Sada je nizozemski tim znanstvenika pod vodstvom prof. Daniela Bonna sa Sveučilišta Amsterdam u časopisu Phisical Review Letters lansirao teoriju prema kojoj su robovi goleme kamene blokove, teške i po 2,5 tona, prenosili pustinjom pomoću vlažnog pijeska.
Drevni su Egipćani, tvrde nizozemski znanstvenici, teške kamene bolokove smještali na neku vrstu saonica koje su zatim vukli po vlažnom pijesku. Bonnov je tim pokazao kako se preciznim natapanjem pijeska vodom snaga potrebna za vuču saonica, odnosno broj potrebnih radnika može prepoloviti.
Kako bi testirali tu teoriju, fizičari su napravili laboratorijsku verziju opreme.
- Saonice se mnogo lakše vuku po vlažnom pijesku jer se on ne nagomilava ispred njih, što se događa sa suhim pijeskom - ustvrdio je Bonn.
Egipćani su očito znali trik, a za svoju teoriju Bonn je našao i arheološke dokaze. Naime, na oslikanom zidu grobnice egipatskog vladara Djehutihotepa iz 1880. godine prije nove ere jasno se vidi čovjek koji stoji ispred saonica i sipa vodu preko pijeska. O toj freski dugo se vodila rasprava.
- Egiptolozi su to interpretirali kao dio rituala pročišćavanja, a nikad se nije tražilo znanstveno objašnjenje - rekao je za Washington Post.
Diljem Egipta nalazi se 138 piramida, od kojih su najpoznatije one u Gizi, u blizini Kaira. Najviša je Keopsova piramida koju je više od 100.000 ljudi gradilo 20 godina. O gradnji piramida dosad je lansiran niz teorija.
Prema raširenoj teoriji, kameni blokovi podizani su drvenim strojevima od tla do prvog reda, pa s prvog reda na drugi i tako do vrha. Prema drugoj teoriji, kameni su blokovi vučeni po umjetno napravljenoj padini. Zanimljiva je i teorija arhitekta Jean-Pierrea Houdina koji je ustvrdio da su drevni Egipćani Keopsovu piramidu sagradili uz pomoć spiralnih tračnica podignutih unutar prostora predviđenog za gradnju.
