Pritužbe hercegovačkih pčelara na loše paše prošle, a posebice ove godine, već su poznata pojava. I tamo gdje su biljke i livade cvjetale nije bilo, kako oni kažu, unosa, međutim, bilo je i drugih nevolja, a jednu od njih čuli smo od Slavka Sulića, iz Ševaš Polja kod Čapljine, pčelara koji “gazi” 87. godinu, piše Večernji list BiH.
Slabi prinosi
"Riječ je o tome da su se ose izlegle negdje blizu, “navalile” na pčelu i sve su mi uništile, čak trideset i pet ulišta. Do jedno! Kad sam shvatio da ih napadaju, uzeo sam stvar u svoje ruke i za tri sata ubio 1654 ose. I nisam više mogao. Uništile su sve i med i pčelu, ništa više nemam", kaže nam ovaj čapljinski pčelar govoreći nam i koliko se dugo bavi pčelarstvom. Doznajemo, gotovo punih šest desetljeća.
"Pčelarstvom se bavim još od 1963. godine. Pčele su većinom bile kući, u Ševaš Polju. Ove godine bilo je slabo prinosa. Eto, i to što je bilo, više ga nema, sada za Božić moram tražiti kilogram, dva meda da mi se nađe. Kupio sam dosad dvadesetak kilograma. Naučio sam izjutra uzeti žlicu meda s čajem", govori nam Slavko dodajući i koliku je štetu pretrpio zbog osa.
"Pa prazna košnica je 70 konvertibilnih maraka, bez pčele, bez voska, ičega, a kada je košnica s pčelom, voskom i medom unutra, onda je to 200–300 konvertibilnih maraka košnica", zabrinut je Slavko. Računamo, velika je to iznos, 6000–9000 konvertibilnih maraka.
Ovaj čapljinski pčelar objašnjava nam da, kad ose ubiju pčele, pojedu i med.
"Zato ih i ubijaju. Unište sve, nisam ni meda nimalo našao. Ostao sam sam, ne mogu nikuda, a sad sam ostao i bez svojih pčela.
Namicao sam ih i kupovao i sad je došlo takvo vrijeme da danas nema nijedne.
Ostao sam sam
A na upit što će sada bez pčela nakon toliko godina", Slavko nam odgovara: "Nemam nikoga, umrla mi je i supruga, ostao sam sam, a s obzirom na svoje godine, više ne mogu raditi o tome. Ako moj rođak bude htio nastaviti s pčelarstvom kojim sam se ja, evo, bavio, svih proteklih desetljeća, neka proizvede druge, ja ne mogu. Nikad mi se to nije dogodilo. Dosad sam samo na TV-u gledao nevolje pčelara, ali se meni to prije nije događalo", zaključuje 86-godišnji Slavko Sulić iz Ševaš Polja.
Slabi prinosi
"Riječ je o tome da su se ose izlegle negdje blizu, “navalile” na pčelu i sve su mi uništile, čak trideset i pet ulišta. Do jedno! Kad sam shvatio da ih napadaju, uzeo sam stvar u svoje ruke i za tri sata ubio 1654 ose. I nisam više mogao. Uništile su sve i med i pčelu, ništa više nemam", kaže nam ovaj čapljinski pčelar govoreći nam i koliko se dugo bavi pčelarstvom. Doznajemo, gotovo punih šest desetljeća.
"Pčelarstvom se bavim još od 1963. godine. Pčele su većinom bile kući, u Ševaš Polju. Ove godine bilo je slabo prinosa. Eto, i to što je bilo, više ga nema, sada za Božić moram tražiti kilogram, dva meda da mi se nađe. Kupio sam dosad dvadesetak kilograma. Naučio sam izjutra uzeti žlicu meda s čajem", govori nam Slavko dodajući i koliku je štetu pretrpio zbog osa.
"Pa prazna košnica je 70 konvertibilnih maraka, bez pčele, bez voska, ičega, a kada je košnica s pčelom, voskom i medom unutra, onda je to 200–300 konvertibilnih maraka košnica", zabrinut je Slavko. Računamo, velika je to iznos, 6000–9000 konvertibilnih maraka.
Ovaj čapljinski pčelar objašnjava nam da, kad ose ubiju pčele, pojedu i med.
"Zato ih i ubijaju. Unište sve, nisam ni meda nimalo našao. Ostao sam sam, ne mogu nikuda, a sad sam ostao i bez svojih pčela.
Namicao sam ih i kupovao i sad je došlo takvo vrijeme da danas nema nijedne.
Ostao sam sam
A na upit što će sada bez pčela nakon toliko godina", Slavko nam odgovara: "Nemam nikoga, umrla mi je i supruga, ostao sam sam, a s obzirom na svoje godine, više ne mogu raditi o tome. Ako moj rođak bude htio nastaviti s pčelarstvom kojim sam se ja, evo, bavio, svih proteklih desetljeća, neka proizvede druge, ja ne mogu. Nikad mi se to nije dogodilo. Dosad sam samo na TV-u gledao nevolje pčelara, ali se meni to prije nije događalo", zaključuje 86-godišnji Slavko Sulić iz Ševaš Polja.
