Svakoga dana baca se velika količina hrane diljem svijeta. Na ovu činjenicu utječe loša pohrana i organizacija hrane, ali i nerazumijevanje termina na deklaraciji proizvoda.
Pridržavanje savjeta o pohrani namirnica na deklaraciji proizvoda, jedan je od najvažnijih faktora prilikom određivanja je li pojedina hrana valjana nakon isteka roka trajanja, odnosno je li sigurno pojesti je. Konzumacija pokvarene hrane s mikrobiološkog gledišta je neposredna opasnost za ljudsko zdravlje, pa je ovo pitanje od iznimno velike važnosti.
Kvarljivi proizvodi poput mlijeka, jaja i mesa trebaju biti pohranjeni u čistom hladnjaku ili ledenici koji pravilno rade. Obično je riječ o pohranjivanju na hladnom mjestu od +4 do +8 Celzijeva stupnjeva, te brzinskom konzumiranju nakon otvaranja originalnog pakiranja. S druge strane, hladnjak koji ne radi dobro, ubrzat će proces kvarenja, pa će se neka hrana pokvariti i prije datuma roka trajnosti označenog na pakiranju.
Svaka namirnica s deklaracijom označava datum minimalne trajnosti tog proizvoda. U slučaju da trajnost proizvoda nije dulja od 3 mjeseca, na deklaraciji će biti stavljen termin 'Upotrijebiti do' određenog dana i mjeseca. Preporučuje se da se svi pridržavaju roka trajnosti takve hrane.
Datum kod proizvoda koji ima trajnost veću od 3 mjeseca, ali manju od 18 mjeseci bit će označen s terminom 'Najbolje upotrijebiti do' ili 'Najbolje upotrijebiti do kraja' određenog mjeseca i godine, dok će na deklaraciji proizvoda s duljinom trajanja većom od 18 mjeseci biti označena samo godina u kojoj proizvod prestaje valjati.
Kod ovih vrsta namirnica rok trajanja je podložan različitim interpretacijama. Još u 2014. godini Europska unija je predložila ukidanje termina Najbolje upotrijebiti do na deklaracijama za kavu, rižu, suhu tjesteninu, pekmeze i kiselo povrće kako bi pomogla smanjiti bacanje 100 milijuna tona hrane koja je pogodna za konzumaciju, ali čiji je rok trajnosti prestao vrijediti.
Europski vlastodršci uvjereni su kako su pojedinci dovoljno educirani i sposobni samostalno procijeniti je li hrana takve vrste dobra za jelo na temelju vida, mirisa i opipa. Iako proizvođači hrane jamče sigurnost i kvalitetu hrane do mjeseca i godine označene na deklaraciji (a takva hrana se ne smije naći na policama trgovina), o pojedincima ovisi hoće li ipak iskoristiti pakiranje hrane čiji je rok trajanja istekao.
Pridržavanje savjeta o pohrani namirnica na deklaraciji proizvoda, jedan je od najvažnijih faktora prilikom određivanja je li pojedina hrana valjana nakon isteka roka trajanja, odnosno je li sigurno pojesti je. Konzumacija pokvarene hrane s mikrobiološkog gledišta je neposredna opasnost za ljudsko zdravlje, pa je ovo pitanje od iznimno velike važnosti.
Kvarljivi proizvodi poput mlijeka, jaja i mesa trebaju biti pohranjeni u čistom hladnjaku ili ledenici koji pravilno rade. Obično je riječ o pohranjivanju na hladnom mjestu od +4 do +8 Celzijeva stupnjeva, te brzinskom konzumiranju nakon otvaranja originalnog pakiranja. S druge strane, hladnjak koji ne radi dobro, ubrzat će proces kvarenja, pa će se neka hrana pokvariti i prije datuma roka trajnosti označenog na pakiranju.
Svaka namirnica s deklaracijom označava datum minimalne trajnosti tog proizvoda. U slučaju da trajnost proizvoda nije dulja od 3 mjeseca, na deklaraciji će biti stavljen termin 'Upotrijebiti do' određenog dana i mjeseca. Preporučuje se da se svi pridržavaju roka trajnosti takve hrane.
Datum kod proizvoda koji ima trajnost veću od 3 mjeseca, ali manju od 18 mjeseci bit će označen s terminom 'Najbolje upotrijebiti do' ili 'Najbolje upotrijebiti do kraja' određenog mjeseca i godine, dok će na deklaraciji proizvoda s duljinom trajanja većom od 18 mjeseci biti označena samo godina u kojoj proizvod prestaje valjati.
Kod ovih vrsta namirnica rok trajanja je podložan različitim interpretacijama. Još u 2014. godini Europska unija je predložila ukidanje termina Najbolje upotrijebiti do na deklaracijama za kavu, rižu, suhu tjesteninu, pekmeze i kiselo povrće kako bi pomogla smanjiti bacanje 100 milijuna tona hrane koja je pogodna za konzumaciju, ali čiji je rok trajnosti prestao vrijediti.
Europski vlastodršci uvjereni su kako su pojedinci dovoljno educirani i sposobni samostalno procijeniti je li hrana takve vrste dobra za jelo na temelju vida, mirisa i opipa. Iako proizvođači hrane jamče sigurnost i kvalitetu hrane do mjeseca i godine označene na deklaraciji (a takva hrana se ne smije naći na policama trgovina), o pojedincima ovisi hoće li ipak iskoristiti pakiranje hrane čiji je rok trajanja istekao.
