Uz česta razaranja i paljevine, stradavalie su i brojne nevine žrtve. Nakon što se smjelo javno spomenuti žrtve, posebno one četničke, iz 1942. godine, ramski franjevci, zajedno s narodom zapčeli su s obilježavanjem Dana sjećanja na ramske žrtve.
Svake godine, druge nedjelje u listopadu, dvorište samostana na Šćitu postaje mjesto molitve za sve stradale čije imena su upisana na spomen obilježju podno Ramskog križa, njih ukupno 1529. Uz suslavlje petnaestak svećenika, sv, Misu predvodio je fra Vinko Sičaja. Nakon sv, MIse, pred pločama s imenima poginulih, izmoljena je molitva - opijelo.
Na Dan sjećanja na ramske žrtve ispred ploča s imenima zapali se bezbroj svijeća koje navečer svojim svjetlom razbijaju tamu i podsjećaju da i u tami, koliko god jaka bila, tračak svjetlosti je jači od nje. Bez obzira na mržnju koja je prouzročila ove brojne žrtve, postoji i nada da žrtve nisu bile uzaludne i da se one nikad neće više ponoviti. Rama i hrvatski narod u njoj nije, a niti će zaboraviti svoje žrtve, između ostalog i zbog budućnosti – Narod koji nema prošlosti, nema niti budućnosti!
