Smrt iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija gurnula je u središte neizvjesne političke budućnosti zemlje razmjerno nepoznato ime. Tvrdolinijaški klerik Alireza Arafi sada je jedan od tri člana privremenog vijeća zaduženog za popunjavanje vakuuma vlasti nakon Hameneijeve smrti.
Iran International, medij u vlasništvu britnaske kuće koji objavljuje na perzijskom, piše da Arafi u klerikalnim krugovima slovi kao potencijalni kandidat za najvišu dužnost u državi, no da je izvan tih krugova većina Iranaca jedva čula za njega.
Mnogi iranski novinari i politički aktivisti u inozemstvu nagađaju da će se upravo Arafi na kraju pojaviti kao Hameneijev nasljednik. Ipak, netransparentan proces nasljeđivanja u Iranu ne nudi nikakva jamstva.
Da bi postao vrhovni vođa, Arafija bi prvo morao nominirati odbor unutar Skupštine stručnjaka, tijela odgovornog za odabir sljedećeg vođe. Sjednici bi morale prisustvovati najmanje dvije trećine od 88 članova, a za izbor bi mu trebala potpora dvije trećine prisutnih - otprilike 40 starijih klerika. Ništa od toga nije zajamčeno.
Hameneijev štićenik
Tijekom posljednja dva desetljeća, Arafi je bio jedan od Hameneijevih omiljenih klerika. Vrhovni vođa uzdigao ga je na visoke vjerske položaje, omogućio mu pristup znatnim financijskim sredstvima i pomogao mu u usponu na institucionalnoj ljestvici.
Unatoč tome, unutar privremenog vijeća ima najmanje političkog iskustva. Predsjednik Masoud Pezeshkian, iako također s ograničenim iskustvom, ima veću prepoznatljivost u javnosti. Glavni sudac Gholamhossein Mohseni-Ejei, bivši ministar obavještajnih službi, jedina je iskusna politička figura u trojcu, iako rijetko javno govori o politici.
Arafijeva jedina jasna prednost jest što, za razliku od druge dvojice, nije javno povezan s nasilnim gušenjem prosvjeda koje je Hamenei naredio u siječnju.
Arafijev utjecaj proizlazi uglavnom iz njegova vodstva Međunarodnim sveučilištem Al-Mustafa, položaja dekana sjemeništa u Komu i članstva u Skupštini stručnjaka - uloge koje mu je dodijelio ili podržao Hamenei.
Vrhovni vođa hvalio ga je zbog ideja o širenju šijitskog utjecaja u inozemstvu. Iako mu nedostaje političkog iskustva, poznat je po nepokolebljivoj odanosti Hameneiju i njegovu ideološkom svjetonazoru. Smatra se tvrdolinijašem po pitanjima poput obveznog hidžaba i zagovornikom potpune primjene šijitske jurisprudencije u upravljanju državom.
Arafijevo podrijetlo
Rođen 1959. u klerikalnoj obitelji u Maybodu blizu Jazda u središnjem Iranu, Arafijev uspon počeo je 2002. godine kada je Hamenei odobrio njegov prijedlog o osnivanju međunarodnog sveučilišta za obuku šijitskih klerika diljem svijeta.
Ubrzo je imenovan dekanom institucije i dodijeljen mu je znatan proračun, što je bila stalna točka kritike među ekonomistima i novinarima tijekom godišnjih rasprava o proračunu. Al-Mustafa danas djeluje s više od 80 podružnica u inozemstvu i obrazuje više od 14.000 studenata, stavljajući Arafija u središte globalne klerikalne mreže.
Pod Hameneijem, Arafi je također služio u Vrhovnom vijeću kulturne revolucije, bio jedan od 12 pravnika Vijeća čuvara te ključni član Skupštine stručnjaka - tijela koje je zaduženo za odabir sljedećeg vrhovnog vođe.
Kraj jedne ere
Smrt teheranskog diktatora Alija Hameneija gurnula je Iran i regiju u osjetljivu i dosad neviđenu fazu, dok rane masakra iz siječnja 2026., u kojem je ubijeno više od 36.000 ljudi, još uvijek bole društvo. Hamenei, koji je više od tri desetljeća bio središnji stup Islamske Republike, napustio je scenu u trenutku kada je sustav u stanju visoke pripravnosti, gospodarstvo pritisnuto siromaštvom, a društvo ispunjeno bijesom i tugom.
