Ako pitate zdravstvene djelatnike u bilo kojoj zemlji što je najveći problem u njihovom zdravstvenom sustavu najčešći odgovor će biti nedostatak medicinskih sestara. U zemljama bogatih i starih ljudi, potražnja za skrbništvom postaje sve nezasitnija.
Britanska nacionalna zdravstvena služba raspolaže s 40.000 slobodnih radnih mjesta. Siromašne zemlje se bore s iseljavanjem medicinskih sestara koje idu tamo gdje je trava zelenija. Čini se da je jedno očito rješenje zanemareno: zaposliti više muškaraca. Tipično, samo 5-10% medicinskih sestara registriranih u određenoj zemlji su muškarci. Zašto tako malo? Pogled na sestru kao "ženski posao" ima duboke korijene.
Tvrde i hrapave ruke
Florence Nightingale, koji je 1860. godine utemeljila načela suvremene njege, inzistirala je na tome da muške "tvrde i hrapave" ruke nisu bile "prilagođene da se dodiruju, okupaju i premataju ranjene udove".
U Velikoj Britaniji Royal College of Nursing, sindikat sestara, sve do 1960. nije priznao muške članove. Neke medicinske škole u Americi započele su priznavati muškarce tek 1982. godine, nakon što ih je Vrhovna vlada na to natjerala. Titule sestara kao što su "sestra" - glavna odjelna sestra i "matrona" - naziv koji se u nekim zemljama koristi i za muškarce - nimalo ne pridonose rješavanju problema. Ne iznenađuje zato da neke starije osobe ni ne znaju da i muškarci mogu biti medicinske sestre. Muške sestre često susreću pacijente koji za njih misle da su liječnici, piše Economist.
Pomagači liječnicima herojima
Drugi problem je da uvjerenja o tome što medicinska skrb zapravo podrazumijeva često su zastarjele - na načine koji mogu biti osobito nezgodni za muškarce. U filmovima se medicinske sestre obično prikazuju kao pomagači muškim liječnicima herojima.
Zapravo, medicinske sestre rade većinu svog rada samostalno i prve su odgovorne ako pacijent doživi krizu. Kako bi se uklonili mitovi, kampanje za zapošljavanje medicinskih sestara pokazuju skrb kao profesionalni posao s napredovanjem u karijeri, specijalizacijama za anesteziologiju, kardiologiju ili hitnu medicinsku skrb, te se koriste vještine vezane uz tehnologiju, inovativnost i vođenje, prenosi Express.hr.
No privlačenje muškaraca ovom poslu, bez uklanjanja rodnih stereotipa može biti i lukavo.
"Jesi li dovoljno muškarac da budeš sestra?"
U Americi dečke privlače u ovo zanimanje kampanjom s provokativnim sloganom: "Jesi li dovoljno muškarac da budeš sestra?" Njega nije karijera koju mnogi dječaci sanjaju ili uzimaju u razmatranje. Samo dvije petine britanskih roditelja kažu da će biti ponosni ako im sin postane medicinska sestra.
Zbog svega ovoga, muškarci koji se odluče raditi u medicinskoj skrbi obično su već dobro upoznati s poslom. Neki slijede vlastitu majku, drugi se počnu za to zanimati nakon što su i sami vidjeli mušku medicinsku sestru da se brine o njihovom rođaku ili rođakinji, ili pak zato jer su i sami dobili njegovu pomoć tijekom liječenja. Iako su mnogi rodni stereotipi o poslovima i brizi nestali tijekom stoljeća, ovaj s medicinskim sestrama i dalje je ostao nepromijenjen.
Britanska nacionalna zdravstvena služba raspolaže s 40.000 slobodnih radnih mjesta. Siromašne zemlje se bore s iseljavanjem medicinskih sestara koje idu tamo gdje je trava zelenija. Čini se da je jedno očito rješenje zanemareno: zaposliti više muškaraca. Tipično, samo 5-10% medicinskih sestara registriranih u određenoj zemlji su muškarci. Zašto tako malo? Pogled na sestru kao "ženski posao" ima duboke korijene.
Tvrde i hrapave ruke
Florence Nightingale, koji je 1860. godine utemeljila načela suvremene njege, inzistirala je na tome da muške "tvrde i hrapave" ruke nisu bile "prilagođene da se dodiruju, okupaju i premataju ranjene udove".
U Velikoj Britaniji Royal College of Nursing, sindikat sestara, sve do 1960. nije priznao muške članove. Neke medicinske škole u Americi započele su priznavati muškarce tek 1982. godine, nakon što ih je Vrhovna vlada na to natjerala. Titule sestara kao što su "sestra" - glavna odjelna sestra i "matrona" - naziv koji se u nekim zemljama koristi i za muškarce - nimalo ne pridonose rješavanju problema. Ne iznenađuje zato da neke starije osobe ni ne znaju da i muškarci mogu biti medicinske sestre. Muške sestre često susreću pacijente koji za njih misle da su liječnici, piše Economist.
Pomagači liječnicima herojima
Drugi problem je da uvjerenja o tome što medicinska skrb zapravo podrazumijeva često su zastarjele - na načine koji mogu biti osobito nezgodni za muškarce. U filmovima se medicinske sestre obično prikazuju kao pomagači muškim liječnicima herojima.
Zapravo, medicinske sestre rade većinu svog rada samostalno i prve su odgovorne ako pacijent doživi krizu. Kako bi se uklonili mitovi, kampanje za zapošljavanje medicinskih sestara pokazuju skrb kao profesionalni posao s napredovanjem u karijeri, specijalizacijama za anesteziologiju, kardiologiju ili hitnu medicinsku skrb, te se koriste vještine vezane uz tehnologiju, inovativnost i vođenje, prenosi Express.hr.
No privlačenje muškaraca ovom poslu, bez uklanjanja rodnih stereotipa može biti i lukavo.
"Jesi li dovoljno muškarac da budeš sestra?"
U Americi dečke privlače u ovo zanimanje kampanjom s provokativnim sloganom: "Jesi li dovoljno muškarac da budeš sestra?" Njega nije karijera koju mnogi dječaci sanjaju ili uzimaju u razmatranje. Samo dvije petine britanskih roditelja kažu da će biti ponosni ako im sin postane medicinska sestra.
Zbog svega ovoga, muškarci koji se odluče raditi u medicinskoj skrbi obično su već dobro upoznati s poslom. Neki slijede vlastitu majku, drugi se počnu za to zanimati nakon što su i sami vidjeli mušku medicinsku sestru da se brine o njihovom rođaku ili rođakinji, ili pak zato jer su i sami dobili njegovu pomoć tijekom liječenja. Iako su mnogi rodni stereotipi o poslovima i brizi nestali tijekom stoljeća, ovaj s medicinskim sestrama i dalje je ostao nepromijenjen.
