Znanstvenici su razvili tabletu inzulina koja bi mogla biti "sveti gral" liječenja dijabetesa. Istraživači su stvorili pilulu koja dramatično može transformirati način na koji dijabetičari održavaju razinu šećera u krvi. Nadamo se da bi oralna primjena inzulina mogla ukloniti potrebu za bolnim injekcijama, što je jedini način na koji oko 40 milijuna ljudi koji žive s dijabetesom tipa 1, svakodnevno koriste.
U istraživanju objavljenom u časopisu Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti, istraživači na Harvard John A. Paulson School of Engineering and Applied Sciences (SEAS)naveli su kako su pronašli način davanja inzulina oralnim putem.
Rekli su da pilula također može ublažiti mnoge nuspojave koje ugrožavaju život, kod pacijenata kod kojih se izbjegava terapija inzulinom, koja se primjenjuje davanjem injekcije pod kožu ili koja se aplicira pomoću inzulinske pumpe, piše Express.hr.
"Ali mnogi ljudi se ne pridržavaju takvog režima zbog boli, fobije od igle i ometanja normalnih aktivnosti", izjavili su Samir Mitragotri i Hansjorg Wyss, koautori rada. Znanstvenici su već i prije tražili ovo rješenje ali su se pacijenti susretali s problemom kiseline u želucu koja bi uništila inzulin, a zatim i slabom apsorpcijom inuzulina u crijevima.
"Jednom kad ga se proguta, inzulin kreće na izazovni put kroz probavni sustav da bi se učinkovito apsorbirao u krvotok", kaže Mitragotri.
"Naš je pristup poput švicarskog vojnog noža, gdje jedna pilula ima alate za rješavanje svake prepreke na koju naiđe." Da bi se oduprli otapanju inzulina i želučanoj kiselini, istraživači su koristili kapsulu s premazanu slojem otpornim na kiseline. Kad taj premaz dospije u alkalni okoliš u tankom crijevu, on se otapa i otpušta inzulin. Sam inzulin se prenosi u ionskoj tekućini koja se sastoji od kolina (esencijalnog hranjivog sastojka vitamina) i geranske kiseline (kemikalija koja se prirodno javlja u kardamomu i limunskoj travi, i široko se koristi kao dodatak hrani), koja može probiti kroz tanku opnu crijeva.
Drugi autor izvješća, Amrita Banerjee, objasnio je: "Kada protein molekule poput inzulina ulazi u crijeva, postoje mnogi enzimi čija je funkcija degradirati proteine u manje aminokiseline. Ali ionski tekući inzulin ostaje stabilan. "
Prema istraživačima, ovako spravljen inzulin može se čuvati do dva mjeseca na sobnoj temperaturi, što je dulje od nekih injekcija koje su trenutačno na tržištu. G. Prausnitz, koji nije sudjelovao u istraživanju, dodao je: "Ova studija pokazuje izuzetne rezultate u kojima inzulin koji se uzima oralnim putem, ima isti efekt kao i uobičajena injekcija." Znanstvenici su optimistični i uvjereni su da će dobiti odobrenje za klinička ispitivanja na ljudima jer se ionske tekućine kolin i geranska kiselina već sad smatraju sigurnima za ljudsko zdravlje, piše The Independent.
U istraživanju objavljenom u časopisu Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti, istraživači na Harvard John A. Paulson School of Engineering and Applied Sciences (SEAS)naveli su kako su pronašli način davanja inzulina oralnim putem.
Rekli su da pilula također može ublažiti mnoge nuspojave koje ugrožavaju život, kod pacijenata kod kojih se izbjegava terapija inzulinom, koja se primjenjuje davanjem injekcije pod kožu ili koja se aplicira pomoću inzulinske pumpe, piše Express.hr.
"Ali mnogi ljudi se ne pridržavaju takvog režima zbog boli, fobije od igle i ometanja normalnih aktivnosti", izjavili su Samir Mitragotri i Hansjorg Wyss, koautori rada. Znanstvenici su već i prije tražili ovo rješenje ali su se pacijenti susretali s problemom kiseline u želucu koja bi uništila inzulin, a zatim i slabom apsorpcijom inuzulina u crijevima.
"Jednom kad ga se proguta, inzulin kreće na izazovni put kroz probavni sustav da bi se učinkovito apsorbirao u krvotok", kaže Mitragotri.
"Naš je pristup poput švicarskog vojnog noža, gdje jedna pilula ima alate za rješavanje svake prepreke na koju naiđe." Da bi se oduprli otapanju inzulina i želučanoj kiselini, istraživači su koristili kapsulu s premazanu slojem otpornim na kiseline. Kad taj premaz dospije u alkalni okoliš u tankom crijevu, on se otapa i otpušta inzulin. Sam inzulin se prenosi u ionskoj tekućini koja se sastoji od kolina (esencijalnog hranjivog sastojka vitamina) i geranske kiseline (kemikalija koja se prirodno javlja u kardamomu i limunskoj travi, i široko se koristi kao dodatak hrani), koja može probiti kroz tanku opnu crijeva.
Drugi autor izvješća, Amrita Banerjee, objasnio je: "Kada protein molekule poput inzulina ulazi u crijeva, postoje mnogi enzimi čija je funkcija degradirati proteine u manje aminokiseline. Ali ionski tekući inzulin ostaje stabilan. "
Prema istraživačima, ovako spravljen inzulin može se čuvati do dva mjeseca na sobnoj temperaturi, što je dulje od nekih injekcija koje su trenutačno na tržištu. G. Prausnitz, koji nije sudjelovao u istraživanju, dodao je: "Ova studija pokazuje izuzetne rezultate u kojima inzulin koji se uzima oralnim putem, ima isti efekt kao i uobičajena injekcija." Znanstvenici su optimistični i uvjereni su da će dobiti odobrenje za klinička ispitivanja na ljudima jer se ionske tekućine kolin i geranska kiselina već sad smatraju sigurnima za ljudsko zdravlje, piše The Independent.
