U nedjelju, 9. ožujka, na prvu korizmenu nedjelju, pobožnost križnoga puta na otvorenome mjesni župnik vlč. Miljenko Džalto.
Pobožnost križnoga puta započela je u 16 sati kod prve postaje koja se nalazi ponad zaseoka Kolakušići. Na samome početku okupljene vjernike pozdravio je vlč. Miljenko Džalto koji je nakon što je dao upute, predmolio Molitvu za Sinodu.
Ove prve korizmene nedjelje veliki drveni križ nosili su oni koji su željeli Bogu zahvaliti za primljena dobročinstva i uslišanja,a to su bili slijedeći vjernici: Domin Petrović, Mirko Kolakušić, Rajko Ratkić, Mile Marić, Žarko Miličević, Domin Karača, Jozo Karača, Tomo Vlajčić, Franjo Vidović, Dragutin Rako, Jure Zadrić, Mato Barešić i Josip Mišić (stariji).
Između postaja Molitve krunica predmolile su mlade čitačice, a tekst himna „Stala plačuć tužna mati“ pjevao je dio članova župnog zbora „fra Stjepan Barešić“. Po dolasku na vrh uzvišenja Gradac tj. kod zavjetne kapelice blažene Majke Terezije, otpjevana je pjesma „Došli smo ti Majko draga“, a tijekom završnog govora, mjesni župnik vlč. Džalto između ostaloga zahvalio se nazočnima. Poslije blagoslovne molitve, upriličeno je zajedničko fotografiranje te kratko druženje.
U ovo-nedjeljnoj pobožnosti križnoga puta koračalo je, molilo su i pjevalo 188 sudionika.
Život župne zajednice “Svetog Ivana Krstitelja – Uzdol,, orisan je križem. U ratu je ova zajednica doživjela pravu pustoš Golgote. Velika većina mještani su rastjerani, u jednom danu ubijeno je 29 civila i 12 vojnika. Zajednica krštenika na Uzdolu bila je “raskrižena” na stradanje, izgnanstvo i nestanak... Čudesno je “uskrsnula”. Zasigurno ne svojim brojem i snagom, nego vjerom u nevino raspetoga i uskrslog Krista. Isusov Križ za ovu zajednicu znak je snage i ljubavi koja ih vraća i jača za život u uzdolskom kraju.
Mnogo je križeva u župi Uzdol koji dozivaju u pamćenje snagu Kristova križa. Najveći masakar dogodio se na blagdan Uzvišenja Križa Krisotva, 1993. godine. Sve je u ovome kraju u znaku križa, i mnoštvo zavjetnih drevnih kamenih grobova; i memorijalni centar za poginule, a i povijesnica župe naslovljena je “U sjeni Križa”...
Cilj ovih Korizmenih pobožnosti je hodeći za Isusom i njegovim križem rasvijetliti svoje životne patnje i prihvatiti križeve. Svi pokorničari pozvani su prikazivati molitvu križnoga puta kao zahvalu i poklonstvo za Božju ljubav koja nam je pokazana u Kristovoj muci.
Tekst pripremio: Marinko Rumbočić
Fotografije: Damir Mišura
