Lijek Aspirin ove godine slavi 120 godina otkako je njemački kemičar Felix Hoffman, koji je radio za farmaceutsku tvrtku Bayer, 1897. godine sintetizirao acetilsalicilatnu kiselinu, djelatnu tvar Aspirina, do danas najčešće korištenog sredstava protiv boli, zbog čega je uvršten i u Guinnessovu knjigu rekorda. Aspirin se smatra jednim od najvažnijih lijekova 20. stoljeća - iako se gotovo automatski vezuje uz glavobolju, njegova je primjena puno šira pa je danas Aspirin temeljna terapija za sprječavanje ponovnog moždanog i srčanog udara, simptomatsko ublažavanje bolova i snižavanje temperature kod prehlade i gripe.
Aspirin je bio prvi "znanstveni" lijek koji se počeo masovno prodavati i prvi od važnih farmaceutskih preparata u obliku tablete, a ne praška, tako da je španjolski filozof Ortega y Gasset 20. stoljeće nazvao "erom aspirina". No, za nastanak acetilsalicilatne kiseline, koja je dobivena kemijskim putem, zaslužno je otkriće salicilata u vrbi, čija je ljekovitost bila poznata još u Hipokratovo doba, navodi Biljana Blažeković sa Zavoda za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, govoreći o biljnim lijekovima koji su promijenili svijet.
"Priča o acetilsalicilnoj kiselini počinje još puno godina prije naše ere, kada je prepoznata ljekovitost vrbe. Tako je Hipokrat (oko 400 g. pr. Kr.) ženama davao da žvaču koru vrbe ili piju njezin čaj kako bi im ublažio porođajnu bol. Zahvaljujući otkriću salicina, kao spoja odgovornog za analgetska svojstva vrbe, ubrzo je otkrivena i salicilna kiselina koja se neko vrijeme koristila protiv boli, vrućice i upale.
Pokušavajući umanjiti neugodan okus i neželjena djelovanja salicilne kiseline, godine 1897. u Bayerovom laboratoriju njemački je kemičar Hoffman modificirao njenu strukturu i tako dobio acetilsalicilnu kiselinu", navodi Blažeković.
Znanstvenici i dalje istražuju nove mogućnosti primjene Aspirina, među ostalim u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti, koje su najčešći uzrok smrtnosti i invalidnosti širom svijeta.
Dnevnik.ba
Aspirin je bio prvi "znanstveni" lijek koji se počeo masovno prodavati i prvi od važnih farmaceutskih preparata u obliku tablete, a ne praška, tako da je španjolski filozof Ortega y Gasset 20. stoljeće nazvao "erom aspirina". No, za nastanak acetilsalicilatne kiseline, koja je dobivena kemijskim putem, zaslužno je otkriće salicilata u vrbi, čija je ljekovitost bila poznata još u Hipokratovo doba, navodi Biljana Blažeković sa Zavoda za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, govoreći o biljnim lijekovima koji su promijenili svijet.
"Priča o acetilsalicilnoj kiselini počinje još puno godina prije naše ere, kada je prepoznata ljekovitost vrbe. Tako je Hipokrat (oko 400 g. pr. Kr.) ženama davao da žvaču koru vrbe ili piju njezin čaj kako bi im ublažio porođajnu bol. Zahvaljujući otkriću salicina, kao spoja odgovornog za analgetska svojstva vrbe, ubrzo je otkrivena i salicilna kiselina koja se neko vrijeme koristila protiv boli, vrućice i upale.
Pokušavajući umanjiti neugodan okus i neželjena djelovanja salicilne kiseline, godine 1897. u Bayerovom laboratoriju njemački je kemičar Hoffman modificirao njenu strukturu i tako dobio acetilsalicilnu kiselinu", navodi Blažeković.
Znanstvenici i dalje istražuju nove mogućnosti primjene Aspirina, među ostalim u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti, koje su najčešći uzrok smrtnosti i invalidnosti širom svijeta.
Dnevnik.ba
