Došla jesen, vrijeme kad se beru šljive i ostali plodovi. No ova godina kao da nas kažnjava; od voća rodilo ništa nije, pa ni šljive za lijeka.
Stoga je prava sreća naići na neko stablo s plodovima. Posrećilo se to jednoj ramskoj obitelji sa Šćita, a i svima onima koji su prolazili na Šćit pa po onom nepisanom pravilu što je rodilo uz put, slobodno je za ubrati.
Riječ je o obitelji Grubeša sa Šćita koju smo zatekli u branju jabuka. U razgovoru sa Stipom saznajemo neke informacije o voćnjaku i jabukama:
„Zasadili smo voćnjak jabuka prije sedam godina. Ukupno ima 600 komada stabala, a četiri vrste jabuka. Urod je ove godine nešto slabiji, samo 2 tone, dok bismo prije ubirali od 5 do 10 tona.“
Sigurno je zahtjevno održavanje voćnjaka s ovolikim brojem stabala, a zanima nas kako su rodile ove godine kad nigdje ni traga ni jabukama ni šljivama. Gazdarica Ruža nam odgovara:
„Ma ništa nije teško onom tko hoće radit. A posao oko jabuka se rasporedi tijekom cijele godine; rezidba u jesen ili proljeće, srezanje, gnjojidba, prskanje tzv. vinskom zaštitom i na kraju branje. I to je to, ne osjeti se uopće neki teret. A onda u večernje jesenske sate pravi se slatko od jabuka, pekmez, sok- a jedan dio i prodamo.“
U ovaj voćnjak, kako smo saznali, nije uložen poticaj, bilo je nešto dano pri sadnji, no kako vele: „sramota i spomenut koliko“. Obećavano po urodu, no od toga evo godinama ništa.
Na pitanje o poticaju i ideji za sadnju jabuka odgovaraju:
„Tko bi god od obitelji prije išao u trgovinu kupovao bi prvo jabuke, za ostalo ako dotekne para. Volimo ih svi. Tako se javila ideja o vlastitom voćnjaku jabuka u kojem će svi raditi i pomagati. Sad umjesto u trgovinu svi idu u voćnjak.“
Za tržište jabuka zadužena je glava kuće Stipo, koji je osigurao stalne kupce po Hercegovini i u Tomislavgradu. Veće prodaje u Rami nemaju, osim nekih pojedinačnih kupaca.
Ovaj voćnjak je zapravo višenamjenski; za Veliku i Malu Gospu prostor između stabala zna poslužiti i kao parking.
Oni koji žele kupiti jabuke neka navrate na Šćit kod obitelji Grubeša. Kupujmo ramsko te time dajmo poticaj i podršku ljudima koji se bave ovakvim ili sličnim poslovima.
Stoga je prava sreća naići na neko stablo s plodovima. Posrećilo se to jednoj ramskoj obitelji sa Šćita, a i svima onima koji su prolazili na Šćit pa po onom nepisanom pravilu što je rodilo uz put, slobodno je za ubrati.
Riječ je o obitelji Grubeša sa Šćita koju smo zatekli u branju jabuka. U razgovoru sa Stipom saznajemo neke informacije o voćnjaku i jabukama:
„Zasadili smo voćnjak jabuka prije sedam godina. Ukupno ima 600 komada stabala, a četiri vrste jabuka. Urod je ove godine nešto slabiji, samo 2 tone, dok bismo prije ubirali od 5 do 10 tona.“
Sigurno je zahtjevno održavanje voćnjaka s ovolikim brojem stabala, a zanima nas kako su rodile ove godine kad nigdje ni traga ni jabukama ni šljivama. Gazdarica Ruža nam odgovara:
„Ma ništa nije teško onom tko hoće radit. A posao oko jabuka se rasporedi tijekom cijele godine; rezidba u jesen ili proljeće, srezanje, gnjojidba, prskanje tzv. vinskom zaštitom i na kraju branje. I to je to, ne osjeti se uopće neki teret. A onda u večernje jesenske sate pravi se slatko od jabuka, pekmez, sok- a jedan dio i prodamo.“
U ovaj voćnjak, kako smo saznali, nije uložen poticaj, bilo je nešto dano pri sadnji, no kako vele: „sramota i spomenut koliko“. Obećavano po urodu, no od toga evo godinama ništa.
Na pitanje o poticaju i ideji za sadnju jabuka odgovaraju:
„Tko bi god od obitelji prije išao u trgovinu kupovao bi prvo jabuke, za ostalo ako dotekne para. Volimo ih svi. Tako se javila ideja o vlastitom voćnjaku jabuka u kojem će svi raditi i pomagati. Sad umjesto u trgovinu svi idu u voćnjak.“
Za tržište jabuka zadužena je glava kuće Stipo, koji je osigurao stalne kupce po Hercegovini i u Tomislavgradu. Veće prodaje u Rami nemaju, osim nekih pojedinačnih kupaca.
Ovaj voćnjak je zapravo višenamjenski; za Veliku i Malu Gospu prostor između stabala zna poslužiti i kao parking.
Oni koji žele kupiti jabuke neka navrate na Šćit kod obitelji Grubeša. Kupujmo ramsko te time dajmo poticaj i podršku ljudima koji se bave ovakvim ili sličnim poslovima.
Tekst: Božana Nikolić
Foto: Rama-Prozor.info
