Svake godine diljem svijeta pošalje se više od milijarde čestitki za Valentinovo. Time se Valentinovo smjestilo 'uz bok' vodećeg globalnog blagdana, Božića.
Iako su brojni i oni, koji Valentinovo ignoriraju i zamjeraju komercijalnu notu čitave priče, činjenica je kako sve više ljudi slavi taj praznik i daruje, ne samo ljubavne partnere, već i druge drage osobe, te prijatelje.
Dobri svećenik Valentin, zbog ljubavi 'izgubio glavu'
Legenda o Danu Svetog Valentina ima podužu povijest, koja seže sve do Staroga Rima, točnije do 3. stoljeća. U to je doba kršćanstvo još bila mlada, nova religija.
Vladajući car Klaudije II. Gotski izdao je naredbu, prema kojoj se vojnici nisu smjeli zaručivati niti ženiti, jer je smatrao kako zbog toga muškarci neće htjeti ići u borbe i ratovati, nego će radije ostajati kod kuće s ženom i djecom.
Svi su svećenici poslušali carev proglas, osim jednog, svećenika Valentina. On je odlučio mlade parove vjenčavati u tajnosti. Kad je za to doznao, car Klaudije je odlučio pogubiti svećenika Valentina i to odsjecanjem glave, a taj se tužni događaj zbio u predvečerje 14. veljače 269.
godine. Možda je poruka ove legende u doslovnom smislu – zbog ljubavi možeš i glavu izgubiti ;)
Pogubljeni je svećenik bio obožavan u narodu, pa su Valentina sunarodnjaci ubrzo proglasili svetim i zaštitnikom mladih i zaljubljenih parova. Kada se nakon nekog vremena u Rimu kršćanstvo učvrstilo, svećenici su i sami proglasili 14. veljače blagdanom Svetog Valentina.
Prvi je to učinio Papa Gelasius I. 496 godine, a 1969.godine ga je Papa Pavao VI. izbrisao iz glavnog katoličkog kalendara svetaca i postao je tek neobavezni spomendan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno točnih povijesnih podataka. Razlog nedostatku povijesnih podataka jesu i Dioklecijanovi progoni, u kojima je spaljeno mnoštvo kršćanskih zapisa i izvještaja o mučeništvima, ali i svakodnevnom životu prvih kršćana.
Svjetske tradicije proslave Valentinova brojne i različite
Tradicije proslave Valentinova su različite po zemljama. U Velikoj Britaniji, Dan zaljubljenih se obilježava od 14. stoljeća.
Tamošnje ga stanovništvo nije slavilo u spomen na hrabrog rimskog svećenika, već u spomen 'ptičjeg vjenčanja', koje se oduvijek priređuje 14. veljače. Zanimljivo je kako je u Engleskoj do prije sto godina oblačili malu djecu u odrasle na Valentinovo.
Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala Valentinovo pjesmu.Iz Britanije se običaj slavljenja Dana zaljubljenih proširio na Francusku i Njemačku, te druge europske zemlje. U Wales-u se darivale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca, ključevi, a nosile su poruku 'ti imaš ključ mog srca'. I dok je jadni Valentin, zbog ljubavi doslovno ostao bez glave, u novije se doba povodom njegova blagdana održavaju masovna vjenčanja na Filipinima.
U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon, a ako zadrži dar, znači da se želi udati za njega.
Iako su brojni i oni, koji Valentinovo ignoriraju i zamjeraju komercijalnu notu čitave priče, činjenica je kako sve više ljudi slavi taj praznik i daruje, ne samo ljubavne partnere, već i druge drage osobe, te prijatelje.
Dobri svećenik Valentin, zbog ljubavi 'izgubio glavu'
Legenda o Danu Svetog Valentina ima podužu povijest, koja seže sve do Staroga Rima, točnije do 3. stoljeća. U to je doba kršćanstvo još bila mlada, nova religija.
Vladajući car Klaudije II. Gotski izdao je naredbu, prema kojoj se vojnici nisu smjeli zaručivati niti ženiti, jer je smatrao kako zbog toga muškarci neće htjeti ići u borbe i ratovati, nego će radije ostajati kod kuće s ženom i djecom.
Svi su svećenici poslušali carev proglas, osim jednog, svećenika Valentina. On je odlučio mlade parove vjenčavati u tajnosti. Kad je za to doznao, car Klaudije je odlučio pogubiti svećenika Valentina i to odsjecanjem glave, a taj se tužni događaj zbio u predvečerje 14. veljače 269.
godine. Možda je poruka ove legende u doslovnom smislu – zbog ljubavi možeš i glavu izgubiti ;)
Pogubljeni je svećenik bio obožavan u narodu, pa su Valentina sunarodnjaci ubrzo proglasili svetim i zaštitnikom mladih i zaljubljenih parova. Kada se nakon nekog vremena u Rimu kršćanstvo učvrstilo, svećenici su i sami proglasili 14. veljače blagdanom Svetog Valentina.
Prvi je to učinio Papa Gelasius I. 496 godine, a 1969.godine ga je Papa Pavao VI. izbrisao iz glavnog katoličkog kalendara svetaca i postao je tek neobavezni spomendan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno točnih povijesnih podataka. Razlog nedostatku povijesnih podataka jesu i Dioklecijanovi progoni, u kojima je spaljeno mnoštvo kršćanskih zapisa i izvještaja o mučeništvima, ali i svakodnevnom životu prvih kršćana.
Svjetske tradicije proslave Valentinova brojne i različite
Tradicije proslave Valentinova su različite po zemljama. U Velikoj Britaniji, Dan zaljubljenih se obilježava od 14. stoljeća.
Tamošnje ga stanovništvo nije slavilo u spomen na hrabrog rimskog svećenika, već u spomen 'ptičjeg vjenčanja', koje se oduvijek priređuje 14. veljače. Zanimljivo je kako je u Engleskoj do prije sto godina oblačili malu djecu u odrasle na Valentinovo.
Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala Valentinovo pjesmu.Iz Britanije se običaj slavljenja Dana zaljubljenih proširio na Francusku i Njemačku, te druge europske zemlje. U Wales-u se darivale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca, ključevi, a nosile su poruku 'ti imaš ključ mog srca'. I dok je jadni Valentin, zbog ljubavi doslovno ostao bez glave, u novije se doba povodom njegova blagdana održavaju masovna vjenčanja na Filipinima.
U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon, a ako zadrži dar, znači da se želi udati za njega.
