Stjenovita podloga na kojoj počiva zapadni dio Antarktike raste puno brže nego što se očekivalo, kaže međunarodna ekipa istraživača. To sa sobom nosi nekoliko ozbiljnih posljedica za budućnost kontinenta veličine dvije Australije.
Brzo uzdizanje ispod leda znači da bi mogla biti narušena stabilnost kilometrima debelog ledenog pokrova posebno ako se uzme u obzir sve brže otapanje leda.
Usto, ukoliko bi se ipostavilo da doista jeste riječ o tektoničkom podizanju, odnosno subdukciji, to bi moglo značiti da je na Antarktici do sada otopljeno čak 10 posto više leda nego što se do sada smatralo. S obzirom da na kontinentu nema civilizacije Antarktiku definira njezina geografija. U Amundsenovo se more godišnje otopi dovoljno leda da pokrije jednu Dansku (43.000 kvadratnih kilometara) slojem od 2.8 metara vode, a sve zajedno je oko Amundsenovog mora zarobljeno dovoljno vode da razinu mora na cijelom svijetu podigne za 1.2 metra, piše Express.hr.
"Te goleme količine opasne su za cijeli planet ali posebno za sjever Europe radi kombinacije gravitacijskih efekata more se upravo na sjeveru starog kontinenta najviše podiže. S druge strane gubitak leda na Grenlandu ne znači ništa ovdje ali podiže razinu mora na južnoj hemisferi i time dodatno destabilizira Antarktiku", kaže znanstvenica Valentina R. Barletta sa sveučilišta u Danskoj. Na Aljasci i Islandu tlo se podiže 20-30 milimetara godišnje i to se smatra ekstremno brzim, a nova mjerenja pokazuju da je na Antarktici dosegnuta brzina od 41 milimetar godišnje.
"Neuobičajeno, ali svakako mijenja naš cjelokupni pogled na situaciju", kaže Terry Wilson, autor nove studije koja se bavi tom problematikom. Objašnjava kako to zapravo znači da je Zemljin plašt ispod površinske kore Antarktike, sve topliji i puno fluidniji nego što se smatralo. To također znači da mnogo brže reagira na topljenje površinskog leda. "Antarktika je neopisivo kompleksna i neki pozitivni pomaci s jedne strane mogu biti praćeni vrlo negativnim pomacima s druge", kaže Wilson i napominje kako je to lice i naličje globalnog zatopljenja. Svaki potencijalni model raspleta situacije nije povoljan, a dodatno je teško predvidjeti hoće li se ikada zaustaviti otapanje.
Brzo uzdizanje ispod leda znači da bi mogla biti narušena stabilnost kilometrima debelog ledenog pokrova posebno ako se uzme u obzir sve brže otapanje leda.
Usto, ukoliko bi se ipostavilo da doista jeste riječ o tektoničkom podizanju, odnosno subdukciji, to bi moglo značiti da je na Antarktici do sada otopljeno čak 10 posto više leda nego što se do sada smatralo. S obzirom da na kontinentu nema civilizacije Antarktiku definira njezina geografija. U Amundsenovo se more godišnje otopi dovoljno leda da pokrije jednu Dansku (43.000 kvadratnih kilometara) slojem od 2.8 metara vode, a sve zajedno je oko Amundsenovog mora zarobljeno dovoljno vode da razinu mora na cijelom svijetu podigne za 1.2 metra, piše Express.hr.
"Te goleme količine opasne su za cijeli planet ali posebno za sjever Europe radi kombinacije gravitacijskih efekata more se upravo na sjeveru starog kontinenta najviše podiže. S druge strane gubitak leda na Grenlandu ne znači ništa ovdje ali podiže razinu mora na južnoj hemisferi i time dodatno destabilizira Antarktiku", kaže znanstvenica Valentina R. Barletta sa sveučilišta u Danskoj. Na Aljasci i Islandu tlo se podiže 20-30 milimetara godišnje i to se smatra ekstremno brzim, a nova mjerenja pokazuju da je na Antarktici dosegnuta brzina od 41 milimetar godišnje.
"Neuobičajeno, ali svakako mijenja naš cjelokupni pogled na situaciju", kaže Terry Wilson, autor nove studije koja se bavi tom problematikom. Objašnjava kako to zapravo znači da je Zemljin plašt ispod površinske kore Antarktike, sve topliji i puno fluidniji nego što se smatralo. To također znači da mnogo brže reagira na topljenje površinskog leda. "Antarktika je neopisivo kompleksna i neki pozitivni pomaci s jedne strane mogu biti praćeni vrlo negativnim pomacima s druge", kaže Wilson i napominje kako je to lice i naličje globalnog zatopljenja. Svaki potencijalni model raspleta situacije nije povoljan, a dodatno je teško predvidjeti hoće li se ikada zaustaviti otapanje.
