Odlični zemljišni i vodni resursi, nevjerovatan potencijal za razvoj organske proizvodnje, nepregledne poljane, livade, pašnjaci, visoravni, tradicionalni domaći proizvodi bez konkurencije, razvoj sela i ruralnih potencijala, odobrene dozvole za izvoz.
Samo su neki od spektakularnih naslova o bh poljoprivredi. Realno stanje na terenu u vrlo malim postotcima i je tako, za one koji znaju iskoristiti potencijal, imaju sluh za biznis, hoće i znaju se uhvatiti u koštac sa tržištem i zaradom. Znaju šta selo pruža i može, piše Agroklub.ba.
Odemo li ispod površine, dublje, kad sagledamo realno stanje, pitanje je tko će sve te resurse u budućnosti koristiti, gdje su mladi ljudi na selu, osim što zemlju napuštaju, simptomatično nove generacije gube radne navike, idu linijom manjeg otpora, sve što je nekad bila blagodat danas je sramota.
Sramota je u današnjem društvu objaviti story s kravom, na njivi, pa čak samo i posjetiti farmu goveda, voziti traktor i slično.
Mladima poljoprivreda nije u fokusu
Kažu da je William Shakespeare uzimao umjetnost kao mjesto pojavljivanja istine, ako je tako, onda citat iz remek djela “Hamlet” opisuje bh poljoprivredu ovako: “Nešto je trulo u zemlji bosansko-hercegovačkoj“! Razumljivo, svaki početak je težak, nije lako započeti bilo koju poljoprivrednu proizvodnju i ostvariti zaradu i egzistenciju. Tvornica pod otvorenim nebom, kako poljoprivredu još nazivaju je vrlo rizičan biznis, i često ne zavisi samo od vlastitog rada i truda. Međutim, mnogo je pozitivnih priča ispričano, priča koje i dalje traju, te su odličan primjer.
Danas većinom to izgleda ovako: obitelj se tradicionalno bavi poljoprivrednom proizvodnjom, desetak muznih grla, 50 duluma obradivog zemljišta, zaključen ugovor o otkupu mlijeka, usput i 2-3 tovna bika tijekom godine, traktor u funkciji, štala izgrađena, višak mlijeka se preradi u sir za kojim se na tržnici traži kilogram više. Sve to, prethodne generacije poljoprivrednika su baš tu na selu gradile, pradjed, djed pa otac i tu nažalost danas priča završava u većini slučajeva.
Ipak nije sve tako crno, ima onih koji i nastavljaju dalje, sin preuzima već utemeljenu proizvodnju i prodaju. Ipak jedno pitanje “visi u zraku”, zašto mnogi mladi na već “razrađen” obiteljski poljoprivredni biznis ne nastavljaju dalje, ne zanima ih to zanimanje, idu sa sela, svjesno za manju plaću od onoga što bi na kućnom pragu zarađivao!? Pitanje kojim se današnji sustavi i društvo ne bave, onoliko koliko bi trebalo, stoga i utemeljen odgovor i ne postoji, samim time ne nazire se niti rješenje!
Ruralno nije sramota
Kakvo je to selo gdje te više pjevac ne budi svojim jutarnjim pjevom, gdje tek poneka krava šeta livadom, gdje je 100% stanovništva u mirovini, gdje se traktori više ne voze, a plastovi sijena mogu izbrojat na prste jedne ruke? Silni programi pomoći, poticaji, programi ruralnog razvoja ne nude pravo rješenje. Na žalost, sve dok se u pojedinim županije Federacije u tijeku godine više registrira kladioničarskih poslovnica od registriranih tvrtki, silni programi poticaja nemaju svrhu. Ustvari imaju, ali samo za one koji ih donose, što se kaže neka ima na papiru i pokoji društveno politički poen!?
Svijest, a i mentalitet mladih već je odavno daleko od poljoprivrede, a osim što nema zainteresiranosti, prešlo se izgleda na veći stupanj, poljoprivreda i selo postaju sramota u društveno socijalnim kretanjima.
Mnoge zemlje EU odavno su prepoznale ovaj problem, sustavno ga rješavaju multidisciplinarno od obrazovnog sustava do novih proizvodnih tehnologija kako bi ruralna područja ne samo oživjeli već ih učinili samoodrživim. Dovoljan je podatak da svima bude jasno koja važnost se ovom problemu u EU daje, a to su financijske potpore. Za razdoblje od 2007. do 2013. godine, programu je namijenjeno 96,4 milijarde eura. U novom financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, predviđena sredstva za poljoprivredni program i ruralni razvoj iznose 95,577 milijardi eura. Ako već oni koji trebaju ne znaju, neka prepišu od uspješnih, to nije sramota ako je cilj ruralne sredine učiniti samoodrživim i primamljivim za stanovništvo.
