Iako rođen u Zagrebu, Damir Škaro voli i nezaboravlja svoje korijene, te svake godine posjeti Ramu i Ramski kraj.
U ovogodišnjem posjetu Rami provjerili smo kako je jedan tako veliki sportaš uspio na pet različitih strana – sportu, politici, poduzetništvu, pisanju knjiga i Autoklubu Siget.
Jedan ste od najvećih hrvatskih boksača. Kako ste doživjeli olimpijske igre u Seoulu 1988.?
Bile su to treće olimpijske igre na kojima sam sudjelovao i izgleda da je točna ona narodna izreka: "Treća sreća". Kako je svakom sportašu san osvojiti olimpijsku medalju, meni se taj san ostvario u Seulu i nakon toga sam donio odluku o završetku sportske karijere, što je atipično, budući da rijetki odlaze na vrhuncu karijere.
Što je sve potrebno kako bi postali uspiješan boksač?
Prije svega uporan i fanatičan rad uz naravno neophodan talent.
Jeste li čuli za talentiranog boksača Damira Belju, rodom iz Rame?
Naravno, to je jedan od največih talenata u ovom dijelu Europe. Pratio sam njegove borbe i mogu reći da je izniman udarač, ali i odličan tehničar.
Za njegov daljnji uspijeh svakako je potreban vrhunski menadžer koji će stati iza njega i dovesti ga u poziciju da se bori za jednu od europskih ili svjetskih titula.
Bavili ste se aktivno politikom, bili u hrvatskom saboru. Bi li se opet vratili u politiku?
Ja još uvijek jesam u politici.
Znate kako se kaže, ako se vi ne bavite politikom ona će se baviti vama.
Za gospodarski razvoj Rame negativno je to što su se ramski političari podjelili na razne frakcije HDZ-a i HSP-a te ostalih stranaka i žalosno je da su privatni i stranački interes stavili ispred interesa javnog i općeg dobra te su zaostali u ekonomskom razvoju u odnosu na ostale gradove u Herceg-Bosni.
Paralelno sa sportskom i političkom karijerom, uspjeli ste i u poduzetničkim vodama. Čime se danas točno bavite?
Danas sam predsjednik najvećeg Auto kluba u Republici Hrvatskoj, koji svojim korisnicima pruža preko sto tisuća stručnih usluga.
Imamo najveći tehnički pregled u RH, najveću auto školu, pomoć na cesti i najveću agenciju za prodaju polica osiguranja. Klub ima sa svojim tvrtkama 110 zaposlenih.
Napisali ste tri autorske knjige. Koji je sadržaj vaših knjiga?
Prva knjiga pod nazivom "Marketing u politici 20. stoljeća" je tematski obrađivala metodologiju pristupa političkom marketingu kako kod nas tako i u svijetu. Prva je znanstvena knjiga uopće o politčkom marketingu kako kod nas tako i u svijetu, a to mi je bila i tema znanstvenog magistarskog rada.
Druga knjiga je pod naslovom "Velikani hrvatskog sporta" gdje sam enciklopedijski obradio uspijehe hrvatskih sportaša u državama u kojima smo živjeli. Od Austro Ugarske, prve Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske, NDH, SFRJ te glavnina knjige se odnosi na europske, svjetske i olimpijske medalje Hrvata u 53 sporta, a u kategorijama nacionalnih reprezentacija, klupskih uspjeha i pojedinačnih osvajanja odličja.
Treća knjiga je moja doktorska dizertacija pod nazivom "Menadžment olimpijskih igara", gdje sam obradio ekonomske aspekte organiziranja i financiranja najvećeg sportskog događaja na svijetu na kojem se okupi 10 tisuća sportaša i 15 tisuća novinara.
Urednik knjige je bio jedan od najvećih hrvatskih ekonomista, akademik Vladimir Stipetić, a sve tri knjige pozitivno su recenzirali ugledni sveučilišni profesori iz tih branši.
Veliki ste humanist. Možete li nam reći u kojim humanitarnim akcijama ste sve sudjelovali?
Stvarno ih ima puno, nastojim pomoći mnogima jer smatram da je to ljudski i katolički te da bi svi mi morali pomagati tamo gdje možemo. Morali bi baš svi pomagati svojim bližnjima jer su država i društvo u velikoj kako ekonomskoj tako i duhovno moralnoj krizi.
Pomažete i vašem rođaku Anti Bošnjaku, koji živi u Rami?
Ante je bio jedan od perspektivnijih djelatnika AK "Siget" i nakon što je otišao na jedan vikend kući, kao suvozač s rođakom je sletio u jarak i zadobio tešku tjelesnu ozljedu te ostao invalid.
Nastojim mu pomoći u sklopu svojih mogućnosti i olakšati mu dane u invalidskim kolicima jer živi na Maglicama u teškim uvjetima za zdravog čovjeka, a kamoli za čovjeka koji je prikovan za invalidska kolica.
