Ljudi najčešće nisu svjesni plijesni u svom okruženju, a ona kod dugoročne izloženosti može izazvati vrlo ozbiljne posljedice po zdravlje. Plijesan se danas ubraja među češće alergene, zajedno s peludi, travama i prašinom i s vremenom može izazvati niz simptoma koji se inače razvijaju kod alergija, od upale gornjih dišnih puteva, koja se manifestira kao curenje nosa, preko svrbeža očiju, nosa i kihanja pa sve do astme, upozorava internist, prim. dr. Jadranko Jelić iz Rijeke, piše 24sata.hr.
Plijesni, dodaje, mogu ispuštati mikotoksine, otrove koji nastaju kao produkt njihovog metabolizma i dugoročno mogu dovesti do mikotoksikoze, odnosno zaraze tim toksinima.
Ovisno o uzročniku, kao i tome koliko smo im dugo izloženi, moguće su različite posljedice: od slabljenja imuniteta i poremećaja hormonskog sustava, pa do oštećenja jetre i bubrega, upozorava sugovornik.
Plijesan je zapravo tipičan problem ‘bolesnih zgrada‘, kaže magistra toksikologije Daniela Čepelak Dodig, Voditeljica Odjela za biocide u Službi za toksikologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Ovo je isključivo građevinski problem i ako imate problema s plijesni u kući, morate razgovarati sa stručnjacima iz tog područja. Ključno je zaustaviti prodor vlage u zidove i tome posvetiti svu pozornost. Kad se ukloni vlagu iz zidova i podova, neće više biti plijesni. Ako u kući ili stanu postoji plijesan, ništa se neće postići pranjem i dezinfekcijom, kaže.
U proljeće možete uvesti reda, no onda ponovo dolaze jesen i zima i problem će se ponoviti. Stvar se rješava jedino dobrim prozračivanjem kuće dok niste tamo i o tome uvijek treba voditi računa, kaže sugovornica. Dodaje kako prostore koje možda ne koristimo tijekom zime nikada preko zime ne bi trebalo hermetički zatvarati, odnosno uvijek treba omogućiti prozračivanje.
Plijesni se u tzv. bolesnim zgradama najčešće javljaju na zidovima, podovima i stropovima. Međutim, mogu se javiti i na namještaju, na primjer u madracima, dodaje sugovornica. Zbog toga je vrlo važno voditi računa i o njihovom prozračivanju.
Ne jedite pljesnivu hranu
Većina nas barem jednom je doživjela da omiljena marmelada dobije pljesnivi ‘film’ na vrhu, a često se plijesan stvori i u bocama s domaćom rajčicom koja dulje vrijeme stoji otvorena. I mnogi nerijetko neće odoljeti da ne počiste plijesan s vrha i nastave jesti tu hranu. No to baš i nije pametno, upozorava toksikologinja.
Nije mudro jesti pljesnivu hranu, osim ako se radi o plemenitoj plijesni, na primjer kad su u pitanju sirevi ili kulen. No od jednog obroka čovjeku vjerojatno neće biti ništa, zaključuje Daniela Čepelak Dodig.
Pazite na zelene ili smeđe mrlje i ustajao miris
Plijesan u prostoru najčešće ćete prepoznati kao zelene, smeđe ili sive mrlje koje su se uhvatile po rubovima zidova, oko ruba kade, ili tuš kabine, kao mrlje i promjenu boje na zidovima, podovima i tepisima, a često se javlja i ustajao miris koji podsjeća na miris prljave ustajale vode. Imajte na umu da se plijesan može razviti i u klima-uređajima, koje redovito treba čistiti i održavati, a može se stvoriti i u kuhinji, zbog isparavanja iz lonaca, zbog čega se zidovi vlaže.
TOP savjeti za prevenciju plijesni
1. Redovito otvarajte prozore radi prozračivanja, a po potrebi otvorite prozore i vrata tako da zrak cirkulira kroz cijeli stan, kako bi se smanjio udio vlage u prostoru.
2. Nakon tuširanja, vrata kupaonice ostavite otvorena neko vrijeme. Prethodno prebrišite sve mokre površine oko kade ili u tuš kabini te mokre tepihe i ručnike stavite na sušenje.
3. Povremeno prebrišite vlažne površine u kupaonici i kuhinji krpom namočenom u vodu i alkohol, ili ocat (u omjeru pola-pola, odnosno uz visoki udio alkohola ili octa), odnosno nekim od kupovnih sredstava za čišćenje koja sadrže klor, jer uništavaju gljivice. Posebno čistite silikon kojim su zabrtvljeni kada, umivaonik i wc-školjka, jer se gljivice tu najlakše zavlače.
4. Ako se negdje na zidu nakupe gljivice, uklonite ih brusnim papirom i prebrišite sredstvom koje sadrži klor. Ako je plijesan zahvatila veći dio zida, obavezno potražite savjet građevinara.