Njegovom smrću završava era u kojoj su ideologija, represija, sigurnost i "otpor" bili utjelovljeni u jednoj figuri. Sada se Islamska Republika mora snalaziti bez njega, u atmosferi sumnje, straha i unutarstranačkih sukoba.
Iran International, medij u vlasništvu britnaske kuće koji objavljuje na perzijskom, piše da Arafi u klerikalnim krugovima slovi kao potencijalni kandidat za najvišu dužnost u državi, no da je izvan tih krugova većina Iranaca jedva čula za njega.
Mnogi iranski novinari i politički aktivisti u inozemstvu nagađaju da će se upravo Arafi na kraju pojaviti kao Hameneijev nasljednik. Ipak, netransparentan proces nasljeđivanja u Iranu ne nudi nikakva jamstva.
Da bi postao vrhovni vođa, Arafija bi prvo morao nominirati odbor unutar Skupštine stručnjaka, tijela odgovornog za odabir sljedećeg vođe. Sjednici bi morale prisustvovati najmanje dvije trećine od 88 članova, a za izbor bi mu trebala potpora dvije trećine prisutnih - otprilike 40 starijih klerika. Ništa od toga nije zajamčeno.
Hameneijev štićenik
Tijekom posljednja dva desetljeća, Arafi je bio jedan od Hameneijevih omiljenih klerika. Vrhovni vođa uzdigao ga je na visoke vjerske položaje, omogućio mu pristup znatnim financijskim sredstvima i pomogao mu u usponu na institucionalnoj ljestvici.
Unatoč tome, unutar privremenog vijeća ima najmanje političkog iskustva. Predsjednik Masoud Pezeshkian, iako također s ograničenim iskustvom, ima veću prepoznatljivost u javnosti. Glavni sudac Gholamhossein Mohseni-Ejei, bivši ministar obavještajnih službi, jedina je iskusna politička figura u trojcu, iako rijetko javno govori o politici.
Arafijeva jedina jasna prednost jest što, za razliku od druge dvojice, nije javno povezan s nasilnim gušenjem prosvjeda koje je Hamenei naredio u siječnju.
Arafijev utjecaj proizlazi uglavnom iz njegova vodstva Međunarodnim sveučilištem Al-Mustafa, položaja dekana sjemeništa u Komu i članstva u Skupštini stručnjaka - uloge koje mu je dodijelio ili podržao Hamenei.
Vrhovni vođa hvalio ga je zbog ideja o širenju šijitskog utjecaja u inozemstvu. Iako mu nedostaje političkog iskustva, poznat je po nepokolebljivoj odanosti Hameneiju i njegovu ideološkom svjetonazoru. Smatra se tvrdolinijašem po pitanjima poput obveznog hidžaba i zagovornikom potpune primjene šijitske jurisprudencije u upravljanju državom.
Arafijevo podrijetlo
Rođen 1959. u klerikalnoj obitelji u Maybodu blizu Jazda u središnjem Iranu, Arafijev uspon počeo je 2002. godine kada je Hamenei odobrio njegov prijedlog o osnivanju međunarodnog sveučilišta za obuku šijitskih klerika diljem svijeta.
Ubrzo je imenovan dekanom institucije i dodijeljen mu je znatan proračun, što je bila stalna točka kritike među ekonomistima i novinarima tijekom godišnjih rasprava o proračunu. Al-Mustafa danas djeluje s više od 80 podružnica u inozemstvu i obrazuje više od 14.000 studenata, stavljajući Arafija u središte globalne klerikalne mreže.
Pod Hameneijem, Arafi je također služio u Vrhovnom vijeću kulturne revolucije, bio jedan od 12 pravnika Vijeća čuvara te ključni član Skupštine stručnjaka - tijela koje je zaduženo za odabir sljedećeg vrhovnog vođe.
Kraj jedne ere
Smrt teheranskog diktatora Alija Hameneija gurnula je Iran i regiju u osjetljivu i dosad neviđenu fazu, dok rane masakra iz siječnja 2026., u kojem je ubijeno više od 36.000 ljudi, još uvijek bole društvo. Hamenei, koji je više od tri desetljeća bio središnji stup Islamske Republike, napustio je scenu u trenutku kada je sustav u stanju visoke pripravnosti, gospodarstvo pritisnuto siromaštvom, a društvo ispunjeno bijesom i tugom.
Njegovom smrću završava era u kojoj su ideologija, represija, sigurnost i "otpor" bili utjelovljeni u jednoj figuri. Sada se Islamska Republika mora snalaziti bez njega, u atmosferi sumnje, straha i unutarstranačkih sukoba.
