Povezani članci
Selčanin Josip Kršul, američki veteran marinac s Iwo Jime, u četvrtak slavi 109. rođendan u kući u kojoj se rodio 1911. godine.
Kršul, živuća legenda, izučio je za električara i radiotelegrafista i do početka Drugoga svjetskog rata plovio je svjetskim morima. Kad je počeo rat, u Teksasu je radio kao perač suđa i konobar, a nakon uključenja SAD-a u rat, javio se u američku vojsku.
Uskoro kao marinac odlazi na pacifičko bojište, gdje je sa svojom postrojbom sudjelovao u operacijama na otoku Iwo Jimi. Nakon rata vratio se u SAD, u Kaliforniju.
Najviše godina u Americi provodi u San Franciscu, i to u Western Unionu, na održavanju telekomunikacijskih uređaja. Oženio se Milicom, Amerikankom hrvatskog roda koja je umrla prije 14 godina. Nisu imali djece, a on se šest godina nakon toga, u poznim godinama, vratio u rodno Selce.
Josip živi u obitelji nećaka Žarka i njegove supruge Željke, a do prije nekoliko godina u toj istoj, njihovoj rodnoj kući živjela je i Josipova sestra Jelena Jeličić, koja je umrla u 102. godini.
“Sava teče po dolini, Kupa šumi po planini! Oh, kako je to krasna zemlja: Hrvatska je sanak moj!” pjesma je koju u trenutcima dobrog raspoloženja katkad pjeva Josip Kršul.
"To su pjevali u pučkoj školi ovdje prije sto godina", objašnjava Josipov nećak Žarko Jeličić.
"Zdrav? Ma on vam je k’o zmaj!", kaže Jeličić.
Kršula dobro pamte američki ratni vojni ljetopisi. Tako se zna i da je on jedan od rijetkih, ali ne i jedini živući veteran Drugoga svjetskog rata. Ima ih još, a jedan je i stariji, u 113. godini života.
Kršula je prošle godine posjetilo i američko izaslanstvo s veleposlanikom SAD-a u Republici Hrvatskoj Robertom Kohorstom na čelu te mu je tom prigodom uručilo posebno priznanje, piše Hina.
Žarko Jeličić govori da je njegov ujak dobroga zdravlja i da ne pije nikakve lijekove. Sluh mu je nešto slabiji, ali dobro vidi i čita novine i knjige. Popije svaki dan čaj, kavu, čašu vina, katkad ujutro i rakiju, a jede isto što i ostali ukućani, ali u manjim količinama. Kada je lijepo vrijeme, Josip s nećakom Žarkom rado prođe rivom. Doduše, u posljednje vrijeme nešto rjeđe, i to ne zbog poodmakle životne dobi, nego zbog – korone.
"Neću joj dati gušta", poručuje vjerojatno najstariji Hrvat Josip Kršul, Selčanin koji u četvrtak ulazi u 110. godinu života.
Kršul, živuća legenda, izučio je za električara i radiotelegrafista i do početka Drugoga svjetskog rata plovio je svjetskim morima. Kad je počeo rat, u Teksasu je radio kao perač suđa i konobar, a nakon uključenja SAD-a u rat, javio se u američku vojsku.
Uskoro kao marinac odlazi na pacifičko bojište, gdje je sa svojom postrojbom sudjelovao u operacijama na otoku Iwo Jimi. Nakon rata vratio se u SAD, u Kaliforniju.
Najviše godina u Americi provodi u San Franciscu, i to u Western Unionu, na održavanju telekomunikacijskih uređaja. Oženio se Milicom, Amerikankom hrvatskog roda koja je umrla prije 14 godina. Nisu imali djece, a on se šest godina nakon toga, u poznim godinama, vratio u rodno Selce.
Josip živi u obitelji nećaka Žarka i njegove supruge Željke, a do prije nekoliko godina u toj istoj, njihovoj rodnoj kući živjela je i Josipova sestra Jelena Jeličić, koja je umrla u 102. godini.
“Sava teče po dolini, Kupa šumi po planini! Oh, kako je to krasna zemlja: Hrvatska je sanak moj!” pjesma je koju u trenutcima dobrog raspoloženja katkad pjeva Josip Kršul.
"To su pjevali u pučkoj školi ovdje prije sto godina", objašnjava Josipov nećak Žarko Jeličić.
"Zdrav? Ma on vam je k’o zmaj!", kaže Jeličić.
Kršula dobro pamte američki ratni vojni ljetopisi. Tako se zna i da je on jedan od rijetkih, ali ne i jedini živući veteran Drugoga svjetskog rata. Ima ih još, a jedan je i stariji, u 113. godini života.
Kršula je prošle godine posjetilo i američko izaslanstvo s veleposlanikom SAD-a u Republici Hrvatskoj Robertom Kohorstom na čelu te mu je tom prigodom uručilo posebno priznanje, piše Hina.
Žarko Jeličić govori da je njegov ujak dobroga zdravlja i da ne pije nikakve lijekove. Sluh mu je nešto slabiji, ali dobro vidi i čita novine i knjige. Popije svaki dan čaj, kavu, čašu vina, katkad ujutro i rakiju, a jede isto što i ostali ukućani, ali u manjim količinama. Kada je lijepo vrijeme, Josip s nećakom Žarkom rado prođe rivom. Doduše, u posljednje vrijeme nešto rjeđe, i to ne zbog poodmakle životne dobi, nego zbog – korone.
"Neću joj dati gušta", poručuje vjerojatno najstariji Hrvat Josip Kršul, Selčanin koji u četvrtak ulazi u 110. godinu života.
