O slanju ramske djece na prehranu u Hrvatsku razgovarali smo s dr. sc. Šimunom Novakovićem, zamjenikom ravnatelja Arhiva BiH
U proteklih nekoliko godina dosta je pisano o slanju ramske djece na prehranu u Hrvatsku nakon četničkog pokolja u Rami u jesen 1942. godine. O navedenome je napisano nekoliko članka, a nedavno smo o ovoj problematici imali prigodu pogledati i dokumentarni film vlč. Pave Crnjca.
Veličina tragedije koju je proživio ramski kraj za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i popraća kao da je izbrisao iz sijećanja neke tragične događaje iz ranijih razdoblja.
Tako prosječan Ramljak ne zna ništa o slanju ramske djece tijekom 1917. i 1918. godine na prehranu u Hrvatsku. Međutim, prilikom nedavnog prikazivanja filma vlč. Pave Crnjca o slanju djece na prehranu tijekom Drugoga svjetskoga rata, dr. sc. Šimun Novaković, zamjenik ravnatelja Arhiva BiH, je iznio podatak da su djeca s ramskog područja slana na prehranu u Hrvatsku i tijekom Prvoga svjetskoga rata.
Rama-Prozor.info: Kako ste došli do podataka o slanju ramske djece na prehranu u Hrvatsku tijekom Prvoga svjetskoga rata?
Novaković: Do prvih sam saznanja o navedenoj problematici došao tek nedavno. Prilikom istraživanja dokumentacije u Arhiva BiH o školstvu na području naše općine u austrougarskom razdoblju, naišao sam na pismo školskog starješine Narodne osnovne škole u Prozoru Janka Jurinjaka, od 27. studenoga 1917. godine, kojim se obraća dr. Eugenu pl. Sladoviću, podtajniku Vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu.
U navedenom pismu stoji: "U kotaru Prozor ima znatan broj sirotinjske djece rimo-katoličke i islamske konfesije, koja se ne će moći prehraniti ove zime. Budući je poznato Vaše blagonaklono nastojanje oko smještaja sirotinjske djece, obraćamo se po nalogu mjesnog starateljskog vijeća na Vas sa zamolbom, da pošaljete ovoj školi informacije, bili ste i iz ovog kotara mogla spremiti djeca na prehranu preko zime u Hrvatsku i Slavoniju."
Navedeno me pismo ponukalo da detaljnije istražim postojeću dokumentaciju o slanju naše djeca na prehranu u Hrvatsku. Pronašao sam još dosta dokumanata, ali su se oni većim dijelom odnoslili na slanje hercegovačke djece pod vodstvom fra Didaka Buntića, te srpsko-pravoslavne i muslimanske djece s područja BiH.
Rama-Prozor.info: Početkom listopada ove godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru ste, u sklopu obilježavanja 100. obljetnice slanja hercegovačke djeca na prehranu, izložili temu Slanje hercegovačke djece na prehranu u Hrvatsku u svjetlu dokumenata Arhiva BiH. Možete li nam iznijeti neke dijelove svoga rada koji se odnosi na slanje ramske dijece.
Novaković: Nadam se skorom izlaženju zbornika radova s navednoga skupa, koji su pored Filozofskog fakulteta u Mostaru, organizirali HKUD „Didak“ i Hrvatski institut za povijest iz Zagreba, iz kojeg će se moći dobiti cjelovitiji uvid u okolnosti koje su uvjetovale navedeno slanje, kao i detaljniji podaci o glavnim akterima navedenih događanja, te tijek samih putovanja. Ovdje ću samo napomenuti da je na gore spomenuti dopis školskog starješine Jurinjaka pozitivno odgovorio dr. Eugen Sladović 1. prosinca 1917. godine. On napominje da se izabere 40 djece iz najsiromašnijih seoskih obitelji, nikako iz grada, te da, djeca prethodno liječnički pregledana i toplo obučena, čekaju na željezničkoj postaji Rama vlak koji dolazi iz Mostara. Djeca su na putovanje krenula upravo na današnji dan, 12. prosinca 1917. godine.
Rama-Prozor.info: Pretpostavljamo da su nakon toga uslijedila nova putovanja.
