Katolici 25. studenog obilježavaju blagdan svete Kate. Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica, izuzetno je omiljena svetica, iako o njezinom životu znamo malo i sve se uglavnom svodi na brojne legende.
Kći guvernera, rodila se oko 282. u egipatskom gradu Aleksandriji. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnili su strašni progoni, a naročito okrutni bili su oni u Egiptu.
O egipatskim mučenicima nastale su kasnije mnoge legende, koje se nisu temeljile na povijesnim podacima već su uglavnom plod mašte. Takva je legenda i o mučeništvu svete Katarine, kršćanske djevojke na visokom položaju, iznimno lijepe i pametne.
O njezinom mučeništvu koje je podnijela u Aleksandriji, pučka mašta stvorila je legendu s mnogim inačicama. Jedna od njih govori o caru Maksiminu Dali, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama i toliko se zaljubio u Katarinu da se zbog nje odlučio rastaviti od svoje žene.
Mlada kršćanka najodlučnije se odbila udati za njega, a on ju je potom suočio s pedesetoricom filozofa, koji su je trebali uvjeriti kako Krist zbog svoje smrti na križu ne može biti Bog. Katarina, odlična govornica te vrsna poznavateljica filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace i oni su se obratili na kršćanstvo.
Razjareni Maksimin ih je nakon mučenja pogubio, a potom je i Katarinu stavio na kotač s bodežima. Kad ga je ona dotaknula, taj se kotač raspao.
Za Svetu Katarinu se vjeruje da je simbol hrabrosti. Legenda govori kako je car okupio najučenije filozofe da mladu ljepoticu odvrate od vjere, što oni nisu uspjeli i bili su pogubljeni. Katarina je bačena u tamnicu i mučena glađu koju preživi zahvaljujući pruženoj pomoći od anđela. Za to vrijeme na kršćanstvo je preobratila i carevu suprugu.
Pogubljena je u Aleksandriji oko 307. Iz krvi koja je potekla iznikle su ruže šireći svoj miris po cijelom svijetu. Tijelo pokojnice anđeli su prenijeli na Sinaj gdje je u 6.stoljeću izgrađen samostan koji postoji i danas.
Manjak provjerenih činjenica o njoj bio je povod da se izbaci iz liturgijskog kalendara 1969. u koji ju je opet vratio papa Ivan Pavao II 2002.
Od Svete Kate počinju pripreme za Božić i pjevaju se božićne pjesme. Najpopularnija meteorološka izreka koja spominje ovu sveticu vezuje je uz snijeg jer obično je ovo doba znatnijeg pogoršanja vremena i osjetnog zahlađenja.
Blagdan Svete Katarine (Svete Kate) prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni i početak zime, pa postoji stara popularna narodna izreka: ''Sveta Kata, snijeg na vrata''.
Kći guvernera, rodila se oko 282. u egipatskom gradu Aleksandriji. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnili su strašni progoni, a naročito okrutni bili su oni u Egiptu.
O egipatskim mučenicima nastale su kasnije mnoge legende, koje se nisu temeljile na povijesnim podacima već su uglavnom plod mašte. Takva je legenda i o mučeništvu svete Katarine, kršćanske djevojke na visokom položaju, iznimno lijepe i pametne.
O njezinom mučeništvu koje je podnijela u Aleksandriji, pučka mašta stvorila je legendu s mnogim inačicama. Jedna od njih govori o caru Maksiminu Dali, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama i toliko se zaljubio u Katarinu da se zbog nje odlučio rastaviti od svoje žene.
Mlada kršćanka najodlučnije se odbila udati za njega, a on ju je potom suočio s pedesetoricom filozofa, koji su je trebali uvjeriti kako Krist zbog svoje smrti na križu ne može biti Bog. Katarina, odlična govornica te vrsna poznavateljica filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace i oni su se obratili na kršćanstvo.
Razjareni Maksimin ih je nakon mučenja pogubio, a potom je i Katarinu stavio na kotač s bodežima. Kad ga je ona dotaknula, taj se kotač raspao.
Za Svetu Katarinu se vjeruje da je simbol hrabrosti. Legenda govori kako je car okupio najučenije filozofe da mladu ljepoticu odvrate od vjere, što oni nisu uspjeli i bili su pogubljeni. Katarina je bačena u tamnicu i mučena glađu koju preživi zahvaljujući pruženoj pomoći od anđela. Za to vrijeme na kršćanstvo je preobratila i carevu suprugu.
Pogubljena je u Aleksandriji oko 307. Iz krvi koja je potekla iznikle su ruže šireći svoj miris po cijelom svijetu. Tijelo pokojnice anđeli su prenijeli na Sinaj gdje je u 6.stoljeću izgrađen samostan koji postoji i danas.
Manjak provjerenih činjenica o njoj bio je povod da se izbaci iz liturgijskog kalendara 1969. u koji ju je opet vratio papa Ivan Pavao II 2002.
Od Svete Kate počinju pripreme za Božić i pjevaju se božićne pjesme. Najpopularnija meteorološka izreka koja spominje ovu sveticu vezuje je uz snijeg jer obično je ovo doba znatnijeg pogoršanja vremena i osjetnog zahlađenja.
Blagdan Svete Katarine (Svete Kate) prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni i početak zime, pa postoji stara popularna narodna izreka: ''Sveta Kata, snijeg na vrata''.
