Najsiromašniji ljudi u svijetu pogođeni olujama, poplavama i sušama dobivaju manje od jednog centa dnevno međunarodne pomoći za zaštitu od nepogoda i povećanja razine mora zbog zagrijavanja planeta, objavila je u ponedjeljak međunarodna neprofitna organizacija Oxfam.
Analiza o globalnom financiranju zemalja u razvoju za njihovu prilagodbu klimatskim uvjetima objavljena je u vrijeme okupljanja svjetskih čelnika u New Yorku na samitu UN-a koji bi trebao odgovoriti na pitanje koje će se mjere poduzeti kako bi se obuzdalo globalno zatopljenje.
Siromašnije zemlje, mnoge u područjima koje najviše pogađaju klimatske promjene, dugo su tražile financijsku pomoć kako bi izgradile sigurnije domove, posadile izdržljivije kulture, osigurale navodnjavanje i razvile sustave upozoravanja građana na opasne vremenske prilike.
“Milijunima ljudi prijete smrtonosne oluje, poplavne vode i uništavanje usjeva”, rekao je izvršni direktor Oxfama, Danny Sriskandarajah.
“Bogate zemlje trebaju hitno poduzeti akcije kako bi se smanjile emisije te osigurati financijsku pomoć najsiromašnijim zajednicama u borbi protiv klimatskih promjena”, dodao je.
Prošle godine je zbog suše Afričkom rogu bila potrebna pomoć za više od 15 milijuna ljudi u Somaliji, Etiopiji i Keniji, dok je u Mozambiku 2,6 milijuna ljudi trebalo pomoć nakon što su dva snažna ciklona opustošila područje, navode iz Oxfama.
Prema računici Oxfama, nakon što su izuzeti zajmovi koji će se morati vratiti, 48 najmanje razvijenih zemalja je dobilo između 2,4 miljarde dolara i 3,4 milijarde dolara pomoći u 2015. i 2016, što je prema najnovijim dostupnim podacima između 2,5 i 3,5 dolara po stanovniku godišnje.
Bogate zemlje su se 2009. dogovorile da će do 2020. osigurati 100 milijardi dolara godišnje kako bi pomogle siromašnijim zemljama da se razvijaju uz tehnologije s niskom emisijom ugljika i da se prilagode rastućim utjecajima klimatskih promjena.
Donacije vlada porasle su na tek nešto više od 71 milijarde dolara u 2017. u odnosu na gotovo 59 milijardi dolara u 2016., uključujući ulaganja iz privatnog sektora, objavila je u rujnu Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria kaže da je cilj od 100 milijardu dolara do 2020. još uvijek moguće ostvariti.
“No, moramo hitno povećati naše napore”, upozorio je Gurria.
Direktor održivih financija Leonardo Martinez-Diaz iz Instituta za svjetske resurse kaže da je prilagodba zemalja klimatskim promjenama “nedovoljno financirana”, a dobivanje pomoći je ključno za razvoj zemalja i implementaciju ambicioznijih nacionalnih klimatskih planova.
Najmanje razvijene članice, Butan, Etopija, Gambija, Malavi, Tanzanija i Uganda planiraju na samitu zatražiti 450 milijuna dolara ulaganja u sljedećih 10 godina za novu inicijativu u sklopu projekta “Vizija 2050” kako bi se ograničilo globalno zatopljenje do 1,5 Celzijeva stupnja i pojačala otpornost na klimu.
Analiza o globalnom financiranju zemalja u razvoju za njihovu prilagodbu klimatskim uvjetima objavljena je u vrijeme okupljanja svjetskih čelnika u New Yorku na samitu UN-a koji bi trebao odgovoriti na pitanje koje će se mjere poduzeti kako bi se obuzdalo globalno zatopljenje.
Siromašnije zemlje, mnoge u područjima koje najviše pogađaju klimatske promjene, dugo su tražile financijsku pomoć kako bi izgradile sigurnije domove, posadile izdržljivije kulture, osigurale navodnjavanje i razvile sustave upozoravanja građana na opasne vremenske prilike.
“Milijunima ljudi prijete smrtonosne oluje, poplavne vode i uništavanje usjeva”, rekao je izvršni direktor Oxfama, Danny Sriskandarajah.
“Bogate zemlje trebaju hitno poduzeti akcije kako bi se smanjile emisije te osigurati financijsku pomoć najsiromašnijim zajednicama u borbi protiv klimatskih promjena”, dodao je.
Prošle godine je zbog suše Afričkom rogu bila potrebna pomoć za više od 15 milijuna ljudi u Somaliji, Etiopiji i Keniji, dok je u Mozambiku 2,6 milijuna ljudi trebalo pomoć nakon što su dva snažna ciklona opustošila područje, navode iz Oxfama.
Prema računici Oxfama, nakon što su izuzeti zajmovi koji će se morati vratiti, 48 najmanje razvijenih zemalja je dobilo između 2,4 miljarde dolara i 3,4 milijarde dolara pomoći u 2015. i 2016, što je prema najnovijim dostupnim podacima između 2,5 i 3,5 dolara po stanovniku godišnje.
Bogate zemlje su se 2009. dogovorile da će do 2020. osigurati 100 milijardi dolara godišnje kako bi pomogle siromašnijim zemljama da se razvijaju uz tehnologije s niskom emisijom ugljika i da se prilagode rastućim utjecajima klimatskih promjena.
Donacije vlada porasle su na tek nešto više od 71 milijarde dolara u 2017. u odnosu na gotovo 59 milijardi dolara u 2016., uključujući ulaganja iz privatnog sektora, objavila je u rujnu Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria kaže da je cilj od 100 milijardu dolara do 2020. još uvijek moguće ostvariti.
“No, moramo hitno povećati naše napore”, upozorio je Gurria.
Direktor održivih financija Leonardo Martinez-Diaz iz Instituta za svjetske resurse kaže da je prilagodba zemalja klimatskim promjenama “nedovoljno financirana”, a dobivanje pomoći je ključno za razvoj zemalja i implementaciju ambicioznijih nacionalnih klimatskih planova.
Najmanje razvijene članice, Butan, Etopija, Gambija, Malavi, Tanzanija i Uganda planiraju na samitu zatražiti 450 milijuna dolara ulaganja u sljedećih 10 godina za novu inicijativu u sklopu projekta “Vizija 2050” kako bi se ograničilo globalno zatopljenje do 1,5 Celzijeva stupnja i pojačala otpornost na klimu.
