Iako se najčešće povezuje s proizvodnjom piva, hmelj (Humulus lupulus) krije puno više od gorkih tonova koje daje ovom omiljenom piću. Riječ je o biljci iz porodice Cannabaceae, čiji izdanci - nježni poput divljih šparoga - danas predstavljaju jednu od najskupljih gastronomskih delicija u Europi.
Hmelj je višegodišnja biljka i pripada u najunosnije ratarske kulture. Višegodišnja je dvodomna biljka, što znači da se muške i ženske biljke morfološki razlikuju. Uzgaja se da bi se proizvele ženske neoplođene cvati koje izgledaju kao guste rese jajastog, valjkastog ili piramidalnog oblika (šišarice). Muške biljke nisu poželjne u nasadu jer se oplodnjom ženskih cvjetova smanjuje njihova tehnološka vrijednost. Hmelj se može razmnožavati vegetativno i generativno. Podzemne vegetative organe čine korijenov sustav i jedan dio stabljike. U gornjem dijelu iz korijena raste bočno korijenje, koje u širinu može narasti i do 5 m. Najveći dio korijenovog sustava razvija se do 60 cm dubine. Višegodišnja stabljika hmelja nalazi se na 10 – 15 cm ispod površine tla, a nju čine čokot i glava čokota. Svake godine iz glave čokota potjera do 20-ak izboja, koji se rezidbom uklanjaju i ostavljaju samo 2 – 3 najbolja, i oslanjaju se na armaturu. List se razvija iz pupa na koljencu stabljike. Sastoji se od duge peteljke i dosta velike plojke, koja je podijeljena na 3 – 5 režnjeva, nazubljena ili ravna, a donja strana lista (naličje) prekrivena je dlačicama. Muški cvjetovi su u obliku metlice, a ženski su šišarice. U jednoj šišarici može se razviti do 5 cvjetova. Jedna biljka može razviti preko 3000 šišarica. Plod hmelja zove se orašac, prenosi Agroklub.
Njegovi mladi izdanci, blago gorkog okusa i bogatog nutritivnog profila, konzumiraju se u proljetnim mjesecima i cijenjeni su zbog svoje nježnosti i sezonskog karaktera. U nekim europskim zemljama kilogram svježe ubranih izdanaka hmelja doseže vrtoglavih 1000 eura. I dok se na zapadu Europe ovi izdanci smatraju pravim kulinarskim luksuzom, u Hrvatskoj su gotovo zaboravljeni, piše Klik.hr.
Iako je danas hmelj neraskidivo povezan s proizvodnjom piva, njegova upotreba u hrani i medicini seže daleko u prošlost. U vrijeme starih Egipćana, namočene žitarice koristile su se za pripremu pića s ljekovitim svojstvima, iako hmelj još nije bio dio recepta.
Tek u 11. stoljeću bavarski redovnici počeli su koristiti hmelj za aromatiziranje i konzerviranje piva. Upravo su oni popularizirali njegovu upotrebu u pivarstvu, dajući pivu karakterističnu gorčinu koju danas poznajemo. Međutim, osim u pivarskoj industriji, hmelj je od samog početka igrao značajnu ulogu i u narodnoj medicini.
Svećenici su ga koristili kao prirodni sedativ - pomagao je smirivati živce, nesanicu, a spominje se čak i u kontekstu smanjenja libida. Njegova svestranost učinila ga je vrijednim saveznikom i u kuhanju i u ljekarništvu.
Danas se izdanci hmelja smatraju gastronomskim draguljem u europskim restoranima. Njihova cijena dolazi od nekoliko čimbenika: rastu divlje, teško ih je uzgajati, beru se ručno i sezonski, a rok trajanja je izuzetno kratak. Najbolje ih je konzumirati odmah nakon branja, zbog čega su gotovo isključivo lokalno dostupan proizvod.
Upravo je ta kombinacija ograničene ponude i velike potražnje pretvorila izdanke hmelja u luksuzni proizvod koji može doseći cijenu i do 1000 eura po kilogramu.
Unatoč činjenici da su klimatski uvjeti u Hrvatskoj savršeno pogodni za uzgoj hmelja, ova je biljka gotovo nestala s domaće poljoprivredne slike. Hmelj se nekad uspješno uzgajao u mjestu Gregurovec kod Križevaca, gdje je lokalna zadruga proizvodila slovensku sortu Aurora. Međutim, zadruga je prestala s radom 2012. godine, a s njom je zamro i organizirani uzgoj hmelja u zemlji.
Ozbiljan uzgoj hmelja zahtijeva značajna ulaganja - od infrastrukturnih rješenja do tehnološke opreme. To često obeshrabruje male proizvođače. Međutim, s obzirom na rastuću popularnost craft pivarstva i domaćih proizvoda, hmelj u Hrvatskoj ima potencijalni prostor za povratak - uz uvjet jače podrške države i lokalnih zajednica, piše Klik.hr.
