Svađe među braćom i sestrama mogu ubrzati mentalni razvoj djece i ranije dosezanje zrelosti, tvrde znanstvenici iz Centra za obiteljska istraživanja Sveučilišta Cambridge. Utjeha za roditelje koji gube živce u svakodnevnim prepirkama svojih potomaka proizlazi iz petogodišnjeg istraživanja. Znanstvenici su ustanovili da česta neslaganja među braćom i sestrama doprinose i razvoju emocionalnih i socijalnih vještina.
Također naglašavaju da je to moguće samo u slučaju kada nijedno dijete nije submisivno, nego se ravnopravno verbalno bori s bratom ili sestrom te zajednički nastoje doći do rješenja konflikta. Drugim riječima, što se djeca više svađaju, to će bolje naučiti kako kontrolisati svoje emocije. Međutim, u praksi se roditelji prečesto upliću u dječije svađe želeći ih što prije riješiti. Stručnjaci savjetuju kako bi roditelji trebali u životu djece imati više ulogu vodiča, a manje onoga koji se brine umjesto njih.
Kada god postoji prilika da dijete samo premosti prepreku i preuzme odgovornost, treba ga pustiti da to napravi te ga usmjeravati i voditi na tom putu. U tom kontekstu, odnos između dva djeteta je odnos koji je, na neki način, neovisan o njihovu odnosu s roditeljima. I treba ga razvijati i usmjeravati, jer upravo će takav odnos trajati i kada odrastu. Međutim, djeca, a pogotovo ona mlađa, nemaju još razvijenu samoregulaciju i sistem moralnih vrijednosti (jer je to nešto što se uči kroz život), pa tu mogu uskočiti roditelji kao medijatori, ali ne i suci. Roditelj može nadgledati situaciju, ali se ne treba miješati dokle god se ne prekrše pravila odgoja.
Važno je ne spašavati djecu unaprijed, vjerovati u njih i pružiti im mogućnost da sami probaju riješiti svoj problem. Kroz sukobe, kažu stručnjaci, djeca mogu puno toga naučiti, pa tako i kontrolisati svoje emocije. Važno je uzeti u obzir razvojna obilježja djeteta. Samoregulacija se počinje razvijati u dobi od tri godine, a prave kapacitete za to dijete ima tek poslije pete godine. Do tada treba pomoć odrasle osobe kroz postavljanje određenih granica, savjetuju stručnjaci, prenosi Oslobođenje.
Također naglašavaju da je to moguće samo u slučaju kada nijedno dijete nije submisivno, nego se ravnopravno verbalno bori s bratom ili sestrom te zajednički nastoje doći do rješenja konflikta. Drugim riječima, što se djeca više svađaju, to će bolje naučiti kako kontrolisati svoje emocije. Međutim, u praksi se roditelji prečesto upliću u dječije svađe želeći ih što prije riješiti. Stručnjaci savjetuju kako bi roditelji trebali u životu djece imati više ulogu vodiča, a manje onoga koji se brine umjesto njih.
Kada god postoji prilika da dijete samo premosti prepreku i preuzme odgovornost, treba ga pustiti da to napravi te ga usmjeravati i voditi na tom putu. U tom kontekstu, odnos između dva djeteta je odnos koji je, na neki način, neovisan o njihovu odnosu s roditeljima. I treba ga razvijati i usmjeravati, jer upravo će takav odnos trajati i kada odrastu. Međutim, djeca, a pogotovo ona mlađa, nemaju još razvijenu samoregulaciju i sistem moralnih vrijednosti (jer je to nešto što se uči kroz život), pa tu mogu uskočiti roditelji kao medijatori, ali ne i suci. Roditelj može nadgledati situaciju, ali se ne treba miješati dokle god se ne prekrše pravila odgoja.
Važno je ne spašavati djecu unaprijed, vjerovati u njih i pružiti im mogućnost da sami probaju riješiti svoj problem. Kroz sukobe, kažu stručnjaci, djeca mogu puno toga naučiti, pa tako i kontrolisati svoje emocije. Važno je uzeti u obzir razvojna obilježja djeteta. Samoregulacija se počinje razvijati u dobi od tri godine, a prave kapacitete za to dijete ima tek poslije pete godine. Do tada treba pomoć odrasle osobe kroz postavljanje određenih granica, savjetuju stručnjaci, prenosi Oslobođenje.
