za 90% od 1900. godine. Kako protumačiti te brojke? Vjerojatno je glavni faktor sve veća preciznost putanje uragana.
Podsjetimo, uragan Katrina rezultirao je smrću gotovo 2000 ljudi. No, prognoze putanje uragana od uragana Katrina do danas postale su dvostruko preciznije, što omogućava vlastima da na vrijeme organiziraju evakuacije stanovništva i pripreme se na nadolazeće smrtonosno nevrijeme. Konkretno, upozorenja na neminovan dolazak uragana sada se mogu izdati 12 sati ranije nego prije, što u mnogim slučajevima čini razliku između života i smrti.
Drugi faktor je razina pripremljenosti na dolazak uragana. Primjera radi, 2005. godine stanovnici New Orleansa pozvani su na evakuaciju samo dan uoči dolaska uragana Katrine, pa su tisuće ljudi zapele u prometu pokušavajući pobjeći.
U slučaju uragana Harvey, koji je prošlog tjedna poharao Teksas, ljudima je rečeno da ostanu u svojim domovima ili da odu u lokalna skloništa.
Treći faktor je financiranje. Prije uragana Katrina, federalne vlasti pokrile su samo 17 posto troškova spašavanja i pružanja pomoći unesrećenima. Sada se ta brojka popela do 62 posto.
Jedan od faktora koji odgovara na pitanje zbog čega sve manje ljudi umire u uraganima koji postaju sve češći i jači glasi - kućni ljubimci. U vrijeme uragana Katrine čak 44 posto ljudi koji su odbili napustiti svoje domove reklo je kako se na to odlučilo iz straha za svoje kućne ljubimce. Ovih dana većina službenih skloništa prima i životinje.
Zaključak glasi - velike oluje zaista postaju sve gore, ali ljudi postaju sve bolji u borbi s njihovim posljedicama - bolji nego ikad dosad.
Što je s klimatskim promjenama?
Ako velike oluje zaista postaju sve češće i jače zbog klimatskih promjena, hoće li se takav trend nastaviti? Kako javlja Telegraph, moguće je da smo kao civilizacija i tu dosegli "točku preokreta". Naime, svjetski lideri su prije devet godina uputili jasno upozorenje u vezi zagrijavanja atmosfere zbog pretjeranog ispuštanja ugljičnog dioksida u istu: "Imamo manje od 50 dana da odredimo smjer za sljedećih nekoliko dekada".
Otada su globalne emisije CO2 dosegle svoj vrh. Iako neke vlade i dalje zaostaju po tom pitanju, u realnom sektoru je postignut dogovor da klimatske promjene uzrokovane ljudskom aktivnošću moraju biti zaustavljene. Zbog toga cijene "zelene" energije drastično padaju. Solarna energija, baš kao i energija vjetra, sada su jeftinije od fosilnih goriva u više od 30 zemalja. U Velikoj Britaniji su tako emisije ugljičnog dioksida na najnižim razinama od 1894., a stabilizirale su se čak i kineske emisije.
Takav trend treba nastaviti, zaključuje Telegraph, ali sad postoji nada da možemo izbjeći ili minimizirati posljedice nove ere apokaliptičnih oluja.