U vrijeme kada domaća poljoprivreda traži nove modele održivosti i tržišne niše, hmelj se pojavljuje kao zanimljiva i, prije svega, vrijedna opcija. Ne samo za potrebe pivarske industrije, već i za gurmansko tržište, koje sve više cijeni sezonske i autentične proizvode.
Hmelj je višegodišnja biljka i pripada u najunosnije ratarske kulture. Višegodišnja je dvodomna biljka, što znači da se muške i ženske biljke morfološki razlikuju. Uzgaja se da bi se proizvele ženske neoplođene cvati koje izgledaju kao guste rese jajastog, valjkastog ili piramidalnog oblika (šišarice). Muške biljke nisu poželjne u nasadu jer se oplodnjom ženskih cvjetova smanjuje njihova tehnološka vrijednost. Hmelj se može razmnožavati vegetativno i generativno. Podzemne vegetative organe čine korijenov sustav i jedan dio stabljike. U gornjem dijelu iz korijena raste bočno korijenje, koje u širinu može narasti i do 5 m. Najveći dio korijenovog sustava razvija se do 60 cm dubine. Višegodišnja stabljika hmelja nalazi se na 10 – 15 cm ispod površine tla, a nju čine čokot i glava čokota. Svake godine iz glave čokota potjera do 20-ak izboja, koji se rezidbom uklanjaju i ostavljaju samo 2 – 3 najbolja, i oslanjaju se na armaturu. List se razvija iz pupa na koljencu stabljike. Sastoji se od duge peteljke i dosta velike plojke, koja je podijeljena na 3 – 5 režnjeva, nazubljena ili ravna, a donja strana lista (naličje) prekrivena je dlačicama. Muški cvjetovi su u obliku metlice, a ženski su šišarice. U jednoj šišarici može se razviti do 5 cvjetova. Jedna biljka može razviti preko 3000 šišarica. Plod hmelja zove se orašac, prenosi Agroklub.
Njegovi mladi izdanci, blago gorkog okusa i bogatog nutritivnog profila, konzumiraju se u proljetnim mjesecima i cijenjeni su zbog svoje nježnosti i sezonskog karaktera. U nekim europskim zemljama kilogram svježe ubranih izdanaka hmelja doseže vrtoglavih 1000 eura. I dok se na zapadu Europe ovi izdanci smatraju pravim kulinarskim luksuzom, u Hrvatskoj su gotovo zaboravljeni, piše Klik.hr.
Iako je danas hmelj neraskidivo povezan s proizvodnjom piva, njegova upotreba u hrani i medicini seže daleko u prošlost. U vrijeme starih Egipćana, namočene žitarice koristile su se za pripremu pića s ljekovitim svojstvima, iako hmelj još nije bio dio recepta.
Tek u 11. stoljeću bavarski redovnici počeli su koristiti hmelj za aromatiziranje i konzerviranje piva. Upravo su oni popularizirali njegovu upotrebu u pivarstvu, dajući pivu karakterističnu gorčinu koju danas poznajemo. Međutim, osim u pivarskoj industriji, hmelj je od samog početka igrao značajnu ulogu i u narodnoj medicini.
Svećenici su ga koristili kao prirodni sedativ - pomagao je smirivati živce, nesanicu, a spominje se čak i u kontekstu smanjenja libida. Njegova svestranost učinila ga je vrijednim saveznikom i u kuhanju i u ljekarništvu.
Danas se izdanci hmelja smatraju gastronomskim draguljem u europskim restoranima. Njihova cijena dolazi od nekoliko čimbenika: rastu divlje, teško ih je uzgajati, beru se ručno i sezonski, a rok trajanja je izuzetno kratak. Najbolje ih je konzumirati odmah nakon branja, zbog čega su gotovo isključivo lokalno dostupan proizvod.
Upravo je ta kombinacija ograničene ponude i velike potražnje pretvorila izdanke hmelja u luksuzni proizvod koji može doseći cijenu i do 1000 eura po kilogramu.
Unatoč činjenici da su klimatski uvjeti u Hrvatskoj savršeno pogodni za uzgoj hmelja, ova je biljka gotovo nestala s domaće poljoprivredne slike. Hmelj se nekad uspješno uzgajao u mjestu Gregurovec kod Križevaca, gdje je lokalna zadruga proizvodila slovensku sortu Aurora. Međutim, zadruga je prestala s radom 2012. godine, a s njom je zamro i organizirani uzgoj hmelja u zemlji.
Ozbiljan uzgoj hmelja zahtijeva značajna ulaganja - od infrastrukturnih rješenja do tehnološke opreme. To često obeshrabruje male proizvođače. Međutim, s obzirom na rastuću popularnost craft pivarstva i domaćih proizvoda, hmelj u Hrvatskoj ima potencijalni prostor za povratak - uz uvjet jače podrške države i lokalnih zajednica, piše Klik.hr.
U vrijeme kada domaća poljoprivreda traži nove modele održivosti i tržišne niše, hmelj se pojavljuje kao zanimljiva i, prije svega, vrijedna opcija. Ne samo za potrebe pivarske industrije, već i za gurmansko tržište, koje sve više cijeni sezonske i autentične proizvode.