5. Ne sušite rublje u stanu, odnosno ako nemate mogućnosti sušiti ga drugdje, nabavite perilicu s visokim brojem okretaja kod centrifuge, kako bi dobro prosušila rublje, te nastojte ostaviti otvoren prozor u prostoriji u kojoj se rublje suši.
Plijesni, dodaje, mogu ispuštati mikotoksine, otrove koji nastaju kao produkt njihovog metabolizma i dugoročno mogu dovesti do mikotoksikoze, odnosno zaraze tim toksinima.
Ovisno o uzročniku, kao i tome koliko smo im dugo izloženi, moguće su različite posljedice: od slabljenja imuniteta i poremećaja hormonskog sustava, pa do oštećenja jetre i bubrega, upozorava sugovornik.
Plijesan je zapravo tipičan problem ‘bolesnih zgrada‘, kaže magistra toksikologije Daniela Čepelak Dodig, Voditeljica Odjela za biocide u Službi za toksikologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Ovo je isključivo građevinski problem i ako imate problema s plijesni u kući, morate razgovarati sa stručnjacima iz tog područja. Ključno je zaustaviti prodor vlage u zidove i tome posvetiti svu pozornost. Kad se ukloni vlagu iz zidova i podova, neće više biti plijesni. Ako u kući ili stanu postoji plijesan, ništa se neće postići pranjem i dezinfekcijom, kaže.
U proljeće možete uvesti reda, no onda ponovo dolaze jesen i zima i problem će se ponoviti. Stvar se rješava jedino dobrim prozračivanjem kuće dok niste tamo i o tome uvijek treba voditi računa, kaže sugovornica. Dodaje kako prostore koje možda ne koristimo tijekom zime nikada preko zime ne bi trebalo hermetički zatvarati, odnosno uvijek treba omogućiti prozračivanje.
Plijesni se u tzv. bolesnim zgradama najčešće javljaju na zidovima, podovima i stropovima. Međutim, mogu se javiti i na namještaju, na primjer u madracima, dodaje sugovornica. Zbog toga je vrlo važno voditi računa i o njihovom prozračivanju.
Ne jedite pljesnivu hranu
Većina nas barem jednom je doživjela da omiljena marmelada dobije pljesnivi ‘film’ na vrhu, a često se plijesan stvori i u bocama s domaćom rajčicom koja dulje vrijeme stoji otvorena. I mnogi nerijetko neće odoljeti da ne počiste plijesan s vrha i nastave jesti tu hranu. No to baš i nije pametno, upozorava toksikologinja.
Nije mudro jesti pljesnivu hranu, osim ako se radi o plemenitoj plijesni, na primjer kad su u pitanju sirevi ili kulen. No od jednog obroka čovjeku vjerojatno neće biti ništa, zaključuje Daniela Čepelak Dodig.
Pazite na zelene ili smeđe mrlje i ustajao miris
Plijesan u prostoru najčešće ćete prepoznati kao zelene, smeđe ili sive mrlje koje su se uhvatile po rubovima zidova, oko ruba kade, ili tuš kabine, kao mrlje i promjenu boje na zidovima, podovima i tepisima, a često se javlja i ustajao miris koji podsjeća na miris prljave ustajale vode. Imajte na umu da se plijesan može razviti i u klima-uređajima, koje redovito treba čistiti i održavati, a može se stvoriti i u kuhinji, zbog isparavanja iz lonaca, zbog čega se zidovi vlaže.
TOP savjeti za prevenciju plijesni
1. Redovito otvarajte prozore radi prozračivanja, a po potrebi otvorite prozore i vrata tako da zrak cirkulira kroz cijeli stan, kako bi se smanjio udio vlage u prostoru.
2. Nakon tuširanja, vrata kupaonice ostavite otvorena neko vrijeme. Prethodno prebrišite sve mokre površine oko kade ili u tuš kabini te mokre tepihe i ručnike stavite na sušenje.
3. Povremeno prebrišite vlažne površine u kupaonici i kuhinji krpom namočenom u vodu i alkohol, ili ocat (u omjeru pola-pola, odnosno uz visoki udio alkohola ili octa), odnosno nekim od kupovnih sredstava za čišćenje koja sadrže klor, jer uništavaju gljivice. Posebno čistite silikon kojim su zabrtvljeni kada, umivaonik i wc-školjka, jer se gljivice tu najlakše zavlače.
4. Ako se negdje na zidu nakupe gljivice, uklonite ih brusnim papirom i prebrišite sredstvom koje sadrži klor. Ako je plijesan zahvatila veći dio zida, obavezno potražite savjet građevinara.
5. Ne sušite rublje u stanu, odnosno ako nemate mogućnosti sušiti ga drugdje, nabavite perilicu s visokim brojem okretaja kod centrifuge, kako bi dobro prosušila rublje, te nastojte ostaviti otvoren prozor u prostoriji u kojoj se rublje suši.
