Kod onih što budno bdiju nad našom sudbinom i strepte nad njom kao majka nad bolesnim djetetom pojavila se nova opasnost za njihove štićenike, odnosno na nas, a ona dolazi iz Ekspertne skupine koju je Amerika skrojila i koja bi trebala riješiti ovaj zamršeni bosanski čvor.
Nije prvi put da se pokušava razmrsiti ovaj čvor, ali svaki bi se put pokazalo da se on ne može razmrsiti bez bolnih rezova po Sastavnicama toga čvora.
Svi dosadašnji "krojači" su rezali po HRVATSKOJ SASTAVNICI čvora i čvor opet ostaje čvor, čak gore zamršen!
Ako je suditi po dosad viđenom i ovi novi "krojači" režu sa sličnim škarama i po istim Sastavnicama uz prividnu mogućnost i drugih "krojača" da sudjeluju u krojenju.
Federacija me simbolički podsjeća na hlače skrojene-sastavljene od dvije nogavice- dva konstitutivna naroda i poslije svake intervencije "krojača" jedna nogavica postaje sve kraća pa su kao takve dovedene u pitanju mogu li poslužiti svrsi, ili mogu li se javno nositi i pokazivati javnosti?
Nije stvar u tome što "krojači" hvale te svoje superiorne zahvate i "modne krikove" već zabrinjava što onu "potkraćenu nogavicu" uvjeravaju da je ona jednako duga kao i ona druga i da zapravo to što je kraća ne znači i da je manje vrijedna!
Ova ravnopravnost me neodoljivo podsjeća na onu zgodu kad mješani bračni par,(on Musliman, ona Hrvatica), dobiju sina.
Dijete se rodilo u pet u jutro i majka predlaže ocu ime djeteta rečenicom; evo dragi vidi kako je lijep, isti otac, a i ime je sebi donio, u zoru se rodio, aludirajući na Zoran, a on će joj sav sretan, je Alaha mi, Sabahudin!!!
Ovaj primjer sretnog mješanog braka zorno prikazuje stanje prinudnog braka zvanog Federacija.
I u ovom mješanom braku Nje je samo šutiti i rađati djecu, a za imena će se pobrinuti On, iskreni i brižni otac!
Je li ovdje zaista do braka došlo iz ljubavi, interesa ili prisile?
Ja bih rekao ovo zadnje!
Zoran primjer spoznaje ovog "braka" najbolje se očituje u zgodi koja se dogodila nekad davno u bosanskim vrletima kad je fratar blagoslivao kuće, a hodao sam i pješke, pa blagoslov trajao i po nekoliko dana.
Tako hodajući noć ga zadesi kod kuće jedne babe koja je bila u osami daleko od svih.
Pošto je blagoslovio kuću zamoli babu za konak, a baba ga vrlo rado primi te mu reče možeš spavati tamo u sobi s Bebom koja je već zaspala ili ovdje kod ognjišta sa mnom.
On malo razmisli i reče babi, ipak ću tu s tobom.
Tako legoše i prespavaše, a ujutro kad su ustali baba zovne Bebu da polije pratru da se umije.
Na vratima se pojavi djevojka k'o Gorska Vila sa vodom u ruci i peškirom preko ruke i pruži onu slobodnu ruku fratru i kratko reče; ja sam Beba, a on je pogleda i reče, a ja sam konj!!!
Apelirao bih na sve "krojače" i one što imaju ikakve veze s novim krojenjem da više ne krate onu već okraćenu nogavicu jer takve hlače neće biti za uporabu, a to ne bi bilo dobro!
Posebno molim "naše krojače" i one što sudjeluju u kreiranju i krojenju da povedu računa o toj svojoj već okraćenoj nogavici, ne dajte je više kratiti!!!
Ivan Filipović