Novaković: Tijekom većeg djela 1918. godine djeca su s hercegovačkog područja slana na prehranu u Hrvatsku. Ni na ramskom području nije prestala potreba za slanjem novih skupina djece, kako je to vidljivo iz dopisa spomenutog Jurinjaka od 16. prosinca 1917. godine. Nažalost u Arhivu BiH, niti u ondašnjim tiskovinama nisam našao podatke o slanju novih skupina ramske djece na prehranu u Hrvatsku. Međutim, neki istraživači ove problematike, koji se pozivaju na podatke iz časopis Narodna zaštita koja je izlazila u Zagrebu i imala status službenog glasila organizacije koja je vršila prihvat djece u Hrvatskoj, tvrde da je tijekom Prvoga svjetskoga rata u Hrvatskoj na prehrani boravilo 404 djece s ramskoga područja. Mene je više iznenadio ovaj podatak, nego sama činjenica da su djeca s našega područja slana na prehranu tijekom Prvoga svjetskoga rata jer mi je u neku ruku neshvatljivo kako je došlo do toga da je ova činjenica izbrisana iz sjećanja većeg broja naših ljudi.
Rama-Prozor.info: Vezano za ovu problematiku, mi Ramljaci smo se pokazali kao vrlo zaboravni ljudi.
Novaković: Djelomično ste u pravu. Međutim, vjerujem da u pojedinim ramskim obiteljima još uvijek živi sijećanje na boravak njihovih predaka na prehrani u Hrvatskoj. Istina, razina tog sjećanja nije ni blizu one razine koja se o ovoj temi njeguje u hercegovačkim općinama. Tamo se još iznimno živo sjećaju fra Didaka Buntića, kao jednoga od glavnih organizatora slanja djece na prehranu u Hrvatsku. O njemu su održavani znanstveni skupovi, pisane su knjige, podizani spomenici, a mi u Rami pojma nemamo o Janku Jurinjaku ili bilo kojem drugom sudioniku spomenute akcije. Čak ne znamo ni imena djece koja su slana, kakvu su sudbinu imali, jesu li se vratili doma itd. Nažalost, otkrićem gore spomenutog pisma koje nas je uvelo u problematiku slanja ramske djeca na prehranu u Hrvatsku, nismo zatvorili ovaj dio ramske povijest. Ono je tek otvoreno, a to znači da je još uvijek otvorena glavnina pitanja o slanju naše djece na prehranu u Hrvatsku. Hoćemo li naći odgovore na neke od njih, u prvom redu ovisi od nas samih.
U proteklih nekoliko godina dosta je pisano o slanju ramske djece na prehranu u Hrvatsku nakon četničkog pokolja u Rami u jesen 1942. godine. O navedenome je napisano nekoliko članka, a nedavno smo o ovoj problematici imali prigodu pogledati i dokumentarni film vlč. Pave Crnjca.
Veličina tragedije koju je proživio ramski kraj za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i popraća kao da je izbrisao iz sijećanja neke tragične događaje iz ranijih razdoblja.Tako prosječan Ramljak ne zna ništa o slanju ramske djece tijekom 1917. i 1918. godine na prehranu u Hrvatsku. Međutim, prilikom nedavnog prikazivanja filma vlč. Pave Crnjca o slanju djece na prehranu tijekom Drugoga svjetskoga rata, dr. sc. Šimun Novaković, zamjenik ravnatelja Arhiva BiH, je iznio podatak da su djeca s ramskog područja slana na prehranu u Hrvatsku i tijekom Prvoga svjetskoga rata.
Rama-Prozor.info: Kako ste došli do podataka o slanju ramske djece na prehranu u Hrvatsku tijekom Prvoga svjetskoga rata?
Novaković: Do prvih sam saznanja o navedenoj problematici došao tek nedavno. Prilikom istraživanja dokumentacije u Arhiva BiH o školstvu na području naše općine u austrougarskom razdoblju, naišao sam na pismo školskog starješine Narodne osnovne škole u Prozoru Janka Jurinjaka, od 27. studenoga 1917. godine, kojim se obraća dr. Eugenu pl. Sladoviću, podtajniku Vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu.
U navedenom pismu stoji: "U kotaru Prozor ima znatan broj sirotinjske djece rimo-katoličke i islamske konfesije, koja se ne će moći prehraniti ove zime. Budući je poznato Vaše blagonaklono nastojanje oko smještaja sirotinjske djece, obraćamo se po nalogu mjesnog starateljskog vijeća na Vas sa zamolbom, da pošaljete ovoj školi informacije, bili ste i iz ovog kotara mogla spremiti djeca na prehranu preko zime u Hrvatsku i Slavoniju."
