Nostalgija

Čovjek ode iz rodnoga kraja
I gdje dođe živi u spokoju
Al nemože zaboravit nikad
Rodnu kuću i rodbinu svoju

Kad odlazi iz svog rodnog mjesta
Da je tužan to niko ne krije
U principu svi idu za boljim
Ali opet nikom lako nije

Kad mu neko rodni kraj spomene
Glas zadrhti a duša ga boli
Pedeseta prođe kako ode
Al ga srce i sad jako voli

Svako mjesto od Boga je dano
I slično je drugima u biti
Rodno mjesto svima je posebno
Ne može ga ništa zamjeniti

Nostalgija to je teška bolest
Tu lijekovi nikavi ne vrijede
Rodni kraj se u grudima nosi
Do starosti i do kose sijede

To je teško objasniti onom
Koji nikud odlazio nije
Kada dođeš svome rodnom kraju
Drugačije pjeva se i smije

Autor stihova: Ivan Čuljak, Rovišće