Dalo bi se na dugo i široko pisati o tome što sve utječe na ljude, ali osobno smatram da čovjekovo ponašanje većim djelom čini (ne)odgojenost karaktera. Volim uopćavati stvari, jer većina nas je u nekom štimungu koji nečujno stoji tu pored nas, a mi svakodnevno plivamo u njemu kao nečemu normalnom i moralnom.
Kada bih mijenjao svijet dao bi mu samo više smijeha i onog pozitivnog što nažalost mnogima danas nedostaje. Malo vjere i nade da začine ova turobna vremena koja tiho ubijaju bolje sutra. Najgore što vam se može dogoditi na godišnjem odmoru jest da oko vas je sve prepuno negativne vibracije koja se prenosi i širi poput kakve zarazne bolesti od čovjeka do čovjeka. Volio bih dočekati isticanje svijetlih primjera u svakodnevnom životu, a ne samo meditiranje i razglabanje nad negativnim pojavama. Na pamet mi pada jedna uzrečica: „Ako gledaš u smeće i sam ćeš postati smeće!“ Pomalo brutalna izjava, ali u pravilu itekako istinita i poučna. Volio bih doći u Ramu bar jednom a da me ne zapljusne val loših primjera i svakodnevnih ogovaranja koja su nažalost nekima duševna hrana. Volio bih da netko pohvali nekoga za nešto dobro, prije nego što odmahne rukom kao da ga već otprije zna u dubini bića. Volio bih i da ova zemlja ne liči na propali slučaj, jer ona to i nije sve dok ima ljudi koje je vole i koji u njoj s nadom podižu svoje obitelji. I još bih volio puno toga, a pogotovo da kad sam nasmijan zabrinuto me ne pitaju: „ Što ti je?“ Kao da je zabranjeno biti sretan zbog malih stvari koje znaju začiniti obične i po svemu beznačajne dane odmora. Sve što čovjek kaže podvrgnuto je komentaru i sigurno svi znate priču o čovjeku, djetetu i magarcu gdje čovjek što god učinio s magarcem uzjahao ga ili stavio dijete na njega ili samo na uzdi vodio čini pogrešku u očima promatrača. I tako u kakofoniji komentara svakodnevno plovimo svi, ali zaboravlja se da komentar može biti i pozitivan, da kritika također može biti pozitivna, da stvari jednostavno mogu biti i pozitivne. Još jedna zanimljivost i narodna mudroslovija je ona da uvijek ti kažu ljudi koji nemaju ti što reći i zamjeriti nešto negativno ili narodski rečeno :“Svak se češe gdje ga svrbi?“ A mene začešala moja tišina, jer mira nemam, pa ovako na „sirovo“ dijelim utiske i slažem neke svoje komentare doduše negativne, jer sam gledao u ono negativno, a sada dosta toga! Evo baš me raduje nada i vjera naših baka i ljeto gdje sve više ima mladih misa i vjenčanja, a do svega toga ne bi došlo da nije bilo molitve, a samo Svevišnji zna čije! Ljudi iz moje bliže okoline kreću svojim putovima koji su puni iskušenja, ali i radosti i nade, te vjere koja očuva uvijek od Zla, koje puno obećava, malo daje i sve uzima. Pa eto, na kraju sretno tim krijesnicama i zvijezdama na noćnom nebu koje pokazuju put kojim putem ići. A tebi dragi čitaoče želim samo jedno da živiš u nadi i vjeri i daješ sve od sebe da svijetliš i kada se čini da tama će preuzeti svijet oko nas!
Dražen Stojanović
