Svi sveti svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenoga.
U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
Blagdan Svih svetih slavi se još od četvrtog stoljeća. U katoličkoj crkvi je blagdan pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura III., u 8. stoljeću.
Datum 1. studeni, kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti, povezan je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain. Svetkovina je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji.
Običaji na dan Svih svetih
Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih jest posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i cvjetnih aranžmana te paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.
Paljenje svijeća odraz je mišljenja da živi na taj način osiguravaju svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku.
Čin paljenja svijeća dio je pogrebnih obreda u gotovo svim religijama. U većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise.
Dušni dan
Nekad su se običaji razlikovali, što je povezano uz poganska vjerovanja. Primjerice, sredinom 19. stoljeća nosila se hrana na groblje jer se vjerovalo da je dušama potrebna okrjepa. Taj se običaj zadržao ponegdje u istočnom kršćanstvu. Na groblju se jelo, pilo, a većinom su se držale mise zadušnice.
Dušni dan je, za razliku od Dana Svih svetih, nastao inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine.
Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i na taj način prisjećanje na preminule. Na nekim područjima na Dušni dan običaj je jesti orehnjaču ili makovnjaču, puricu punjenu kestenjem, kruškama ili jabukama i med.
U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
Blagdan Svih svetih slavi se još od četvrtog stoljeća. U katoličkoj crkvi je blagdan pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura III., u 8. stoljeću.
Datum 1. studeni, kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti, povezan je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain. Svetkovina je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji.
Običaji na dan Svih svetih
Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih jest posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i cvjetnih aranžmana te paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.
Paljenje svijeća odraz je mišljenja da živi na taj način osiguravaju svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku.
Čin paljenja svijeća dio je pogrebnih obreda u gotovo svim religijama. U većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise.
Dušni dan
Nekad su se običaji razlikovali, što je povezano uz poganska vjerovanja. Primjerice, sredinom 19. stoljeća nosila se hrana na groblje jer se vjerovalo da je dušama potrebna okrjepa. Taj se običaj zadržao ponegdje u istočnom kršćanstvu. Na groblju se jelo, pilo, a većinom su se držale mise zadušnice.
Dušni dan je, za razliku od Dana Svih svetih, nastao inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine.
Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i na taj način prisjećanje na preminule. Na nekim područjima na Dušni dan običaj je jesti orehnjaču ili makovnjaču, puricu punjenu kestenjem, kruškama ili jabukama i med.