Navedeno me pismo ponukalo da detaljnije istražim postojeću dokumentaciju o slanju naše djeca na prehranu u Hrvatsku. Pronašao sam još dosta dokumanata, ali su se oni većim dijelom odnoslili na slanje hercegovačke djece pod vodstvom fra Didaka Buntića, te srpsko-pravoslavne i muslimanske djece s područja BiH.
Rama-Prozor.info: Početkom listopada ove godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru ste, u sklopu obilježavanja 100. obljetnice slanja hercegovačke djeca na prehranu, izložili temu Slanje hercegovačke djece na prehranu u Hrvatsku u svjetlu dokumenata Arhiva BiH. Možete li nam iznijeti neke dijelove svoga rada koji se odnosi na slanje ramske dijece.
Novaković: Nadam se skorom izlaženju zbornika radova s navednoga skupa, koji su pored Filozofskog fakulteta u Mostaru, organizirali HKUD „Didak“ i Hrvatski institut za povijest iz Zagreba, iz kojeg će se moći dobiti cjelovitiji uvid u okolnosti koje su uvjetovale navedeno slanje, kao i detaljniji podaci o glavnim akterima navedenih događanja, te tijek samih putovanja. Ovdje ću samo napomenuti da je na gore spomenuti dopis školskog starješine Jurinjaka pozitivno odgovorio dr. Eugen Sladović 1. prosinca 1917. godine. On napominje da se izabere 40 djece iz najsiromašnijih seoskih obitelji, nikako iz grada, te da, djeca prethodno liječnički pregledana i toplo obučena, čekaju na željezničkoj postaji Rama vlak koji dolazi iz Mostara. Djeca su na putovanje krenula upravo na današnji dan, 12. prosinca 1917. godine.
Rama-Prozor.info: Pretpostavljamo da su nakon toga uslijedila nova putovanja.
Novaković: Tijekom većeg djela 1918. godine djeca su s hercegovačkog područja slana na prehranu u Hrvatsku. Ni na ramskom području nije prestala potreba za slanjem novih skupina djece, kako je to vidljivo iz dopisa spomenutog Jurinjaka od 16. prosinca 1917. godine. Nažalost u Arhivu BiH, niti u ondašnjim tiskovinama nisam našao podatke o slanju novih skupina ramske djece na prehranu u Hrvatsku. Međutim, neki istraživači ove problematike, koji se pozivaju na podatke iz časopis Narodna zaštita koja je izlazila u Zagrebu i imala status službenog glasila organizacije koja je vršila prihvat djece u Hrvatskoj, tvrde da je tijekom Prvoga svjetskoga rata u Hrvatskoj na prehrani boravilo 404 djece s ramskoga područja. Mene je više iznenadio ovaj podatak, nego sama činjenica da su djeca s našega područja slana na prehranu tijekom Prvoga svjetskoga rata jer mi je u neku ruku neshvatljivo kako je došlo do toga da je ova činjenica izbrisana iz sjećanja većeg broja naših ljudi.
Rama-Prozor.info: Vezano za ovu problematiku, mi Ramljaci smo se pokazali kao vrlo zaboravni ljudi.
Novaković: Djelomično ste u pravu. Međutim, vjerujem da u pojedinim ramskim obiteljima još uvijek živi sijećanje na boravak njihovih predaka na prehrani u Hrvatskoj. Istina, razina tog sjećanja nije ni blizu one razine koja se o ovoj temi njeguje u hercegovačkim općinama. Tamo se još iznimno živo sjećaju fra Didaka Buntića, kao jednoga od glavnih organizatora slanja djece na prehranu u Hrvatsku. O njemu su održavani znanstveni skupovi, pisane su knjige, podizani spomenici, a mi u Rami pojma nemamo o Janku Jurinjaku ili bilo kojem drugom sudioniku spomenute akcije. Čak ne znamo ni imena djece koja su slana, kakvu su sudbinu imali, jesu li se vratili doma itd. Nažalost, otkrićem gore spomenutog pisma koje nas je uvelo u problematiku slanja ramske djeca na prehranu u Hrvatsku, nismo zatvorili ovaj dio ramske povijest. Ono je tek otvoreno, a to znači da je još uvijek otvorena glavnina pitanja o slanju naše djece na prehranu u Hrvatsku. Hoćemo li naći odgovore na neke od njih, u prvom redu ovisi od nas samih.