(www.jabuka.tv)
Samo su neki od spektakularnih naslova o bh poljoprivredi. Realno stanje na terenu u vrlo malim postotcima i je tako, za one koji znaju iskoristiti potencijal, imaju sluh za biznis, hoće i znaju se uhvatiti u koštac sa tržištem i zaradom. Znaju šta selo pruža i može, piše Agroklub.ba.
Odemo li ispod površine, dublje, kad sagledamo realno stanje, pitanje je tko će sve te resurse u budućnosti koristiti, gdje su mladi ljudi na selu, osim što zemlju napuštaju, simptomatično nove generacije gube radne navike, idu linijom manjeg otpora, sve što je nekad bila blagodat danas je sramota.
Sramota je u današnjem društvu objaviti story s kravom, na njivi, pa čak samo i posjetiti farmu goveda, voziti traktor i slično.
Mladima poljoprivreda nije u fokusu
Kažu da je William Shakespeare uzimao umjetnost kao mjesto pojavljivanja istine, ako je tako, onda citat iz remek djela “Hamlet” opisuje bh poljoprivredu ovako: “Nešto je trulo u zemlji bosansko-hercegovačkoj“! Razumljivo, svaki početak je težak, nije lako započeti bilo koju poljoprivrednu proizvodnju i ostvariti zaradu i egzistenciju. Tvornica pod otvorenim nebom, kako poljoprivredu još nazivaju je vrlo rizičan biznis, i često ne zavisi samo od vlastitog rada i truda. Međutim, mnogo je pozitivnih priča ispričano, priča koje i dalje traju, te su odličan primjer.
Danas većinom to izgleda ovako: obitelj se tradicionalno bavi poljoprivrednom proizvodnjom, desetak muznih grla, 50 duluma obradivog zemljišta, zaključen ugovor o otkupu mlijeka, usput i 2-3 tovna bika tijekom godine, traktor u funkciji, štala izgrađena, višak mlijeka se preradi u sir za kojim se na tržnici traži kilogram više. Sve to, prethodne generacije poljoprivrednika su baš tu na selu gradile, pradjed, djed pa otac i tu nažalost danas priča završava u većini slučajeva.
Ipak nije sve tako crno, ima onih koji i nastavljaju dalje, sin preuzima već utemeljenu proizvodnju i prodaju. Ipak jedno pitanje “visi u zraku”, zašto mnogi mladi na već “razrađen” obiteljski poljoprivredni biznis ne nastavljaju dalje, ne zanima ih to zanimanje, idu sa sela, svjesno za manju plaću od onoga što bi na kućnom pragu zarađivao!? Pitanje kojim se današnji sustavi i društvo ne bave, onoliko koliko bi trebalo, stoga i utemeljen odgovor i ne postoji, samim time ne nazire se niti rješenje!
Ruralno nije sramota
Kakvo je to selo gdje te više pjevac ne budi svojim jutarnjim pjevom, gdje tek poneka krava šeta livadom, gdje je 100% stanovništva u mirovini, gdje se traktori više ne voze, a plastovi sijena mogu izbrojat na prste jedne ruke? Silni programi pomoći, poticaji, programi ruralnog razvoja ne nude pravo rješenje. Na žalost, sve dok se u pojedinim županije Federacije u tijeku godine više registrira kladioničarskih poslovnica od registriranih tvrtki, silni programi poticaja nemaju svrhu. Ustvari imaju, ali samo za one koji ih donose, što se kaže neka ima na papiru i pokoji društveno politički poen!?
Svijest, a i mentalitet mladih već je odavno daleko od poljoprivrede, a osim što nema zainteresiranosti, prešlo se izgleda na veći stupanj, poljoprivreda i selo postaju sramota u društveno socijalnim kretanjima.
Mnoge zemlje EU odavno su prepoznale ovaj problem, sustavno ga rješavaju multidisciplinarno od obrazovnog sustava do novih proizvodnih tehnologija kako bi ruralna područja ne samo oživjeli već ih učinili samoodrživim. Dovoljan je podatak da svima bude jasno koja važnost se ovom problemu u EU daje, a to su financijske potpore. Za razdoblje od 2007. do 2013. godine, programu je namijenjeno 96,4 milijarde eura. U novom financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, predviđena sredstva za poljoprivredni program i ruralni razvoj iznose 95,577 milijardi eura. Ako već oni koji trebaju ne znaju, neka prepišu od uspješnih, to nije sramota ako je cilj ruralne sredine učiniti samoodrživim i primamljivim za stanovništvo.
(www.jabuka.tv)