Smatram da bi se u dogledno vrijeme trebao preseliti bliže jezeru jer ima dosta praznih kuća iseljenih Ramaca, čime bi mu bila puno dostupnija lječnička, socijalna i društvena pomoć.
Kako ste povezani sa Ramom? Što vas točno veže za Ramu?
Moja majka Kata Pedić rođena je u Kovačevu polju, a nakon što su Četnici i Partizani popalili 1943. cijelu Ramu, kao siroče usvojena je u jednu obitelj u Zagrebu.
Moja mama imala je 9 sestara pa imam 45 bratića i sestrični (Gazilja, Pavličevića, Žuljevića, Bošnjaka, Abaz, Ćališ, Markešić).
Kako doživljavate Ramu i kakva su iskustva s Ramcima?
Rama je zemljopisno jedno od najljepših mjesta što sam vidio putujući po svijetu i ljepša je od većine austrijskih i švicarskih planinskih jezera.
Šteta što je bila dugi niz godina gospodarski zapostavljena zbog komunističke diktature i političkog režima.
Očeva obitelj također je dosta nastradala nakon drugog svjetskog rata gdje je ubijeno pet muških glava te mi je otac Petar s najstarijim bratom Ivanom politički protjeran iz sela i završio u rudniku u Križevcima. To sam saznao tek prije par godina jer je otac to strahujući za nas sakrivao kao zmija noge i nitko nije o tome prozborio niti riječi.
Preostala obitelj je bila mirna, politički isprepadana pa su se svi u selu čudili odakle u toj mirnoj obitelji Škaro jedan takav borbeni duh koji osvaja svjetske i olimpijsku medalju u najtežem i najokrutnijem olimpijskom sportu.
Onda su mi upoznali majku Katu, njen tvrdoglavi i izuzetno borbeni karakter i svi su zaključili da sam to sve u životu postigao zahvaljujući tom "nestašnom i borbenom ramskom genu".
Planovi za budućnost?
Kako svi mi imamo svoje nerealizirane želje i ambicije, tako sam i ja bio ambiciozan i zahvaljujući božijim talentima otkrio sam i realizirao u životu većinu svojih životnih ambicija kako u vrhunskom sportu, visokoj politici, publicistici, znanosti tako i u poslovno gospodarskim planovima. Više manje sam zadovoljan, ali novih poslovnih planova uvijek ima, a jedan od njih je i rad na izdavanju nove knjige.
Poruka za kraj?
Život je borba, kako u ringu tako i izvan njega.
Želio bih da se Rama i ramski kraj, a poglavito političari ponovo pomire, nadiđu svoje bolesne taštine i vrate se ljudskim vrijednostima. Nekada se cijenio čovjek i njegova plemenitost, a danas je sve podređeno stjecanju materijalnih dobara i osobnih interesa dok su zanemarene one ljudske vrijednosti koje je ovaj kraj imao i gdje se držalo do riječi, naroda i vjere koji su temelj opstojnosti svake nacije.
Prije smo imali manje materijalnog, ali smo bili duševno sretniji,veselili smo se malim stvarima, radovali su nas i tuđi uspjesi, što je danas rijetkost.
Bavili ste se aktivno politikom, bili u hrvatskom saboru. Bi li se opet vratili u politiku?
Ja još uvijek jesam u politici.
Znate kako se kaže, ako se vi ne bavite politikom ona će se baviti vama.
Za gospodarski razvoj Rame negativno je to što su se ramski političari podjelili na razne frakcije HDZ-a i HSP-a te ostalih stranaka i žalosno je da su privatni i stranački interes stavili ispred interesa javnog i općeg dobra te su zaostali u ekonomskom razvoju u odnosu na ostale gradove u Herceg-Bosni.
Paralelno sa sportskom i političkom karijerom, uspjeli ste i u poduzetničkim vodama. Čime se danas točno bavite?
Danas sam predsjednik najvećeg Auto kluba u Republici Hrvatskoj, koji svojim korisnicima pruža preko sto tisuća stručnih usluga.
Imamo najveći tehnički pregled u RH, najveću auto školu, pomoć na cesti i najveću agenciju za prodaju polica osiguranja. Klub ima sa svojim tvrtkama 110 zaposlenih.
Napisali ste tri autorske knjige. Koji je sadržaj vaših knjiga?
Prva knjiga pod nazivom "Marketing u politici 20. stoljeća" je tematski obrađivala metodologiju pristupa političkom marketingu kako kod nas tako i u svijetu. Prva je znanstvena knjiga uopće o politčkom marketingu kako kod nas tako i u svijetu, a to mi je bila i tema znanstvenog magistarskog rada.
Druga knjiga je pod naslovom "Velikani hrvatskog sporta" gdje sam enciklopedijski obradio uspijehe hrvatskih sportaša u državama u kojima smo živjeli. Od Austro Ugarske, prve Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske, NDH, SFRJ te glavnina knjige se odnosi na europske, svjetske i olimpijske medalje Hrvata u 53 sporta, a u kategorijama nacionalnih reprezentacija, klupskih uspjeha i pojedinačnih osvajanja odličja.
