Vrijeme kada odlazite na spavanje moglo bi biti jednako važno za zdravlje kao i broj sati koje prespavate, osobito ako spavate manje od preporučenog. Nova studija pokazuje da neredoviti odlasci u krevet značajno povećavaju rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih bolesti.
Dvostruko veći rizik od srčanog i moždanog udara
Istraživači sa Sveučilišta u Ouluu pratili su navike spavanja 3231 odrasle osobe pomoću nosivih uređaja, usredotočivši se na trajanje i dosljednost noćnog odmora. Tim je utvrdio da su osobe s nepravilnim vremenom odlaska na spavanje imale otprilike dvostruko veći rizik od teških kardiovaskularnih događaja, poput srčanog i moždanog udara, tijekom sljedećeg desetljeća u usporedbi s onima koji su na počinak odlazili u isto vrijeme. Svoja su otkrića objavili u časopisu BMC Cardiovascular Disorders.
Poremećaj unutarnjeg sata
Glavna istraživačica Laura Nauha objasnila je kako su za to vjerojatno odgovorni naši cirkadijalni ritmovi. "Tijelo funkcionira prema 24-satnom unutarnjem satu. Kada stalno mijenjate vrijeme odlaska na spavanje, u osnovi svake noći resetirate taj sat na način koji smeta vašem srcu, koje ovisi o predvidljivom razdoblju mirovanja kako bi se oporavilo od dugog dana", navela je. Dodala je da, kada se ta dosljednost ukloni, cijeli sustav se počinje naprezati.
Trajanje sna može ublažiti štetu
Zanimljivo je da vrijeme buđenja nije pokazalo isti utjecaj - ključno je upravo vrijeme odlaska na spavanje. U studiji su osobe s nepravilnim snom imale prosječno odstupanje u vremenu odlaska u krevet od gotovo dva sata tijekom tjedna, dok je kod osoba s dosljednim navikama to odstupanje iznosilo oko pola sata. Povećani rizik prvenstveno je uočen kod ljudi koji su spavali manje od osam sati. Čini se da osobe koje uspiju odspavati punu noć imaju određenu zaštitu, čak i ako im raspored nije bio idealan. Drugim riječima, dovoljna količina sna može donekle nadoknaditi štetu i zaštititi od potencijalno smrtonosnih srčanih bolesti, ali ne zauvijek.
Ograničenja studije
Kao i svako istraživanje, i ovo ima svoja ograničenja. Studija ne tvrdi da postoji izravna uzročno-posljedična veza te autori priznaju da čitav niz drugih čimbenika doprinosi bolestima srca i moždanom udaru, poput stresa, radnog rasporeda i postojećih zdravstvenih problema.
Ipak, s obzirom na to da su kardiovaskularne bolesti vodeći uzrok smrti u svijetu, utvrđena povezanost smatra se dovoljno snažnom da bude značajna. Od više od 3000 sudionika, njih 128 doživjelo je ozbiljne srčane probleme tijekom desetogodišnjeg praćenja, što je bio dovoljan broj da istraživači uoče obrazac.
Zaključak je da, koliko god se brinuli o tome da odspavamo preporučenih osam sati, možda zaboravljamo na važnost dosljednosti, čime si dugoročno nesvjesno štetimo.
Dvostruko veći rizik od srčanog i moždanog udara
Istraživači sa Sveučilišta u Ouluu pratili su navike spavanja 3231 odrasle osobe pomoću nosivih uređaja, usredotočivši se na trajanje i dosljednost noćnog odmora. Tim je utvrdio da su osobe s nepravilnim vremenom odlaska na spavanje imale otprilike dvostruko veći rizik od teških kardiovaskularnih događaja, poput srčanog i moždanog udara, tijekom sljedećeg desetljeća u usporedbi s onima koji su na počinak odlazili u isto vrijeme. Svoja su otkrića objavili u časopisu BMC Cardiovascular Disorders.
Poremećaj unutarnjeg sata
Glavna istraživačica Laura Nauha objasnila je kako su za to vjerojatno odgovorni naši cirkadijalni ritmovi. "Tijelo funkcionira prema 24-satnom unutarnjem satu. Kada stalno mijenjate vrijeme odlaska na spavanje, u osnovi svake noći resetirate taj sat na način koji smeta vašem srcu, koje ovisi o predvidljivom razdoblju mirovanja kako bi se oporavilo od dugog dana", navela je. Dodala je da, kada se ta dosljednost ukloni, cijeli sustav se počinje naprezati.
Trajanje sna može ublažiti štetu
Zanimljivo je da vrijeme buđenja nije pokazalo isti utjecaj - ključno je upravo vrijeme odlaska na spavanje. U studiji su osobe s nepravilnim snom imale prosječno odstupanje u vremenu odlaska u krevet od gotovo dva sata tijekom tjedna, dok je kod osoba s dosljednim navikama to odstupanje iznosilo oko pola sata. Povećani rizik prvenstveno je uočen kod ljudi koji su spavali manje od osam sati. Čini se da osobe koje uspiju odspavati punu noć imaju određenu zaštitu, čak i ako im raspored nije bio idealan. Drugim riječima, dovoljna količina sna može donekle nadoknaditi štetu i zaštititi od potencijalno smrtonosnih srčanih bolesti, ali ne zauvijek.
Ograničenja studije
Kao i svako istraživanje, i ovo ima svoja ograničenja. Studija ne tvrdi da postoji izravna uzročno-posljedična veza te autori priznaju da čitav niz drugih čimbenika doprinosi bolestima srca i moždanom udaru, poput stresa, radnog rasporeda i postojećih zdravstvenih problema.
Ipak, s obzirom na to da su kardiovaskularne bolesti vodeći uzrok smrti u svijetu, utvrđena povezanost smatra se dovoljno snažnom da bude značajna. Od više od 3000 sudionika, njih 128 doživjelo je ozbiljne srčane probleme tijekom desetogodišnjeg praćenja, što je bio dovoljan broj da istraživači uoče obrazac.
Zaključak je da, koliko god se brinuli o tome da odspavamo preporučenih osam sati, možda zaboravljamo na važnost dosljednosti, čime si dugoročno nesvjesno štetimo.