Treća knjiga je moja doktorska dizertacija pod nazivom "Menadžment olimpijskih igara", gdje sam obradio ekonomske aspekte organiziranja i financiranja najvećeg sportskog događaja na svijetu na kojem se okupi 10 tisuća sportaša i 15 tisuća novinara.
Urednik knjige je bio jedan od najvećih hrvatskih ekonomista, akademik Vladimir Stipetić, a sve tri knjige pozitivno su recenzirali ugledni sveučilišni profesori iz tih branši.
Veliki ste humanist. Možete li nam reći u kojim humanitarnim akcijama ste sve sudjelovali?
Stvarno ih ima puno, nastojim pomoći mnogima jer smatram da je to ljudski i katolički te da bi svi mi morali pomagati tamo gdje možemo. Morali bi baš svi pomagati svojim bližnjima jer su država i društvo u velikoj kako ekonomskoj tako i duhovno moralnoj krizi.
Pomažete i vašem rođaku Anti Bošnjaku, koji živi u Rami?
Ante je bio jedan od perspektivnijih djelatnika AK "Siget" i nakon što je otišao na jedan vikend kući, kao suvozač s rođakom je sletio u jarak i zadobio tešku tjelesnu ozljedu te ostao invalid.
Nastojim mu pomoći u sklopu svojih mogućnosti i olakšati mu dane u invalidskim kolicima jer živi na Maglicama u teškim uvjetima za zdravog čovjeka, a kamoli za čovjeka koji je prikovan za invalidska kolica.
Smatram da bi se u dogledno vrijeme trebao preseliti bliže jezeru jer ima dosta praznih kuća iseljenih Ramaca, čime bi mu bila puno dostupnija lječnička, socijalna i društvena pomoć.
Kako ste povezani sa Ramom? Što vas točno veže za Ramu?
Moja majka Kata Pedić rođena je u Kovačevu polju, a nakon što su Četnici i Partizani popalili 1943. cijelu Ramu, kao siroče usvojena je u jednu obitelj u Zagrebu.
Moja mama imala je 9 sestara pa imam 45 bratića i sestrični (Gazilja, Pavličevića, Žuljevića, Bošnjaka, Abaz, Ćališ, Markešić).
Kako doživljavate Ramu i kakva su iskustva s Ramcima?
Rama je zemljopisno jedno od najljepših mjesta što sam vidio putujući po svijetu i ljepša je od većine austrijskih i švicarskih planinskih jezera.
Šteta što je bila dugi niz godina gospodarski zapostavljena zbog komunističke diktature i političkog režima.
Očeva obitelj također je dosta nastradala nakon drugog svjetskog rata gdje je ubijeno pet muških glava te mi je otac Petar s najstarijim bratom Ivanom politički protjeran iz sela i završio u rudniku u Križevcima. To sam saznao tek prije par godina jer je otac to strahujući za nas sakrivao kao zmija noge i nitko nije o tome prozborio niti riječi.
Preostala obitelj je bila mirna, politički isprepadana pa su se svi u selu čudili odakle u toj mirnoj obitelji Škaro jedan takav borbeni duh koji osvaja svjetske i olimpijsku medalju u najtežem i najokrutnijem olimpijskom sportu.
Onda su mi upoznali majku Katu, njen tvrdoglavi i izuzetno borbeni karakter i svi su zaključili da sam to sve u životu postigao zahvaljujući tom "nestašnom i borbenom ramskom genu".
Planovi za budućnost?
Kako svi mi imamo svoje nerealizirane želje i ambicije, tako sam i ja bio ambiciozan i zahvaljujući božijim talentima otkrio sam i realizirao u životu većinu svojih životnih ambicija kako u vrhunskom sportu, visokoj politici, publicistici, znanosti tako i u poslovno gospodarskim planovima. Više manje sam zadovoljan, ali novih poslovnih planova uvijek ima, a jedan od njih je i rad na izdavanju nove knjige.
Poruka za kraj?
Život je borba, kako u ringu tako i izvan njega.
Želio bih da se Rama i ramski kraj, a poglavito političari ponovo pomire, nadiđu svoje bolesne taštine i vrate se ljudskim vrijednostima. Nekada se cijenio čovjek i njegova plemenitost, a danas je sve podređeno stjecanju materijalnih dobara i osobnih interesa dok su zanemarene one ljudske vrijednosti koje je ovaj kraj imao i gdje se držalo do riječi, naroda i vjere koji su temelj opstojnosti svake nacije.
Prije smo imali manje materijalnog, ali smo bili duševno sretniji,veselili smo se malim stvarima, radovali su nas i tuđi uspjesi, što je danas rijetkost.
Pripremio: Daniel Bošnjak
